Šetnjica
04.10.2004., ponedjeljak
Prijatelj koji nam je krenuo u suret se također malo pogubio na putu k nama (“ja nemam pojma gdje sam” – "ma ajde samo ravno po asfaltu…"), ali smo se srećom kasnije lako našli. Tako se oko 9 navečer privremeno završila naša avantura došavši doma. Ujutro ostaje da džipom opet odem u planinu i dovučem Renault na servis. A sada laku noć, ako mi dopusti internetska veza, jer smo dio bežične mreže koja nažalost ne radi baš najbolje… Dakle, dobrodošli u planine! |
- 02:26 - Stvarno? (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||