Šetnjica
03.09.2004., petak
Slučajnosti?
|
Počinjem pisati ovaj post, otvara se nova stranica, udara grom i nestaje struje. Imam baterije. Slučajno? Danas, dan prije odlaska odavde, na vratima mog apartmana se pojavljuje ona zaljubljena švicarska liječnica, opisivana u ranijim postovima. Nismo se vidjeli ni čuli mjesec dana. Ona je došla s terena jer ide na tjedan dana doma. Slučajno? Kada ste mi jučer pisale sve one lijepe stvari u komentarima (vidite dole, sve je u razmaku nekoliko minuta), ja sam točno u to doba ovdje dobivao otvorene ponude za noć. Slučajno? Jučer sam dobio e-mail od osobe iz Zagreba s kojom se nisam čuo godinu i pol dana, a ona je provela godinu dana ovdje once upon a time. Slučajno? Da ne duljim previše, jer sam htio o nečemu drugome. Jučer navečer sam počeo raditi Asterixa. Odspavao sam popodne nekih 2 sata i probudio se sav sretan. Ljudi koji su me vidjeli par sati prije toga namrštenog i nervoznog na poslu nisu mogli vjerovati očima. Sjeo sam za kompjuter oko 23 h bez ikakve ideje. Namjestio sam lijepu laganu muziku da "vozi" u pozadini (Cafe del mar i slično). stavio velike slušalice na uši i krenuo u prelistavanje 350 slika iz kojih sam trebao napraviti selekciju, a iz nje roditi priču. Oko ponoći sam registrirao da mi se podiže energija i da otvara čakre u glavi. Dogodilo se da sam se toliko unio u posao i da mi je muzika toliko godila, da sam izgubio osjećaj za vrijeme i prostor. Slijedeći trenutak kojeg sam registrirao (to jest kada sam opet postao svjestan da je noć i da sjedim za kompjuterom) je bio oko 3 ujutro jer se prekinula muzika. Posao je bio napola gotov. Imao sam laganu "spavalačku krizu" do negdje 3.50, a onda sam opet upao potpuno u to stanje. "Osvijestio" sam se u 6 ujutro. Sve je bilo gotovo, ispalo je vrlo dobro. Da se neki ne bi čudili o čemu to pričam, da malo objasnim: kada te nešto uistinu ispunjava, kada taj rad aktivira tvoju istinsku kreativnost, bas ono što ti leži i u čemu neizmjerno guštaš, onda te to toliko obuzme i sve tvoje misli i osjećaji su u tom radu, tako da se čovjek potpuno odvoji od svega vanjskoga. On je potpuno koncentriran i prisutan duhom na ono čime se bavi, pošto su sve vanjske smetnje isključene, kroz njega teče kreativnost i visoka produktivnost. Čak se i fiziološke potrebe (WC, glad, žeđ) potpuno povuku na neko vrijeme. Prilikom "povratka na zemlju" :-)) čovjek se osjeća u savršenoj harmoniji i miru, potpuno odmoran i napunjen, usprkos višesatnom radu. Meni je ovo tek drugo ovako jako iskustvo u životu, gdje je trajalo satima i gdje je bilo jako lijepo. Prvo sam imao prije nekoliko godina kada sam trebao hitno napraviti nešto na Internetu, a bio sam na putu, bez kompjutera. Počeo sam u Brightonu ujutro, nastavio u Londonu iste večeri, produžio sutradan ujutro u Zuerichu na željezničkoj stanici - sve u Internet cafeima, da bih počeo završavati u Zagrebu treći dan navečer u stanu. Tada sam isto počeo negdje oko ponoći i potpuno sam bio nesvjestan sve do 7 ujutro. Iako sam sjedio pored velikog prozora, na Pantovčaku, nisam uopće primjetio da je svanulo i da je toliko sati. Otišao sam leći - duša je bila presretna i svježa, ali tijelo je trebalo malo odmora, jer sam isti dan produžavao za Skopje. Od tada nadalje - živio Internet! |
- 20:27 - Stvarno? (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||