Šetnjica
18.07.2004., nedjelja
Skoro zaboravih
|
Zaboravio sam pisati da smo u cetvrtak zamalo poginuli pri slijetanju. Prvo smo se muvali 2 sata kroz oblake i izbjegavali oluju (na radaru crvena polja koja trebas izbjegavati - video igra uzivo) i onda je uslijedio kresendo iznad aerodroma. Prisli smo pisti sa potpuno krive strane, pilot je doslovno izveo "pandursko" kocenje, to jest ukopao avion u mjestu i zavrtio ga za stotinjak stupnjeva. Poceli smo propadati prema pisti, cuo se automatski alarm iz kabine: "PULL UP! PULL UP! PULL UP!!!" jer je i kompjuter ocijenio da je ovo nemoguc potez za sletanje i da cemo tresnuti. Nekim cudom, par sekundi nakon toga bili smo vec na pisti, safe and sound. Ne znam zasto, ja sam bio u potpunom miru dok se sve to desavalo i sa zanimanjem promatrao sa strane kako mi to sada rapidno mijenjamo polozaj i sto to sada pilot majstorise. Ni taj Pull Up alarm me nije poremetio. Kad smo sletjeli pogledao sam oko sebe: francuskinja preko puta mene je bila u potpunom soku, jedna spanjolka na kraju aviona je povracala u vrecicu, kanadjanin ispred mene je ionako bio potpuno bespomocan sa svojom vrecicom infuzije i nije se micao (covjeku nije dobro, vozimo ga doma na oporavak). Konacno van aviona, docekali se nas kolege koji su s nevjericom i razrogacenih ociju promatrali tu vratolomiju s piste. Neki od njih su trebali se sada ukrcati u avion za iducih 2 sata leta. Jedna lijecnica iz Njemacke je ponavljala: ja sam majka, ja imam dijete, ja ne ulazim u taj avion. Imala je pravo, ne bih ni ja. Nebo iznad se crnilo sve do zemlje, nije izgledalo uopce dobro. Naravno, poslije sat vremena na zemlji, dok se napuni gorivo i ostalo, svi su se polako smirili i krenuli u avion. Piloti su se glupavo smjeskali i ponavljali: It's fun up there... |
- 07:51 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||