Šetnjica
27.09.2004., ponedjeljak
Posao, dan prvi
|
Probudio sam se u 5 ujutro "jedva dočekavši prvi dan na starom poslu", kako da ne... Došao sam pred zgradu oko 08.20, popeo se u svoj ured, rukovao se sa jednom talijanskom mafijaškom barabom koja je grškompostavljena za administratora ;-)) i provjerio privatni mail. Lijepo iznenadjenje, lijep početak i dobrodošlica - govorimo o osobi koja je poslala mail. Onako, baš za gušt, da ti lijepo počne dan. Talijan dolazi i kaže da je vanredni sastanak u 08.30, svi zaposleni. Hm, znam ja što je, najavljuju se otkazi, a ja znam svoje aranžmane tako da sam miran sa svojim otkazom na kraju godine. (Bez panike, za mene je to samo administrativni potez, ništa više). Ali ostalima vrije krv, nije im drago slušati vijesti, osjeća se težina u zraku, iako se već više od dvije godine ubijamo od dosade. Naravno, na kraju takvog sastanka, koji je bio i moj welcome back to Skopje office, nisam bas bio tako dobro raspoložen... A baš sam se čudio zašto takva nemirna noć, zašto opet toliko jaki bolovi u trbuhu, a nisam trudan?!? :-))) Sad mi je postalo jasno. Ali krećemo u kontranapad sa pozitivom, stiže novi mail od osobe čiji je nick Olga Kalašnjikova i beskrajno je smiješna u mailu. I to isto nakon 6 - 9 mjeseci šutnje. E onda sam se upleo u financijske dubioze traženja izgubljenih plaća, ali nisam uspio ništa riješiti. Imam dovoljno love, ali da mi ne pobjegne nešto sa 3 zapadne nule, moram biti oprezan. Nakon ručka, hah, konačno opet PRAVI, UKUSNI RUČAK!!!, ne mogu gledati na oči. Šef me pokušava ljubazno uvesti u radna događanja u Europskom dijelu firminog svijeta i projekte koji nas čekaju do Nove godine, ali meni mozak ne funkcionira, umoran sam i pospan već od 09.40 jutros. I onda šlag: stiže treći mail, to od one prekrasne, "filmski lijepe" Švicarke koju sam slučajno sreo u uredu u Africi, s kojom se znam iz Makedonije. Mislim se: ne smijem se žaliti. Bar ne previše. Imam osjećaj da ne znam tko mi glavu nosi. Slike koje gledam su mi poznate, face ljudi isto tako, ali ne shvaćam baš gdje sam, njhova imena stižu sa zadrškom od pola sekunde - neprimjetno izvana, ali ipak za mene primjetno, to jest, nije mi još ništa leglo. A 'ka će, ne zna se... Tečaj Francuskog počinje večeras, ali ja ću tek u krenuti u srijedu, ne bi bilo pametno. Na poslu se ubijaju od čuđenja zašto zahtjevam početnički stupanj, a govorim bolje od većine njih koji su između 4 i 6 stupnja. Heh, to je još jedna od mojih varki, to jest korištenja šarma i inteligencije na pravi način :-))) Isto je sa znajem njemačkog i talijanskog... Zjev, spava mi se, a valja ići u shopping, sinoć sam shvatio, na vrlo direktan i brutalan način, da nemam dovoljno robe za zimu... Brrr |
- 15:58 - Stvarno? (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||