Šetnjica
14.09.2004., utorak
Zjev...
|
Aerodrom Zuerich, cekam na ulazak u avion. Vani je kisa, ali se u daljini vidi kako se rasciscavaju oblaci, nagovjestavajuci lijep dan, isti kao i jucer. Jucer je bio takodjer lijep dan i radi ponovnog susreta sa SMS andjelom u Zuerichu. Proveli smo tri savrsena sata u botanickom vrtu, koji je kao neka oaza mira usred grada poznatog po businessu, bankarskom prije svega. Uglavnom smo sutili, ja nisam bio bas razgovorljiv, vise smo uzivali u tisini i u bivanju zajedno. Na rastanku smo zaobisli treptanje okicama, "tugu" i obecanje ponovnog susreta. Bilo je jednostavno mocno i prekrasno to sto smo bili zajedno i taj smo dozivljaj ponijeli u sebi za doma, bez puno razmisljanja i slinjenja o tome kako i kada opet. To je zato jer pri kraju lezanja na travi u vrtu i slusanja zabljeg kocerta koji je poceo odjednom i intenzivno trajao oko 3 minuta a potom naglo prestao, osjetio sam kako smo i bez dodira potpuno stopljeni, potpuno spojeni i da se desava mala nuklearna reakcija u grudima kod oboje. A znamo kako je s nuklearnim posljedicama - na prvi pogled nista, a onda mjesecima poslije sve moguce... |
- 07:41 - Stvarno? (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||