propovijedi
17.12.2015., četvrtak
ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA ILI ADVENTA g. C
 N 20 ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA ILI ADVENTA P 21 Petar Kanizijski U 22 Honorat, Časlav S 23 Viktorija Č 24 Badnjak, Adam i Eva P 25 ROĐENJE ISUSOVO – BOŽIĆ S 26 Sv. Stjepan prvomučenik, Krunoslav N 27 Sv. Obitelj, sv. Ivan ap. i ev., Janko 1. Čitanje: Mih 5, 1-4a Psalam: 80, 2ac i 3b, 15-16, 18-19 2. Čitanje: Heb 10, 5-10 Evanđelje: Lk 1, 39-45 Pripreme za Božićne blagdane u punom su jeku. Sve više se govori o konzumerizmu kao nečem što je nespojivo s Božićem. Međutim, trgovci, ali i kupci ne mare za to. Običaji darivanja, ukrašavanja, stvaranja neke iluzije da je sve lijepo, dobro, čarobno, zapravo je starije od Božića i Božić je tek povod. U ovo tmurno i hladno vrijeme kada su najdulje noći, a najkraći dani i kada je sklonost depresivnim stanjima kod ljudi daleko veća nego li za ljetnih sunčanih dana kada život pulsira oko nas, mi stvaramo iluziju svjetla paleći bezbroj žaruljica. Jednako tako stvaramo iluziju topline grijući svoje stanove iz kojih se šire mirisi raznih mirodija i borovih iglica. Sve to skupa jednim imenom zovemo Božićno raspoloženje u koje se dobro uklapaju Božićne pjesme, koje imaju čarobnu moć prenijeti nas u djetinjstvo, kada smo Božić, kao i sve ostalo, doživljavali daleko intenzivnije i s puno više djetinjeg zanosa. To bi mogli nazvati Božićna idila. Pa ipak, barem mi praktični vjernici, znamo da je to doduše lijepo, ali da je to ipak samo jedna iluzija koju smo si sami stvorili. Koliko god je danas Crkva sve glasnija u osudi takvog Božića nekako se dobiva dojam da niti mi, osim osude postojećeg nismo spremni prodrijeti dublje u Božićno otajstvo. Upravo ta riječ otajstvo ili tajna ključna je riječ za duhovnu avanturu pravog Božića. Ostavimo kritike i zaboravimo sve okolnosti u kojima se događa takozvano Božićno slavlje. U starim okolnostima pokušajmo otkriti novost Božića i njegovu poruku. Stoga zaboravimo djetinjasto sažalijevanje malog 'Isuseka' koji se rodio u štalici i svu tu idilu i pastoralu i postavimo si ozbiljno pitanje, pitanje o kojemu bi trebala ovisiti vjera svakog od nas. Što je Bogu trebalo da se utjelovi i da se pojavi u jednoj štali? Svojim utjelovljenjem Bog nam sigurno nije htio razotkriti svoju bit, - tko je on. Jer to ionako ne bismo razumjeli. On nam je prije svega na taj način ukazao na tajnu života, koja se ne mjeri našim mjerilima i nije identična našim predodžbama. Štala naglavačke okreće naše ljestvice vrijednosti i nikako nije povod za sažalijevanje, nego prije poziv na otajstvo ili tajnu mudrosti, po kojoj je blato sve to naše prenemaganje, svi ti naši društveni statusi i ljestvice, konvencije, jer Bog je svojim utjelovljenjem u sam fokus stavio golog čovjeka. Pod golim se misli lišenog svega i imetka i časti i vlasti. On svojim utjelovljenjem poručuje da je ovo njegov svijet. Svijet kojega je on stvorio, kao nešto nevjerojatno lijepo, plemenito i savršeno i da je to mjesto također za takvog čovjeka. Stoga štala s malenim djetetom Isusom nije objekt niti sažalijevanja, niti toliko klanjanja, jer da je to Bog htio da mu se samo klanjamo rodio bi se kao kralj, nego, to Otajstvo života, koje nas danas kao možda nikada u povijesti poziva da prihvatimo život kao najveće otajstvo jer u njemu je sam Bog. To malo dijete u štali krhki je život koji je Bogu sva milina. Stoga riječ pobožan, koja zapravo znači živjeti po Božjem planu, ujedno znači otkrivati tajne života, kako bismo došli do samog njegovog izvora, a to je on sam utjelovljeni Bog. O tom i takvom životu svjedoče nam danas dvije žene. Marija majka Isusova i njezina rođakinja Elizabeta. Njihovo otajstvo života su njihova nerođena djeca. Elizabeta u proročkom zanosu govori Mariji: 'Blagoslovljen plod utrobe tvoje.' Njezina radost uzrokom je da je i u njezinoj utrobi zaigralo čedo. Kakva uzvišena jednostavnost! Te dvije jednostavne žene koje je povijest stavila u samu osovinu zbivanja govore o svojim ženskim radostima kao najvišem stupnju koje netko može doseći. Današnja četvrta nedjelja adventa oduvijek je bila u znaku Marije. Kao što smo na početku ovog našeg razmišljanja rekli, u starim okolnostima pokušajmo otkriti novost Božića. Stoga molimo Mariju da nam ona bude vodilja kroz otajstvo Božića i da nam pomogne da shvatimo bit tog prekrasnog i toliko krhkog otajstva Života u kojemu je sva Božja milina i da osjetimo što to znači, radost, toplina, svjetlo, koje nije tek nešto što smo si sami napravili kao Božićni ''štimung'', nego je plod milosti utjelovljenog Sina Božjega. Amen. Molitva vjernika Zahvalni Ocu nebeskom, koji nam je poslao svoga Sina, rođenog od Marije, koji nam bijaše u svemu jednak osim u grijehu; recimo svoje molitve. 1. Neka tvoja Crkva bude vjerna blagovjesnica Radosne vijesti, - Molimo te. 2. Daruj svojim mirom, Gospodine, sve narode svijeta i potakni ih na međusobnu ljubav i solidarnost, - Molimo te. 3. Oslobodi, dobri Bože, ljude ovoga svijeta svakog ropstva, duhovnog i tjelesnog i podaj im puninu života, - Molimo te. 4. Daj da budemo, poput Marije u službi istinskog života koji smo primili na otajstven način po tvome Sinu, - Molimo te. 5. Ojačaj našu vjeru, da poput Marije imamo puno povjerenje u Božje planove, - Molimo te. 6. Mladost našu ispuni optimizmom ta teže za plemenitim ciljevima u životu, – Molimo te 7. Svojim svjetlom obasjaj našu pokojnu braću i sestre da se pridruže zajednici svetih, - Molimo te. Svemogući Bože, ti si nam po svojoj božanskoj ljubavi darovao svoga Sina Isusa Krista da nas otme tami grijeha i uvede u svjetlo tvoje Božanske milosti, daj da ti služimo u radosti i zahvaljivanju. To molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
