Šetnjica
18.07.2004., nedjelja
Paris - Dakar
|
Sjedim u dzipu usred pustinje koja se uslijed kisa pretvorila u nepregledno blato. Vozac dzipa kojim se vozim je spretan i iskusan decko, dok je vozac drugog dzipa, kako stvari stoje, prilicno blentav. Kako mi prodjemo neku kriticnu tocku, tako on zaglavi. Izvlacenje postaje sve kompliciranije. Sada trenutno je otprilike 70-ak centimetara duboko u blatu i pored svih intervencija s lopatama i s drugim dzipom, ne uspijevamo ga izvuci. Zato mi je dosadilo, vratio sam se u moj dzip i poceo pisati. Vani smo. idemo dalje. Voznja kroz beskrajnu pustinju, bez tragova, pri brzini od 80 na sat je pravi dozivljaj slobode. Prepustas se pustinji da te zanosi, samo blago upravljas i pazis da se ne prevrnes. (par sati kasnije) Stigli smo. Jedva. Iskobeljali smo se iz 3 nabujale rijeke, u trecoj smo prosli pored kamiona koji je vec bio oko 2 metra potpnuo u blato i upravo su ga pokusavali izvuci. Nevjerovatno – samo vozis i najedanput si do guse u blatu, ni kriv ni duzan. I kako to biva na kraju, za sljag, stizemo na cilj, ulazimo u grad, ja vec pokusavam pomisliti ono legendarno "konacno", kad – dolina koja dijeli mjestasce na 2 dijela se upravo pocela puniti vodom iz dolazece bujice. Stali smo iznad "obale", okupilo se cijelo mjesto jer se to desava samo jednom godisnje i voda tece najvise dva mjeseca kroz to korito. Iz suprotnog pravca ide jedan nas dzip i bori se sa rijekom. U jednom trenu ga nema vise – zaronio je sigurno metar i pol i digao val koji ga je citavog prelio. Srecom trajalo je samo sekundu. Poslije se opet pojavio i izasao sa nase strane. Moj vozac me samo pogledao sa smjeskom i krenuo. Nama se desilo isto, puno je manje atraktivno kad si unutra nego kao prmatrac sa strane. Neka, eto, zivi smo, zdravi, surfamo internetom. 84 kilometra za 5 i pol sati. Zak zak! |
- 18:07 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||