Šetnjica
15.06.2004., utorak
Svi smo mi Mahatma!
|
E ljudi moji, da znate koliko me frustrira sto ne mogu otvoreno pisati, toliko se toga desava okolo, toliko novih stvari, ali su sve povezane sa poslom i ne smijem ih stavljati na ovakve otvorene postove. Ima jedna stvar koju sam zaboravio napisati, u vezi s izgledom ovdasnjih ljudi. Odmah da razjasnimo, nisu "svi isti", kao sto se nama cini kad smo doma. Vrlo se razlikuju u fizionomiji lica i tijela. Mene je najvise nasmijalo do sada kada sam na aerodromu vidio naseg Mahatmu u crnoj veziji. Postoji taj tip ljudi i Makaja je u pravu kad kaze za Mahatmu da je Busman. Drzanje tijela, lice, kosa, pokreti - to nije slicno, to je potpuno isto. I eto, vec netko poznat na ulici :-)) Drugi smijeh se dogodio isto Ovdje na aerodromu kada je kroz cekaonicu prosetala macka koja je, kao i domacini, crna i nevjerovatno mrsava. U zivotu nisam vidio tako tanku macku, umro sam od smijeha. Ima i mrsavih pasa, ali na njih sam navikao vec doma... |
- 09:25 - Stvarno? (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||