Šetnjica
01.08.2004., nedjelja
Strah od letenja
|
Dosta mi je ljudi pisalo da ih je prepala epizoda sa padajucim avionom kada smo zamalo poginuli. E od tada, od kada ste se vi poceli bojati za mene, poceo sam se i ja prilikom svakog propadanja kroz zracni dzep stiskati, vezivati, bescujno vriskati. Sad moze biti da vas bezeveze "optuzujem", ali hajde da napravimo mali dogovor: tu misao pod hitno out of your mind pa da vidimo sto ce biti. Hej ljudi, pa mene ceka jos brdo letova u iduca dva mjeseca, pomognite malo. Ako, pak, ispadne da je moj nervni sistem malo "na guranje" i da mu je trebalo vremena da se tek uplasi, onda se ispricavam i najavljujem da cu se vratiti u Europu na devama do Aleksandrije, a onda brodom do Grcke ili do Splita. Ostatak cemo pjeske... do Nove godine biti cu doma. Inace sam vec dva dana u svojem apartmanu i nisam pricao s nikim, niti vidio ikoga osim cimera. Danas sam se javio na telefonski poziv i iznenadio sam sebe koliko mi je dubok, polagan i umoran glas. Razmisljam hocu li sutra na posao ili ne, ne gori bas pod nogama, no imam jednu vaznu politicku bitku za odraditi. Ne znam da li je vaznije da se odmorim ili da uzmem opet koplje i stit i u boj za department svoj. Dodatni odmor zvuci glasnije u dubini umorne duse. Jutros sam s uzasom primjetio kako mi prednji zubi donje celjusti pocinju tamniti i ne znam sto s njima. Vjerovatno je to od te "perfektne" higijene i "ukusne" hrane koju "redovito" jedem od kada sam ovdje. Nije dobro, pa nije dobro. Nesto moramo poduzeti. Cimer mi se isto zove Igor i iz Ceske je. Javio sam se na poziv, s druge strane je bila tajnica koja me obavijestila da je sutra pick up za na aerodrom prebacen za 06.45, umjesto 07.45. Utonuo sam u nevjericu, misleci od kuda li cu sada naci snage za raditi. Poslije par sekundi tisine pitao sam tajnicu: "A gdje ja to idem?" Srecom, zena je bila pribrana i odmah je rekla: ah, pa vi ste Igor Xyz, meni treba onaj drugi Igor... Kakvo olaksanje, che bellezza. Na meniju su danas bile izvrsne sparoge iz konzerve, zacinjene majonezom, snitama Edama i Parmezana. No, nije sve pocelo tako sjajno... Otvorio sam frizider i uzeo prvo spinat. Citam expiry date 04.2005. Poludim. Kako mogu drzati tako staru robu u najboljem ducanu u gradu?!?! Uzmem sparoge, jos gore: 01.2005. Ah, vec me hvata bijes!!! To je necuveno!!! Sram ih bilo! Heh, a onda se sjetim da smo u 2004-oj tek... Btw, jako slani i tvrdi sir a la Parmezan nije ukusan u ovakvoj kombinaciji. Edam se pokazao puno pristajalijim uz majonezu i tople sparoge. Inspiriraju me veliki duguljasti tanjiri na kojima s gustom izdizajniram citav rucak da izgleda za prste polizat. Onako, raskosno, u bojama, sa stilom. Neka to bude ujedno i uputa mojim cimerima u Skopju da kupe nesto tako za kucu. Onda se sigurno nece vise buniti kako im nikada nisam nista spremio vise od stola za rucavanje. Izgleda da je finta u inspiraciji i poticanju mojih megalomanskih sklonosti. Ona mi poteku "chefovski" sokovi niz krvotok i eto me u kuhinji. Cak ni glad nije faktor. U ova dva dana sam pogledao par filmova na kompjuteru (bez prijevoda) i vise se puta desilo da bas kod najbitnijeg dijela recenice slece ili polece neka ogromna mrcina od preko puta ceste pa da nista ne mogu cuti i da moram ponovo vrtiti taj dio filma. Ovaj tjedan definitvno ostajem ovdje u civilizaciji, nakon toga cemo vidjeti kud i kako. Znam samo da moram biti opet ovdje nazad u petak, 13.08 kako bih proslavio rodjendan i ispratio Njemice kuci. Mozda bude mali intimni party, vidjeti cemo. Odoh meditirati, vrijeme je za cleanup. |
- 19:44 - Stvarno? (8) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||