propovijedi

28.04.2016., četvrtak

ŠESTA VAZMENA NEDJELJA god. C



N 1 VI VAZMENA , Jeremija
P 2 Anastazij, Eugen
U 3 Filip i Jakob
S 4 sv. Florijan, Cvjetko
Č 5 Uzašašće Gospodinovo, Spasovo
P 6 Dominik, Nedjeljko
S 7 Sv. Dujam, Duje
N 8 VII VAZMENA (Majčin dan)

Čitanja
1. čitanje: Dj 7, 55-60
Psalam: 97, 1 i 2b. 6 i 7c. 9
2. čitanje: Otk 22, 12-14. 16-17. 20
Evanđelje: Iv 17, 20-26

Prvo čitanje iz Djela apostolskih daje nam veoma važnu informaciju o tome zbog čega je održan prvi sabor ili koncil u Crkvi. Bilo je to negdje 49. ili 50. godine. Povod: pokušaj grupe kršćana iz židovstva da obraćenim poganima nametnu jaram židovske prakse obzirom na prehranu i obrezanje. Zapravo da ih preko Mojsijevog zakona učine Židovima.
Pavao i Barnaba, apostoli pogana, postigli su veliki uspjeh u ''osvajanju'' svijeta za Krista. Antiohija, Cipar, Mala Azija.. dio su njihovog prvog misijskog putovanja. Dok su oni radosni izvijestili matičnu crkvu u Antiohiji što je sve Duh po njima učinio i koliko je pogana prihvatilo svjetlo Kristova evanđelja, grupa kršćana iz židovstva dolazi iz Jeruzalema u Antiohiju i traži da se obraćeni pogani trebaju u svemu podvrći Mojsijevom zakonu. Nastala je ne mala prepirka i rasprava između njih, Pavla i Barnabe. Stoga su apostoli i starješine odlučili urediti stvar tako da se sastanu te donesu odredbe kojih se svi trebaju pridržavati. Tako je rođena crkvenost. Prvi sabor! Najmanji u povijesti po broju sudionika, ali najveći po posljedicama koje su proizišle iz njihovog konačnog zaključka. Njihov odgovor je bio: ''Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta povrh onoga što je potrebno:…'' Na prvom mjestu je Duh Sveti.
Poslušna Duhu prva Crkva se oslobađa tutorstva sinagoge. Stoga taj događaj ima nesagledivo pozitivne posljedice za Crkvu. Ona se sada može nesmetano širiti po cijelom svijetu. Strah i uskogrudnost pobijedila je crkvenost.
Danas mnogi sa zabrinutošću gledamo opadanje zdravog crkvenog duha. Umjesto poleta i dinamizma u naviještanju Božje riječi u Crkvu se uvlači mrtvilo i formalizam. Na izazov rada na njivi Gospodnjoj koja traži vedre i neformalistički raspoložene radnike, na žalost, odgovara se kancelarijskim duhom. Crkvene se institucije više bave sitničavim propisima i formalnostima, dok živa Crkva, na žalost, traži izvore na sumnjivim izvorima duhovnosti i duhovne alternative koja divlje buja, dok pastiri crkve, kao da se boje napraviti iskorak uživo.
Postoji samo jedan način izlaska iz razrijeđenog zraka letargične kancelarijske Crkve – slijediti poticaje Duha, a on vodi tamo gdje pulsira život. Jer, Duh je Život! Pouzdanje u Duha oslobađa nas straha i ropstva u umjetno stvorenoj ''sinagogi'' u kojoj pastiri Crkve traže utočište umjesto da im je jedina sigurnost Krist koji nas upućuje ne na debele sagove naših kancelarija, već na debele valove uzburkanog mora života kojim plovi njegova Crkva.
U današnjem evanđelju Isus nam poručuje: '' Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje Ime, poučavat će vas u svemu…''(Iv. 14, 26) Pa onda nastavlja: ''Mir vam ostavljam , mir vam svoj dajem!... Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši.''
Kako nam se sve više približava blagdan Duhova to trebamo intenzivnije moliti Duha Svetoga da nas probudi iz mlitavosti. Da svoju Crkvu obdari ljudima duha spremnog na rad i djelovanje. Koji će bez straha skinuti halju sinagoge i odjenuti se Snagom odozgo kako bi mogli riječ Božju prenijeti čovjeku današnjice; da ga ispuni i osvoji kao u vrijeme Prve Crkve i prvog koncila, koji je brojčano bio najmanji u povijesti, ali po svojim odlukama nevjerojatno velik i značajan.



Molitva vjernika

Pomolimo se da iz nas govori Duh Sveti i upravlja Ocu molitve i prošnje.

1. Za Crkvu i sve one koji je predvode kao njeni pastiri; da u svom životu i radu slušaju glas Božji, te po njemu unose svjetlo vjere svim onima koji traže spasenje. – Molimo te.
2. Za ovaj svijet u kojem živimo i djelujemo; da Duh Isusa Krista preobražava srca ljudi i uspostavlja mir i pravednost u njemu. – Molimo te.
3. Za sve one koji ne vjeruju u Isusa i njegovu Crkvu; da im naše služenje otvori oči duha te uvide pravi put za radost i sreću koja dolazi od Boga. – Molimo te.
4. Za našu djecu i mlade; da obasjani svjetlom Krista uskrsloga budu sretni i uspješni u svakom dobrom djelu. – Molimo te.
5. Za djelatnike karitasa i sve koji pomažu drugima u nevolji da ih Duh Sveti ispuni žarom i nagradi njihov trud. – Molimo te.
6. Za nas ovdje okupljene na ovoj euharistiji da u nama uvijek vlada čvrsto uvjerenje kako nas sve zajedno vodi i štiti snaga Duha Svetoga. – Molimo te.
7. Za naše mile i drage koji su prešli s ovoga svijeta i pojavili se pred Gospodinom; da se nađu u zajedništvu proslavljenih u nebeskom kraljevstvu. – Molimo te.

Neka uziđu, Oče, k tebi naše molitve i neka se u našem srcu trajno nastani svjetlo Duha Svetoga da naučimo po ljubavi biti u službi života, poslušni tvome Sinu i našem Spasitelju, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.



22.04.2016., petak

PETA VAZMENA NEDJELJA g. C




N 24 V USKRSNA NEDJELJA
P 25 Sv. Marko ev.
U 26 Kleto, Marcelin
S 27 Bl. Ozana Kotorska, bl. Jakob Zadranin
Č 28 Petar Chanel, Ljudevit
P 29 Katarina Sijenska
S 30 Pio V papa
N 1 VI USKRSNA

Čitanja
1. čitanje: Dj 14, 21 - 27
Psalam: 145, 8 - 9. 10 - 11. 12 - 13ab
2. čitanje: Otk 21, 1-5a
Evanđelje: Iv 13, 31-33a. 34-35

Imati novo odijelo ili neku lijepu novu haljinu, danas i nije nešto što bi izazivalo posebnu radost. Samo mi koji pamtimo vrijeme poslijeratne neimaštine znamo kakva je to bila radost kad se obuklo novo odijelo. Kriomice bi se gledali u ogledalo, a onda izlazak u društvo uz obavezno upozorenje roditelja; pazi da se ne uprljaš! Pa svi oni komentari; o, imaš novo odijelo! Taj čar je izgleda zauvijek izgubljen. Doduše, učitelji duhovnosti bi rekli da za time i ne treba žaliti jer to je samo jedna od svjetovnih ispraznosti. Znamo mi i sami da je to tako, ali osjećaj novog, makar izvana povezan je s osjećajem sreće.

Nalazimo se u uskrsnoj pedesetnici. Kao što je korizma četrdesetnica, jer traje četrdeset dana, tako je i uskrsno vrijeme pedesetnica jer traje pedeset dana. Od Uskrsa do Duhova koji se zovu pedesetnica ili grčki Pentekostes.
Ovo uskrsno vrijeme posebno se ponavlja izraz novo ili novost. Za apostole i Prvu Crkvu Isusovo uskrsnuće bilo je nevjerojatna novost. Tako liturgiju Isusovog uskrsnuća na Veliku subotu ispunja radost novokrštenih koji oblače bijele haljine. Bijela haljina je znak novosti. Krštenik je postao novi stvor. Staro se zaboravlja. S prošlošću se prekida. Započinje novi život u Kristu. Oni koji su već kršteni za Uskrs su ''obijelili'' svoju krsnu haljinu u sakramentu ljubavi – svetoj ispovijedi i tako su opet novi. Tako cijelo uskrsno vrijeme odiše svježinom novosti.

U otkrivenju sv. Ivana apostola danas čitamo: Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: ''Evo sve činim novo!'' U tom uskliku možemo iščitati promisao Božanske mudrosti. Dok naš ograničen ljudski um umišlja da je postignut vrhunac i da se nema više što reći; Duh Božji otvara nove vidike i nove prostore djelovanja…
Ne žaliti za starim, ne ostati zarobljen u prošlosti. Hrabro treba živjeti novo, jer to je značajka onih koji su poslušni Duhu.
Umjesto prekapanja po smetištima vlastite ili tuđe prošlosti kršćanin se okreče budućnosti. Ne dozvoljava da ga opećati zlo kroz koje je prošao ili koje ga je okrznulo. Bog zacjeljuje rane. Duh Sveti daje novi život.
Darovan nam je život koji treba ispuniti porukom našeg Spasitelja koju čitamo u današnjem evanđelju, jer to je njegova Nova zapovijed. ''Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge: kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge.; Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.'' (Iv. 13, 34 – 35). Tertulijan je zapisao da su se rimski pogani čudili toj jedinstvenoj pojavi među kršćanima pa su govorili: ''Gle kako se ljube!''
Danas pak, na žalost, ima izjava od nekih u Crkvi da se previše piše i govori o ljubavi, a zapravo bi trebalo govoriti o grijehu, Božjoj kazni i paklu….
Onaj tko je stvarno pokušao provesti u život Isusovu Zapovijed ljubavi zna koliko je za to potrebno žrtve i odricanja. Svi mi danomice padamo na tom ispitu., jer to ne ide bez pomoći i snage odozgor' – snage Duha Svetoga.

Kako nam se približava blagdan Duhova to bismo se trebali intenzivnije moliti da nas Duh zahvati i ojača našu volju kako bi mogli ''širiti prostore ljubavi'', kao što je govorio sv. Augustin.

Zanimljivo, kako po Ivanu ''sveti grad, novi Jeruzalem silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža.'' Taj novi Jeruzalem je Kristova zaručnica – proslavljena Crkva. To je više stanje blaženstva u kojemu nema suza, smrti, jauka i boli… kako čitamo u Ivanovom Otkrivenju.
Živjeti novost Isusove Zapovijedi ljubavi znači pretvarati zemlju u nebo, dajući prostora ''svetom Gradu – nebeskom Jeruzalemu''. Kristovoj Crkvi na način da otimamo prostor zlu, mržnji i grijehu hodeći u novosti Života. Amen.

Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu koji nam je poslao svoga Sina kao Učitelja i Spasitelja, te nam u njemu pokazao svoju ljubav.

1. Obaspi, Oče, svoju Crkvu Duhom ljubavi da bi po njezinu svjedočanstvu mnogi povjerovali u tebe. – Molimo te.
2. Udijeli, Gospodine, ljudima širom svijeta međusobno razumijevanje kako bi ljubav bila temelj uređenja međuljudskih odnosa. – Molimo te.
3. Prosvjetljuj, Bože, odgovorne u društvu mudrošću koja od tebe dolazi da budu promicatelji mira i solidarnosti. – Molimo te.
4. Iskaži, Gospodine , svoju blizinu svima koji trpe razne nevolje. – Molimo te.
5. Blagoslovi, Oče, sve koji su u potrebama i preporučuju se u naše molitve. – Molimo te.
6. Ohrabri nas, okupljene na ovom euharistijskom slavlju, da u svakodnevnom životu slijedimo tvoj Zakon ljubavi. – Molimo te.
7. Naše pokojne zaogrni plaštem svoje ljubavi. – Molimo te.

Gospodine Bože, ti si nam svoju ljubav objavio po svome Sinu Isusu Kristu. Molimo te ražari nas snagom Duha Svetoga, da po toj ljubavi činimo dobra djela i da opraštajući i pomažući svjedočimo da pripadamo tebi jedina i prava Ljubavi. To molimo po Kristu Gospodinu našemu.


12.04.2016., utorak

ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA – Nedjelja dobrog Pastira g. C



N 17 IV VAZMENA (Ned. Dobrog Pastira)
P 18 Apolonij, Euzebij
U 19 Ema, Lav
S 20 Janja, Vilim
Č 21 Goran, Montan
P 22 Soter i Kajo
S 23 Sv. Juraj, Jurek, Đurđica
N 24 V VAZMENA

Čitanja
1. čitanje: Dj 13, 14. 43-52
Psalam: 100, 1b-2. 3. 5
2. čitanje: Otk 7, 9. 14b-17
Evanđelje: Iv 10, 27-30

Današnja nedjelja opečaćna je evanđeljem koje govori o dobrom Pastiru, pa je tako dobila i ime; Nedjelja dobrog Pastira.
Čitajući različita tumačenja današnjih čitanja primijetio sam da se svi autori trude kako protumačiti taj odnos ovce i pastir. Tako svi naglašuju kako mi ljudi današnjice ne možemo ni iz daleka razumjeti što to znači biti pastir ovaca. Zbog toga što izraz ovca u urbanom žargonu znači biti glup. Pastir, pak, neki tamo zaostali 'seljo'.
Koliko god sam se u životu imao prilike približiti ovcama, uza sve moje iskustvo s psima i način kako se s njima sprijateljiti, kod ovaca nije izazvalo niti najmanji učinak. One jedino poznaju svoga pastira. I kao što veli Pismo: idu za njim. Uostalom, današnje evanđelje i nije tako dugo da ne bismo mogli citirati gotovo cijeli tekst: ''Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem, i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni, te ne će propasti nikada i nitko ih ne će ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih, i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.''
Već u Starom zavjetu vladar se uspoređuje s pastirom. On nije kralj nego pastir. On poznaje svoje ovce i one poznaju njega. Nije najamnik….ili barem ne bi smio biti.
Današnja nedjelja, idealna je prilika da kao župska zajednica razmotrimo uvijek aktualna pitanja: župnik kao pastir i vjernici kao stado, a onda i molitvu župske zajednice za nova zvanja duhovnih pastira.
Slikar Gabrijel Jurkić manje je poznat široj javnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, premda je imao poseban senzibilitet visoke umjetničke vrijednosti. Njegovi pejzaži kao da su skinuti s neke oltarne slike, jer on je bio duboko pobožna osoba. Upravo mu je to bila zapreka u valoriziranju njegove umjetnosti između dva rata i u totalitarnom poraću. Zamjera mu se da nije pratio umjetničke trendove te da je slikao izvan vremena u kojem je živio. Doista, to je istina ali to ne bi trebao biti razlog da ga se marginalizira. Njegovo oko nije htjelo vidjeti otrov vremena u kojemu je živio, niti zlo koje ga je okruživalo. Njegove slike govore o netaknutoj prirodi Božje ljepote. Kao umjetnik nastoji dohvatiti svetost Stvoriteljeve ljepote prirode. Na runu ovaca treperi sjaj sunčevih zraka dok prolaze arkadijskim krajolikom.
Možemo li danas jednu takvu idiličnu sliku stada i pastira uzeti kao motiv za odnos svećenik – pastir i Božji narod (župljani) kao stado? Teško, gotovo nikako. Tu su dobro poznati razlozi. Tako je još uvijek u kolektivnom sjećanju naroda svećenik kao svojevrsni feudalac koji je predvodio zajednicu uglavnom siromašnih vjernika. Feudalni duh još dobrano živi u Crkvi. Ne toliko što se imetka tiče nego feudalnih titula. Raznih imenovanja povezanih s nošenjem svećeničkih odijela od ljubičaste do purpurne boje. Tu se stvara umjetna gradacija koja kod nezrelih osoba može poticati oholost, deformaciju osobnosti i pokazivati prazninu duše.....
Danas je veliki problem u Crkvi nasrtaj laicizma. Crkva se tako i među samim vjernicima doživljava kao neka svjetovna organizacija, a sakramenti tek kao prilika za slavlja na jedan čisto svjetovan način. To posebno dolazi sve više do izražaja prilikom Prvih pričesti i Potvrde. Svećenik muku muči da djecu okupi na župnom vjeronauku jer su roditeljima, ipak, na prvom mjestu razne aktivnosti od sporta preko glazbe i folklora... Ali kada dođe vrijeme primanja sakramenata onda se ne štedi ni vrijeme niti novac da se sve to proslavi na jedan čisto svjetovan način.
Svjetovna pomodarstva uvlače se i u crkvene strukture. Tako bi dobar svećenik prije svega trebao biti dobar birokrat. Dopisi, zapisi, upisi, ojbovi.... sve po uzoru na svjetovno pravno područje. Župni uredi sve više i izgledom sliče uredima raznih poduzeća, možda s iznimkom sveprisutnog nabožnog kiča. Povijesna dimenzija Crkve protjerana je iz naših župnih ureda.
Danas nije uputno da svećenik izreče bilo kakvu kritiku obzirom na suvremena zastranjenja i pomodarstva koja razaraju brakove a ljude čine smiješnim karikaturama. Duh ovoga svijeta žilavi je korov i oni koji mu služe agresivno se suprotstavljaju Duhu Božjemu. Takvog će svećenika pokušati na razne načine diskvalificirati a kako oni u kojima ne prebiva Duh Božji i nemaju neke maštovitosti to će se koristiti raznim floskulama a najčešće kako se svećenici miješaju u politiku.
Trebamo biti svijesni da se Duh Božji teško probija u ovom svijetu ali ne treba očajavati. Tu ne pomažu nikakvi 'trikovi' i prečice posuđeni iz neoprotestantskih sekti koje nude instant kršćanstvo zaslađeno iracionalnim tobožnjim čudesnim zahvatima, a koje se poput korova šire u nekim crkvenim krugovima. Naša je uzdanica Krist uskrsnuli. Krist mučenika i priznavalaca. Pastir Dobri i vjerni kojemu smo povjerovali i kojega slijedimo.
Zato ne smijemo odustati od vječno idilične slike stada i pastira, kako god to izgledalo idealizirano i romantično, jer sve drugo je patvorina.
Danas naša župska zajednica moli Dobrog Pastira da pozove mladiće i djevojke da se odazovu pozivu Učitelja u službu Crkve. Biti ćete pastiri i njegovi suradnici. Vodit ćete Božji narod prema Svjetlu neugasivu; lomeći im Kruh Riječi Božje i Kruh spasenja – Euharistiju. Oslobađajući ih tako krljetke zla u koju na razne načine đavao mami i zarobljuje ljude, nudeći im slasti i užitke kao otrovni mamac.
Mladi ljudi teško se odlučuju za duhovno zvanje jer ih plaši odricanje. Često sam čuo komentare: bio bih svećenik, ali onda ne bi bio slobodan. Nema prave slobode bez odgovorne slobode. Sve ostalo je zabluda i iluzija koja vodi u ropstvo.
Ne treba se bojati jer On koji je platio cijenu – On će vas i voditi. On je Pastir naš, a mi ''njegov narod i ovce paše njegove'', kako to lijepo veli današnji psalam.




Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu, našem Ocu koji nam je poslao svoga Sina da nam kao Dobri Pastir objavi njegovu ljubav.



1. Daj Gospodine odvažnosti mladima, da se odazovu tvojem pozivu. – Molimo te.
2. Udijeli Gospodine crkvenim službenicima milost ustrajnosti u njihovoj službi. – Molimo te.
3. Pomozi, Gospodine, obiteljima da odgajaju svoju djecu u duhu crkvenosti.
– Molimo te.
4. Daj svim kršćanima milost spoznaje da smo svi braća i sestre, članovi Kristova stada. – Molimo te.
5. Prosvijetli Gospodine naša srca da te upoznamo i slijedimo. - Molimo te.
6. Ispuni nas Gospodine ljubavlju prema bližnjima. – Molimo te.
7. Naše pokojne uvedi u svjetlost vječnu. – Molimo te.



Bože, ti si uskrisio od mrtvih svoga Sina, daj da njegovom milošću budemo spašeni, po istom Kristu Gospodinu našem. Amen,


07.04.2016., četvrtak

TREĆA VAZMENA NEDJELJA god. C



N 10 III VAZMENA, Ezekijel
P 11 Stanislav, Izak
U 12 Damjan
S 13 Martin papa
Č 14 Valerijan, Zdravko
P 15 Anastazija, Stošija
S 16 Josip L, Bernardica
N 17 IV VAZMENA (Ned. Dobrog pastira)

Čitanja
1. čitanje: Dj 5, 27b-32. 40b-41
Psalam: 30, 2 i 4. 5-6. 11 i 12a 13b
2. čitanje: Otk 5, 11-14
Evanđelje: Iv 21, 1-19


Ime nad svakim imenom

Što bi učinio mladić kad bi se od njega tražilo da se odrekne svoje voljene? Da joj niti ime ne smije spomenuti. Što bi rekao roditelj kad bi se iz bilo kojeg razloga trebao odreći svoga djeteta? Zabraniti istinskom umjetniku stvaranje, pravom, zanesenom znanstveniku njegovo predano istraživanje? To bi zapravo značilo oduzeti tim osobama smisao njihova života.
Jednako su tako doživjeli Isusovi učenici zahtjev Velikog svećenika da ne uče u ime Isusovo. Zapravo, on nije rekao u ime Isusovo nego samo ''u to Ime''. Djela apostolska dosta često umjesto Isus kažu jednostavno Ime. Jer, ono je jedinstveno, vrhunsko, ''Ime nad svakim imenom'' (Fil 2,9). To Ime je je ime za Spasitelja koji je započeo novi svijet, eru uskrsnuća. U tom Imenu zadobivamo oslobođenje od grijeha i smrti. Po krštenju, na otajstven način, sjedinjeni smo s tim Imenom. Ono je vjerniku na uzdignuće i život ili na propast i smrt, ako ga se odreknemo ili ga pogrdimo svojim nedostojnim životom.
To je sveto Ime od samog utjelovljenja bilo ili znak osporavanja, kao u slučaju židovske crkvene vlasti, ili bezuslovnog prihvaćanja – slučaj apostola.
Kršćanin bi sebi trebao češće postavljati pitanje: kako se odnosim prema tom Imenu? Što ono za mene znači?
Moja molitva neka bude: ''ne odbaci me Gospodine od sebe i svoga svetoga Imena ne uzmi od mene!''
Ljubim te Ljubavi vječna, jer znam da me nećeš odbaciti i sav ti u zanosu pjevam današnji psalam (biblijska pjesma iza prvog čitanja):
''Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
Na rubu groba ti si me oživio.''(Ps 30)

Prije nego dotaknemo današnje evanđelje, poslušajmo što to odzvanja u otkrivenju Ivana apostola? Kakve su to pjesme kojima je isprepletena ova zanimljiva apokaliptička literatura?
''Dostojan je zaklani Jaganjac
primiti moć i bogatstvo
i mudrost i snagu
i čast i slavu i blagoslov!'' (Ot 5, 12)
Ili:
'' Onome koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu
blagoslov i čast
i slava i vlast
u vijeke vjekova!'' (Otk 5, 13)
To su samo neke apokaliptičke pjesme uskrslom Jaganjcu iz najstarije kršćanske liturgije. Njih su, dakle, pjevali na euharistijskim sastancima, ili kako su znali reči: lomljenju kruha, već apostoli i njihovi učenici. Prva je Crkva pjevala sa zanosom, kao što se i svjedočilo neustrašivo, a vjera u sveto Ime pečatila vlastitom krvlju.

Uskrsni ''piknik''
Ovaj evanđeoski odlomak pun je simbolike. Sve ima svoje zašto. Od broja riba sto pedeset i tri – simbolički broj spašenih, pa do prepoznatljivih karaktera dvojice glavnih učenika; Ivana i Petra. Ivan je taj koji ima milost prepoznati Isusa. Stoga kaže Petru: ''Gospodin je!'' Ne učitelj, nego Gospodin – Kyrios. Petar pak ne bi bio Petar kad ne bi prvi skočio da bude uz Učitelja. Pa ipak taj prvi uskrsni ''piknik'' za Petra je bio bolan. Nakon doručka slijedila su tri neugodna pitanja Petru: ''Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?'' Ta tri pitanja potresla su Petrovu dušu. Zar ga nije upravo on tri puta zatajio? Zdvojan i žalostan odgovara: ''Ti znaš da te ljubim.''
Isusove riječi: ''pasi ovce moje'', ''pasi jaganjce moje'' treba shvatiti da Gospodin nije odustao od plana s Petrom koji je bio zacrtan već pri prvom susretu, kada ga je brat Andrija doveo pred Isusa (Iv 1, 42). Tada je Petar dobio novo ime, to u Biblijskoj predaji znači nova služba. Petar – stijena, na kojoj će Gospodin graditi Crkvu svoju. Onaj koji ga je poznavao kao otvorenu knjigu, sigurno nije mislio na granitnu stijenu. Gospodin je, prije svega, vidio Petrovo plemenito srce, doduše, naglo i brzopleto, ali vjerno. Isusov izbor svjedoči uvijek ponovno: Bog je Ljubav.
Istina, Božja ljubav je zahtjevna, ali on će sam proizvesti u nama ono što želi ako mu se s pouzdanjem predamo moleći: Gospodine, tvoj sam takav kakav jesam. Ne odbaci me od sebe i svoga svetoga Imena ne uzmi od mene. Amen.

Vjernost Kristu i Crkvi
Mala ali čvrsta zajednica okupljena u Imenu Isusovom naziva se Crkvom. Zbog nje je Isus došao na svijet, zbog nje je umro i uskrsnuo, da bi od malog stada postala velika zajednica 'spašenih', ne svojom snagom niti svojom pravednošću, nego milošću Onoga koji slabe, grješne i neuke pere svojom otkupiteljskom krvlju u 'kupelji preporođenja' – krštenju i pribraja ih djeci Božjoj.
Ljudi ovoga svijeta ne poznaju ni Krista niti njegovu Crkvu. Za njih je Krist tek vjerski reformator, dobar čovjek... Za kojekakve suvremene sljedbe s ezoterijskim predznakom, On je doduše, veliki duhovni učitelj, ali u istom rangu s Budom i raznim samoprozvanim božanstvima...
Jednako tako ni Kristova Crkva bolje ne prolazi. Za njih je Crkva tek jedna od ustanova od koje se zahtijeva da sebe predstavlja i da se ponaša po pravilima koje bi krojili oni koji bi bili najsretniji da je uopće nema. Biblijski pojam Crkve, kako ju Krist zamišlja oni niti poznaju niti žele upoznati. To da je on Pastir, a Crkva njegovo stado koje je 'ograđeno', jer postoje 'vrata', a 'stado' u ograđenom prostoru, kuda tati i grabežljivi vuci nemaju pristupa, oduvijek je bio poziv i poticaj članovima Crkve da se osjećaju kao velika obitelj. I, kao što se u jednoj normalnoj i zdravoj obitelji sve nesuglasice i možebitne loše pojave ne iznose u javnost, tako i članovi Crkve slabosti pojedinih članova niti su dužni, niti trebaju iznositi u javnost. Tzv. transparentnost, krilatica je kojom se želi uništiti svaka privatnost, kako bi se radoznalu i zlonamjernu svjetinu moglo hraniti tračevima i smećem kojega ima svugdje, u svakoj ustanovi, obitelji....
Žalosno je kada čak i neki službenici Crkve nemaju dovoljno crkvenosti pa se ponekad vladaju kao najamnici, kojima ugled i dobrobit vlastite Crkve ne znači ništa. U takvom okruženju mnogi vjernici se ne snalaze. Žaloste se kada se na orkestrirane napade na Crkvu nikako ili površno i nepromišljeno odgovara.
Svjesni smo, kao što je i sam Krist bio svjestan da nismo zbor svetaca, nego grješnika kojima je potrebito obraćenje i milost oprosta. Sve to imamo u Crkvi i zato se prema njoj trebamo odnositi kao prema vlastitoj obitelji, radujući se dobru i napretku, a moleći za one koji su iznevjerili svoja krsna obećanja. Amen.


Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, koji nas je obradovao njegovim uskrsnućem i danas sabrao Duhom Svetim na ovo euharistijsko slavlje.

1. Potakni, Bože, sve kršćane da poput apostola i prvih svjedoka navještaju Krista Gospodina. – Molimo te.
2. Pomozi, Gospodine, svojoj Crkvi da raste u ljubavi prema tebi i braći ljudima. – Molimo te.
3. Učvrsti papu našega Franju zajedno sa svim biskupima Crkve u nastojanju da se među svim pripadnicima raznih vjera uspostave odnosi poštovanja i i suradnje. – Molimo te.
4. Ohrabri, Gospodine, mlade u našoj domovini da potaknuti riječju tvoga Sina zaveslaju hrabro na pučinu života. – Molimo te.
5. Učini da se državni poglavari zalažu za izgradnju mira i pravednosti. – Molimo te.
6. Okrijepi, Gospodine, svojom božanskom utjehom osamljene i napuštene osobe. – Molimo te.
7. Uvedi, Bože, u svoje kraljevstvo našu pokojnu braću i sestre. – Molimo te.

Oče nebeski, ti nam pod vodstvom Duha Svetoga objavljuješ otajstva svoje ljubavi. Poslušaj naše molitve i učini da sudjelujući u svetim otajstvima spasenja, prepoznamo Gospodina Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.


01.04.2016., petak

DRUGA VAZMENA – BIJELA NEDJELJA god. C



N 3 II VAZMENA – BIJELA
P 4 Blagovijest, Izidor
U 5 Vinko F., Berislav
S 6 Vilim, Celestin
Č 7 Ivan, Herman
P 8 Dionizij, Julijana
S 9 Marija Kleofina
N 10 III VAZMENA, Ezekijel

Čitanja
1.čitanje: Dj 5, 1¸2-16
Psalam: 118, 2-4,. 22-24. 25-27a
2.čitanje: Otk 1, 9-11a. 12-13. 17-19
Evanđelje: Iv 20, 19-31



Kada se zida svod u obliku luka koristi se drvena konstrukcija koja drži svod tako dugo dok graditelji ne obrade zaglavni ili krunidbeni kamen, koji se onda učvrsti poput klina u sredinu svodnog luka. Tek tada se može maknuti potporna skela. Ovom lijepom prispodobom koristi se današnji psalam: ''Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.'' Tom se usporedbom rado koristila prva Crkva, jer se dobro uklapa u ulogu i sudbinu Isusa Krista. On, kamen koji odbaciše – zna se koji graditelji – postade kamen zaglavni ili krunidbeni. On je kruna Crkve. Bez njegova Duha davno bi se Crkva urušila.
Nalazimo se u uskrsnom vremenu, pa se i nedjelje tako zovu: prva, druga… uskrsna ili vazmena, sve do Duhova. Svaka od tih nedjelja je svojevrsno uskrsovanje. Rusi nedjelju jednostavno zovu voskresenije. Iz tih nedjelja kao da sipi otajstveni duh Uskrsloga. To je tiha uskrsna radost u bjelini novokrštenih i obnovljenih vjernika. U službi riječi izbija oduševljenje prve Crkve. To je malena, ali hrabra zajednica, kojoj se pridružuju novi članovi. Tako je od samih početaka Crkve običaj da se kao prvo čitanje uzimaju Djela apostolska umjesto čitanja iz Starog zavjeta i to kroz cijelo uskrsno vrijeme. Ono što nam odmah upada u oči je Lukino idealiziranje, koje se očituje u izrazu ''jednodušno''. Tako je Crkva bila jednodušna u molitvi, svaki dan su jednodušno i postojano hrlili u hram…. Sve to prate čudesa koja čine apostoli u ime Isusovo.
Prva Crkva u Isusu uskrslom vidi kralja i svećenika. Gospodara povijesti. Ime mu je jednostavno ''Živi''. Nadahnut prorokom Danijelom Ivan u Otkrivenju vidi Sina čovječjega gdje sjedi s desne Sile Božje i dolazi na oblacima nebeskim. On ima ključ Smrti i Podzemlja.
U današnjem evanđelju imamo dvostruku poruku: Uskrsli se ukazuje učenicima i daje im mir. Nije to obični pozdrav – šalom! Kristov mir ulijeva sigurnost. To nije poziv na mirovanje, nego na djelovanje. Potom je dahnuo u njih: ''Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.'' Svijet treba mir Kristov koji se zadobiva oproštenjem grijeha.
Drugi dio današnjeg evanđelja je ''slučaj'' apostola Tome, koji nije vjerovao da je Isus uskrsnuo, jer nije bio s učenicima dok im se on ukazao. Isus ga blago prekorio, ali i iskoristio priliku da naglasi blaženstvo onih koji vjeruju a ne vide. Tu spadamo i mi, postapostolske generacije.
Što mi to vjerujemo? O tome nas poučava posljednji redak današnjeg evanđelja: Krist je Kyrios – Gospodin i Gospodar svega stvorenja i nas samih. U njegovom Imenu već sada imamo život vječni.
U prvoj Crkvi, novokrštenici su na današnju nedjelju odlagali svoje bijele krsne haljine. Od tuda i naziv današnjoj nedjelji – bijela. Jesam li ja ove krizme obijelio svoju krsnu haljinu u sakramentu pomirenja? Ili možda živim u Crkvi i idem s Crkvom poput ''nevjernog Tome''? Doduše, ima nešto što me veže uz Crkvu, ali se ponašam poput onih vjernika, koji za velike blagdane krenu u crkvu, ali ostanu vani, ispred crkve. Koja je to sila koja priječi takvima ulaz u crkvu?
Ja ne ću stajati pred crkvom, niti na samom ulazu. Uči ću i stati blizu oltara i pozdraviti svoga Učitelja: Evo me Gospodine. Tu sam sa svim svojim slabostima i sumnjama. Umnoži moju vjeru. Često zatvaram vrata svoga srca, zbog raznih strahova, pred svojim bližnjima. A ti govoriš svojim učenicima: ''Mir vama!'' Daj da čujem tvoj glas u svom srcu i da primim tvoj mir koji izgoni svaki strah. Udahni Duha svoga Svetoga u mene da budem ispunjen tvojim svetim mirom kako bih mogao drugima opraštati i tražiti oproštenje. Amen.


Molitva vjernika

Gospodinu Isusu, koji je iz ljubavi za nas umro i uskrsnuo; uputimo svoje molitve.


1. Gospodine Isuse, toliko puta zatvaramo vrata svoga srca, zbog raznih strahova, pred svojim bližnjima. A ti nam govoriš: ''Mir vama!'' daj da te danas čujemo srcem i primimo tvoj mir koji izgoni svaki strah. – Molimo te.

2. Daj, Gospodine, da Duh Sveti po ovom susretu s tobom ispuni cijelo naše biće kako bismo mogli ljubiti i opraštati jedni drugima. – Molimo te.

3. Gospodine, ti svoga Duha daješ svakome tko ga traži . Probudi u nama živu čežnju za njegovim djelovanjem, obuci nas u njegovu silu da svjedočimo svijetu koji vapi za svjetlom i istinom. – Molimo te.

4. Gospodine, u nama živi još tako puno nevjere. Htjeli bismo poput Tome ''vidjeti i opipati''. Danas nam poručuješ kako su blaženi oni koji vjeruju a ne vide. Umnoži nam vjeru. – Molimo te.
5. Svojoj si Crkvi dao vlast ''vezati i odriješiti ''. Molimo te za svetog oca Benedikta, za sve biskupe i svećenike – da uzmognu svoji službu obavljati s ljubavlju i oduševljenjem. – Molimo te.

6. Za našu braću koji trpe duševne i tjelesne boli, daj da po našoj ljubavi i molitvama osjete tvoju blizinu. – Molimo te.

7. Naše pokojne uvedi u svoju uskrsnu slavu na nebesima. – Molimo te.


Dobri Oče, učinio si nas svojom ljubljenom djecom. Primi ove naše molitve koje ti upućujemo po Isusu Kristu tvome Sinu, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.