Šetnjica
17.07.2004., subota
Da se ne zaboravim
|
Zivot je opet lijep i normalan. To jest, ja sam opet lijep i normalan. I obrijan. I naspavan. I sretan. Od glave od repa. Upoznao sam kirurga iz El Salvadora koji se zove - Milka! Nisam ga jos pitao, ali mozda ima nesto slicno kao u prici sa Milenkom iz Cilea - ista su rasa... Btw, Milenko i hmmm, kako li mu se zove zena, bas me sram, zaboravio sam - Carla!!!, oni su u Francuskoj, pokusavaju zapocetio novi, obiteljski zivot, sa prodajom djindja, naravno. Vjencanje je krajem rujna, dobio sam pozivnicu, ali kasno je stigla... Kao sto vidim, i jako me raduje, ovo mjesto je postalo okupljaliste raznim crnokosuljasicama, mutnim tipovima i tipkama, nocnim taxi vozacima, dizajnerima, buducoj rodbini, duhovnim aspirantima i inima i bas je lijepo da svatko ima nesto dodati, prokomentirati, odmudrovati. Odavno sam ja govorio da ljeto i Bozic mogu jos duugo trajati, samo da je malo volje. Moj dragi drugi Debeli Ramo iz Ivancica mi je dao jedan lijepi poklon prilikom odlaska na put. Taj noz je toliko kvalitetan i dobro izradjen, da ga koristim cesto i u mnogim prilikama i mogu reci da mi skracuje puno vremena na poslu kada treba nesto precizno izrezati. Ili nekoga... Stvarno se nadam da nece zavrsiti kao Andrejeva baterija, musice mu tuste. Zaglavio sam se ovdje na terenu, slobodan dan radi nedolaska opreme je dosao kao narucen, vratila se zezancija, komentari, budalastine. Danas sam malo radio, drzao treninge i predavanja za ono sto sam specijalizirao, publika je bila zacudjujuce inteligentna i brzo kopcajuca, bila je divota s njima raditi. Navecer sam uspio skuziti jedan tehnicki problem koji me mucio vec 4 tjedna i nikako mu nisam uspijevao naci rjesenja. A bio je kljucan za moj posao ovdje. I toliko blentav - sve u redu, a nista ne radi, otprilike tako nekako. I danas sam odlucio biti temeljit, primjenio RTFM (Read The F***ing Manual), pokusao nemoguce i - voila, uspio sam. Dobiti cu puno pozitivnih bodova na poslu zbog toga. Danas je nekako dan zadovoljstva, dan kada sve tece smoothly. Sutra je opet put pod nogama, 84 kilometra, 3 sata voznje. Navodno je priroda prekrasna, spremio sam aparat. Pocela je kisna sezona, traje samo 2 mjeseca, tada se korita rijeka pune vodom (a u ovom gradicu i nogometno igraliste u centru mjesta, tako da sada izgleda kao vaterpolo teren), bude se komarci, muhe, malarija, zmije, skorpioni. Ma ja cu to vec prezivjeti nekako. Preksinoc sam dobio ubod u nos i umro od smijeha na sta je to licilo - Cyrano de Bergerac. Srecom, nije bio Gospodin Malaricni, vec obican domaci komarac. Tako, priroda se budi, ovdje je jos 30 minuta do pocetka policijskog sata pa moram polako doma. A vi se potrudite i pisite koju s mora. |
- 20:34 - Stvarno? (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||