06.12.2009., nedjelja
Cijenjenom Citaocu, 1
Raduje vijest da nam iz Amerike uskoro stize jos jedno znacajno literalno djelo, ovog puta najavljena knjiga Daniela Dannetta : „Kraj Carolije“
Stari kontinent kao da je posve iscrpio svoju socijalnu dimenziju utemeljenjem Znanstvenog socijalizma devetnajstog stoljeca.
Zasnovan na geografskim otkricima globalnih razmjera, na radjanju Renesanse, Prosvjetiteljstva i njemacke klasicne filozofije, inaugurirana je nova epoha besklasnog drustva.
SAD, najrazvijenija zemlja, vec 1787. godine anticipira ustavno pravo Naciji na svoj revolucionarni preobrazaj kad god zato sazriju drustveni uvjeti.
Lewis H. Morgan i Darwin dodatno potvrdjuju njenu znanstveno sociolosku osnovu.
Povjesnim hirom, stara Europa, pocetkom dvadesetog stoljeca, jos je duboko grcala u feudaljnim ostavstinama nacionalnih i kulturoloskih disparitetnih omedjenosti.
Drugim rijecima, kao da Europi 20. stpljeca tek predstoji neko rajsko predsoblje velikih reformi kapitalizma , putem kojih se on treba rijesiti preko sto milijuna svog grijesnog viska radne snage, kako bi stupio u Raj Hitlerovog nacionalsocijalizma, Staljinovog podrzavljenog fasizma,
i uliznickog krscanstva spram Darwinu i Marxu.
Uzaludno kruzi eho tadasnjim svijetom De Leonovog krika: „ Dosta nam je vasih „reformi…“
Slijedi neminovni Prvi svjetski osvajacki rat globalnog trzista.
Europa dalje tone prema svojoj najzloslutnijoj reformatorskoj sudbini, prema svom najvecem drustvenom regresu globaliziranog kapitala, i sprezno krece njime u dvadesetprvo stoljece, u nova krvoprolica, u nove osvajacvke avanture, novom ekonomskom tiranijom u ruhu Liberalne demkracije.
Nastaju nova literalna djela, koja se uglavnomme svode na domete domace europske zabokrecine, sledstveno za vlastite zapce na hridinama njenih ustajalih voda.
Nakon Lewisa Morgana , Daniela De Leona, Erica Fromma, Noam Chomskog, Noamy Clain, Richarda Dawkinsa, za nadati se tom skorom novom stivu Daniela Dannetta, pisanom za ljudsko racionalno bice sa plaznih provjetrina velikih Americkih oceana.
Tu i tamo, mnogo je receno o vjerskoj izvornosti, koja prati covjekov hod od njegove najranije pojave do danas.
Krscanska perfidnost, koja se tako spretno ljepila na ljudsi duh, radi isisavanja njegovog milenijsko tjelesnog soka, ostavljala je iza sebe stratista opce pasivnosti i inertne inbeciljnosti, i bivala vjecno uzdizana i pod lupom kritike.
Ni jedna drustvena studija, osim marksizma, nije se dosada pojavila, koja bi tog zlocudnog Kukca znanstveno nabola na analiticku iglu, toliko privrzenog, toliko vjernog i aktivnog suradnika klasnog tlacitelja covjecanstva, kao sto je to bila i ostala krscanska pragmaticka senilnost.
Tek ju je Nietzsche blagoslovio vlastitim prokletsvom, ali kao da jos uvjiek i dalje predstoji sirenje njenog korova oranicom Nietzschevog Nadcovjeka.
Sam veliki Engels kao da nije u potpunosti sagledavao tu drustvenu sablast, ciju je pojavu okarakterizirao kao velicanstvenu socijalnu revoluciju, koja je Roba pretvorila u Covjeka.
Duga su stoljeca predhodila Mojsiju i Nazarecaninu, ostavljajuci svoj pecat tek evolutivno klasnih prilagodba podcinjenom i nadcinjeno bicu.
No, Rob nije pretvoren u Covjeka sve do danasnjih vremena, ni revolucionarno ni posve evolutivno.
Niti se Krscanstvo bas tada bilo porodilo slucajno.
Donijeli su ga povijesni vjetrovi, u kojem su proizvodni odnosi nalagali Robovlasniku da skine sa svog vrata dozivotnog Roba., jer se pokazalo daleko jeftinija i ucinkovitija njegova eksploatacija kao slobodnog bica.
Bio je to, mozda, najznacajniji povijesni prilog, kojim ce se utvrditi vjecna suradnja krscanstva kao takvog, sa klasnim nasilnikom nad podcinjenim Masama, bilo da se u toku vremena taj Rob preodjevao u feudalnog kmeta, kapitalistickog gradjanina, ili kulminira u danasnji posve razvlasten proletarijat, ne samo od dobara stvorenim vlastitim rukama i glavom, vec i posve otudjen od bilo kakve partecipacije u njihovim proizvodnim odnosima.
Od najdubljih tragova hunmanoidne Vrste, od pre nekih tri milijuna godina, odkricem Male Lucy, slijedi jedna od najduljih socijalnih epoha evolutivnog razvoja ljudskog bica, praiskonskog slobodnog lovca.
Prvu doslovno uspjelu socijalnu revoluciju, sa svim ugradjenim komponentama i kontradiktornim svojstvima, nagovjestava upravo taj iskonski Lovac, koji dovlaci svoju lovnu zrtvu, ranjenu ili uhvacenu, do svoje pecinske nastambe, i tu privezuje ili ogradjuje, motiviran jednom novom SRACUNATOM spoznajom koja mu donosi sigurnost za naredne dane, sve do useljenja u savremene nebodere.
Revolucija ogradjivanja opceg vlasnistva u privatne svrhe.
Bilo kakva socijalna revolucija iza toga, moze se tek ocekivati potpunim povratkom privatnog vlasnistva u opce drustvenu imovinu.
Za nadati se da nam Daniel Dannett,svojim „Kraj Carolije“ salje nove spoznaje, na cija smo pristignuca navikli iz Novog kontinenta.
|
- 22:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|