Šetnjica
20.08.2004., petak
Gust!
|
Sve napisano sinoc nije emotivno pretjerivanje. Ja sam ozdravio jutros, sto znaci da je stvar tocna ko matematika i da funkcionira ako se ispravno cini! Probudio sam se zdrav i pun snage, poslije skoro tjedan dana u krevetu. Cak sam poceo opet vjezbati, i u vrijeme vjezbanja sestricka me "nanjusila" i pokupila na bazen, umjesto na sinoc dogovorenu jutarnju kavu. Tesko ribu u vodu natirat, bio sam spreman odmah, iako sam sa zaljenjem ustanovio da su mi cistacice izgubile moje lijepe (i skupe) crvene mudantine, pa sam morao obuci dres. Zacudo, nisam izgledao kao Mujo, dobro je posluzio na bazenu. Prvih stotinjak metara plivanja su bili ugodan sok za tijelo, jer je bilo skoro nepomicno dugo vremena, tako da su me grudi lagano probadale dok su se punile velikim kolicinama kisika, opet i napokon. I onda je bilo sljip sljap uzbrdo nizbrdo po bazenu, trostruki tulup, dvostruki axl, haljina sa sljokicama, pa prsno pa ledjno pa nazovi delfin itd itd. Sestricku sam ucio plivati kraul (jel' se jos tako kaze na hrvatskom?), ali joj ne ide sa pravilnim uzimanjem zraka - stalno se gusi ili guta vodu ili joj ulazi voda u nos ili uzme zrak i prestane plivati jer se totalno zbuni. Mislim, jest prirodna plavusa, ali ne tolika, ostali stilovi plivanja joj idu vrlo dobro, ima neki mot one zeljezne upornosti sportasica istocnog bloka, iako kaze da nije nista trenirala. Izasavsi iz bazena s osjecajem Johhyja Weissmullera :-))), sjeo sam u hlad i umirao od smijeha promatrajuci djecu kako pokusavaju roniti na "kragujevacki" - to jest glava dole, a guzica i noge na povrsini, uz puno pracakanja. A tek faca kad izrone i uzimaju prvi udah... Identicno kao plaza "Odmaraliste R.O. Sombor na Visu" i slicno u zlatnim 80-tima. Nista na nacionalnoj osnovi, jednostavno je pitanje udaljenosti od mora. Imam dobru vijest za one koji vole citati o Africi. Bushman, hrvatski bloger ce doci uskoro ovdje i sudeci po njegovom blogu on ce biti puno rjecitiji od mene, barem sto se tice nekih konkretnijih opisa, imena mjesta itd. Bas prekjucer, dok smo ispijali kavu lijecnica i ja u velikom trgovackom centru, prisla nam je novinarka nacionalne televizije i pitala da li bi htjeli reci par rijeci kada smo dosli i kao se osjecamo ovdje, ali smo je morali odbiti radi prokletih klauzula u ugovoru. Zena nije mogla vjerovati usima koje smo joj razloge dali. Onda nas je pitala sto smo po nacionalnosti, a prije nego sto mi je dala da odgovorim, hladno i uvjereno je ustvrdila da imam neke veze sa arapskim zemljama!!! Ma nemoj, molim te!!?? A jel?!? N'bava kua! Nasmijao sam se, a unutra mi je istovremeno sinulo zasto usprkos silnom trudu uvijek zavrsim na arapskom teritoriju iako mi se uopce ne svidja. Sigurno ima nesto "za odraditi" od ranije, 'en ti reinkarnaciju i ko kaze da je nema!!! :-)) Nakon mog odlaska, mozda cu morati naci neke teme pored svakodnevog zivota u Skopju, kao na primjer prijeratne "price iz moje ulice" u Splitu, za koju kazu da je jedna od specificnijih u gradu (iako tamo svatko puse u svoj rog i svi misle da su posebni). Mi smo barem imali publiku koja je dolazila vise godina iz drugih dijelova grada i kvarta kako bi proveli ljeto s nama, svaki dan, 3 mjeseca, od jutra do mraka, samo da bi se smijali dogodovstinama kojih je bilo na pretek, jer u prici sudjeluju 3 generacije stanara oba spola, ne samo young and restless pubertetlije. Budemo vid'li... |
- 14:21 - Stvarno? (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||