Joooj dje me nadjose, mlada i zelena, da umrem. Pusku sam prezivio, ali posao necu. Onaj moj Jordanac o kojem sam pisao je jucer kolabirao pred menom od previse posla, pa su ga odnijeli u bolnicu. Vidjeli smo se jucer navecer jer sada dijelimo apartman u kuci, on je jos uvijek bio potpuno sivo-zelen od iscrpljenosti. I danas nije nista bolje, iako samo odmara. Puk'o je k'o cvrcak! Jucer sam preuzeo njegov posao prije nego sto je zavrsio u bolnici, jer sam primjetio da nije bas u redu. Eto, u pravom trenutku. Zato sam jucer uveo Gestapovsku disciplinu na poslu da konacno zavrsimo taj posao radi kojeg je covjek puko i uspjeli smo, negdje oko 9 navecer smo zavrsili. Ja sam bio ocajan na kvadrat od umora. Jutros sam se jedva digao, jos uvijek ocajan, zeleci doma, puna kapa umora i svega i grr i mrmlj i svih mi dobosa Darkvuda... Otisao sam na posao objesenih ramena, jedva prebacűjuci s noge na nogu. Nije mi dugo trebalo da puknem i ja. Nisam zavrsio u bolnici, ali mi se nakuplio tolliko stresa da me uhvatila zestoko muka i zelja za povracanjem. Evo, sada je 16 h, vratio sam se doma, pisem ovo da podijelim s nekim jer mi je tako bar malo lakse. Jordanac je uz svu ovu vrucinu u koznoj jakni, upravo spava naslonjen s druge strane stola na kojem pisem. Inace, bio je na balkonu, na ovoj vrucini "da se malo ugrije jer mu je uzasno hladno". Nismo u malariji, samo smo pretjerali s poslom. A lijepo sam ja pisao jos prije mjesec dana u Zenevu da me puste doma sredinom kolovoza, da ce vecina posla vec bit odradjena - sad sam im ionako vise manje beskoristan...
Zjev... laku noc
|