Šetnjica
20.08.2004., petak
Engleski pacijent, svicarske cokolade, pica-burek i naravno - sestricka
|
Dobro, izgleda smo napravili prilican dzumbus i papazjaniju sa javnom dobrotvorno-virutalnom dodijelom Frey cokolada kako bi se mogli jos vise (o)bloga(va)ti, kao da nam trebaju, Bozemiprosti, vize za Svicarsku, pa sad evo stric Shanti donosi cudo nevidjeno. Docek na Blesu 1x.09.2004 godine na povratnom letu Split - Benkovac - Rotterdam u 1x.20 sati. S obzirom na kolicine cokolade jos uvijek u hladnjaku i s obzirom na sluzbenu lijecnicku zabranu za slatko od jutros, izgleda da ce biti za svih 100 000 doljenavedenih obozavateljica, tako da ste svi srdacno pozvani. Samo, imamo mali problem - nitko ne zna kako izgledam, a kako je krenulo, do tada necu ni ja. Proveo sam vrlo lijepu vecer sa svojom ruskom sestricom, bili smo na veceri u turskom restoranu. Bilo mi je prvi put tamo i kada sam na meniju vidio Borek with cheese, mislio sam da ce ovo biti najlijepsa vecer u ova 3 mjeseca. Burek!!! Ljudi, burek!!! Bio sam uvjeren da cu dobiti ono sto ocekujem, jer na aerodromu u Istanbulu prodaju vrlo ukusne (i izgor skupe) pite sa sirom i spinatom, tako da je po logici stvari sve trebalo izaci u obliku neke pite ili bureka sa sirom. Ali, yok tur, ne po africkoj logici. Dobio sam nesto nalik na tijesto od pice sa otopljenim zutim sirom i toliko. Zato je drustvo bilo savrseno, razgovori su bili vrlo lijepi i ugodni, plodni, dirali su nam duse, obogatili ih, nahranili. Vratio sam se doma sa vedrim, lijepo zracecim grudima (ne govorimo jos o svjezini, ja sam ipak jos debelo u pacijentskim vodama). Pocela me malo boljeti glava doma, ali jos pod dojmom veceri, odgledao sam na DVD-u Engleskog pacijenta - konacno. Sad, ne znam sto je, ali posto su svi naglasavali da je to jako emotivan film, ja sam ocekivao takve fenomene i u meni. Dobro raspolozen, ispunjen vedrinom, vrlo bistre glave, malo glavobolje - ali nema nikakvih tragova od filma, iako traje dva i pol sata. Zao mi je, ali stvarno nema. Mislim da je, ako jest uopce, onda bi to trebao biti stres koji ionako brise dobar dio emotivnog funkcioniranja i radi sam kojeg ionako Hrvatski pacijent. A mozda je danas takva vecer: bistra, vedra, usmjerena k visini, tko zna? Nemam osjecaj da sam nesto propustio. Dobro se osjecam, jos osjecam zivi kontakt sa sestricom, jos se desava dusevna izmjena, jos si imamo nesto za reci. Lijepo je to: sjedis pored nekoga, nema dodira, nema zavodjenja, nema flerta, a dozivljavas u dusi kako sve cvjeta, kako se otvara kod oboje, kako zrije. I to tece i nastavlja teci i razvijati se i kada se razdvojite. I sve je u redu, nema rastanka, nema nedostajanja, nema tuge, sve je tu, prisutno svojom puninom. Zar to nije to? Cokolada. |
- 01:00 - Stvarno? (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||