Korak do sna - SeDmA Space - Blog.hr

SeDmA Space

petak, 13.11.2009.

Korak do sna

Dok se jutro budilo, zora svanula.
Tvoja meka ruka u moju kanula.
Miris zime u nosnicama,pogled tvoj.
Jutarnja kava, konobar i osmjeh moj.

Korak smo do sna, vjetar bez kraja.
Šikarom , lavom popločen put do raja.
Nasmješi se srečo , stani ,uzdigni glavu
Razbacaj stvari, prekrči put, na našu slavu.


Ogrni me zimskom bojom, mjesečevim sjajem.
Ne uzmiči korakom,dušom dok ti usne dajem.

Korak do sna,more bez dna, dan bez noći.
Čekaj, trpi , sanjaj, nadaj i sve če proći.
- 07:18
.. izjasni se ili samo ostavi trag .. (5)
..pusti printer da radi ..
.. vrati se tam negdije na početak ..
Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Bez prerada

Srpanj 2015 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (5)

Asimiliraj..

Asimilirano..

  • Ne budi daleko od mene
    ni jedan dan,
    jer, ne znam kako bih rekao,
    dan je dug
    i čekat ću te na nekoj stanici
    kad negdje daleko usnu valovi.
    Nemoj otići ni samo jedan čas,
    jer tada, u tom času,
    spoje se kapi nesanice
    i možda će sav dim
    što traži svoju kuću
    doći da ubije i
    moje izgubljeno Srce.
    Jao, neka se ne razlikuje
    tvoj lik na pijesku,
    jao, neka ne lete
    tvoje vjeđe u odsutnosti:
    ljubljena ne idi od mene
    ni za trenutak,
    jer u tom otići ćeš tako daleko
    da ću obići zemlju ispitujući
    hoćeš li se vratiti
    ili me ostaviti da umrem.
    P.Neruda


    Kad umrem želim
    tvoje ruke na svojim očima:
    želim svjetlo i žito
    tvojih ljubljenih ruku,
    da me još jednom dirne
    njihova svježina,
    da osjetim nježnost
    što izmijeni moji sudbinu.
    Hoću da živiš
    dok te uspavan čekam,
    hoću da tvoje uši i dalje
    slušaju Vjetar,
    da udišeš miris mora
    koje smo zajedno voljeli
    i da nastaviš hodati
    pijeskom kojim smo hodali...
    Hoću da ono što volim
    nastavi živjeti,
    a tebe sam ljubio
    i pjevao iznad svega,
    zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

    da bi dosegla sve
    što ti moja ljubav naređuje
    da bi sjena moja
    prošetala tvojim vlasima,
    da bismo tako upoznali
    i razlog mome pisanju....
    P.Neruda

    Ležah u prašini kraj ceste.
    Niti vidjeh njegovo lice
    niti on vidje lice moje.
    Zvijezde sišle su,
    i zrak bijaše plav.
    Niti vidjeh njegove ruke
    niti on vidje ruke moje.
    Istok postade kao limun zelen.
    Zbog ptice jedne otvorih oči.
    Tada doznah
    koga sam ljubila čitav život.
    Tada on dozna
    kome je ruke grlio uboge.
    I uze čovjek zavežljaj,
    i krenu plačući u svoj dom.
    A dom je njegov
    prašina na cesti kao i moj dom.
    V.Parun

    Otkad sam, željo moja,
    Tvoju suzu popio,
    Nisam više, pile moje,
    Crnog oka sklopio.
    Kad sam ono, tugo moja,
    Cijelu noć te ljubio,
    Pamet sam i dušu, dušo,
    Sreću sam izgubio.
    Otkad sam, diko moja,
    Tvoju suzu popio,
    U hajduke htjedoh poći
    Pa sam ti se propio
    A.G.Matoš


    height="38" width="41" id="EXim" alt="eXTReMe Tracker" />