Šetnjica
04.10.2004., ponedjeljak
Pozvali smo telefonski prijatelje da dodju iz Skopja i da nas odšlepaju do grada jer se spuštala noć i postajalo je hladno, imali smo sve manje snage za guranje i za smijanje (“da, bili smo u planini s autom, nas 4 i auto” itd. Itd.), planina i njen uski puteljak nisu bili baš više vidljivi golim okom. Pred samim spuštanjem noći, u očekivanju nečijeg dolaska (treba oko 1 sat vožnje od centra Skopja), sreo nas je jedan stariji Albanac s fićom i počeo popravljati auto želeći nam pomoći (do it yourself majstori), ali nije imao dovoljno svijetla i alata da završi posao. Nakon pola sata mučenja ipak nismo uspjeli i odlučili smo odgurati auto do idućeg sela i pokušati ga tamo ostaviti u nečijem dvorištu kako bi bio na sigurnom dok netko ne dođe po nas. Dogurali smo ga do jedne Albanske kuće u kojoj smo, nakon što su krave spremljene u tor, dobili ponudu da stavimo auto u njihovo dvorište i da nas povedu svojim kombijem do civilizacije jer ionako idu tamo. Ljudi nas prvi put vide i puštaju nas u svoje dvorište. Toliko o tome Albanci ovakvi ili onakvi… Ukrcali smo se u Tamić zajedno sa ne baš mnogobrojnom rodbinom i krenuli. Atmosfera unutra je bila upravo kao iz filma “Za Beograd” ili kako se već zove onaj legendarni srpski film. Umirali smo od smijeha misleći na sve što nam se dogodilo, slušajuci kako sve ovo izgleda iz kuta gledanja jedne Švicarke koja kući samo treba okrenuti telefon i već dođe služba po nju, zezajući se sa svim mogućim upadicama i dosjetkama za vrijeme guranja, mojeg pentranja po strmoj kosini kako bih uhvatio bolji signal za mobitel pa na kraju imao slabiji itd. itd. |
- 02:35 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||