Serious fun

Nakon skoro godine dana, nešto me natjeralo da napišem novi post. Kao i većina ostalih i ovaj će biti o nogometu, pa krenimo redom. Prvo moj najdraži Dinamo. Nakon prodaje Eduarda i Ćorluke, te nedolaska R. Kovača većini ( ne i meni) je postalo jasno da od jakog Europskog Dinama ni ove godine neće biti ništa. Čini se da je klupskim čelnicima važnije 30 mil. eura u blagajni nego uspjeh u Europi. Mogu shvatiti to da Eduarda i Ćorluku ne bi bilo fer zadržati jer im se pružila prilika da zaigraju u velikom klubu i jakoj ligi, ali ne mogu shvatiti zašto s dijelom novca dobivenog njihovom prodajom nije kupljen jedan ili dva kvalitetna obrambena igrača. Istina, Carlos, Drpić i Čale nisu loši, ali za Europu su potrebna barem dvojica igrača koja svaki tjedan igraju jake europske utakmice (ne protiv Cibalije i Međimurja) i ne rade početničke pogreške. Ali što je, tu je. Sada je kasno pričati što bi bilo da su ostali Eduardo i Ćorluka i da je R. Kovač došao. To se nije dogodilo, a mi smo suočeni s činjenicom da prodaji sigurno nije kraj. Bojim se da već na zimu ne odu Modrić i Vukojević. A onda bi uslijedilo dugotrajno sakupljanje nepoznatih brazilskih igrača, njihova afirmacija u HNL-u te potom prodaja nekom europskom klubu. Ako želimo otkrivati talente, pretvarati ih u igrače te potom prodati, onda dobro, ali za uspjeh u europi ih treba zadržati. Ali Dinamo tu nije ništa kriv, a tko je saznajte u sljedećem postu. Pozz