propovijedi
28.06.2015., nedjelja
SVETI PETAR I PAVAO APOSTOLI
Dvojicu apostolskih prvaka nije teško prepoznati. Petar u ruci drži ključeve. Ključevi nisu samo simboli vlasti, više su od toga. Oni ne znače samo imati vlast pustiti nekoga u ''raj'', kako se to naivno zamišlja. U duhovnoj simbolici ključ je umijeće kojim se otključava brava kraljevstva nebeskog. Zapravo postoje dva ključa. Jedan simbolizira ulazak u vidljivu, zemaljsku crkvu ili crkvu putujuću, dok se drugim ''otvara'' nebeska crkva. On, prvo-odabrani, Petar (stijena) osoba je za koju je Spasitelj smatrao da je najprikladnija biti prvakom apostolskim i ujedno poglavarom crkve. Na toj i takvoj stijeni Gospodin utemeljuje Crkvu. Postavlja se pitanje, zar Gospodin zbilja nije imao prikladniju osobu za tu službu? Nagao, pomalo prevrtljiv. Čovjek osjećaja, koji bi umro za svoga Učitelja, a potom ga zatajuje. Taj neuki ribar mora da je imao neke posebne kvalitete koje su zasjenile sve njegove slabosti ili je možda Gospodin imao sasvim drugačije kriterije od naših? I jedno i drugo: Isus je ne jedan puta pokazao da najviše cijeni iskrenost, djetinju prostodušnost i povjerenje. Njega ne zanima mudrost ovoga svijeta. Ne zanima ga diplomatska promišljenost i menedžersko umijeće. Stoga je njegov prvi učenik Petar itekako prikladan da nam u svojim rukama pokazuje ključeve kojima se ulazi u Kraljevstvo nebesko. Pavao, koji u jednoj ruci drži knjigu, a u drugoj mač, zauvijek će ostati obavijen tajnom, premda je najviše napisao i premda o njemu znademo više nego li o bilo kojem drugom učeniku. Tajna nikad otkrivena sastoji se u pitanju: zašto iskorak u Prvoj crkvi prema poganskom svijetu nije došao od onih koji su Isusa i njegov nauk daleko bolje poznavali od Pavla (Savla) obraćenika? Pavlovo obraćenje bio je snažni prodor Isusovog Duha u svijet osobe koja je do tada u svojoj iskrenosti služila Bogu misleći da čini dobro djelo progoneći Crkvu Kristovu.. Isusov Duh nalazi u Pavlu vjernog, upornog i osposobljenog suradnika, koji će se u svoj iskrenosti suprotstaviti prvim strukturama vlasti u Crkvi, ali ujedno i poštivati tu vlast šireći uz njezin blagoslov Crkvu po svem ondašnjem svijetu, da bi zajedno s prvakom Crkve, Petrom krvlju posvjedočio ono što je naučavao i u što je vjerovao. Apostolski prvaci, Petar i Pavao vrlo jasno svjedoče kako strukture vlasti i Duh Kristov mogu i trebaju ići zajedno na radost nebeske i zemaljske Crkve. Amen. Molitva vjernika Zahvalni na daru i primjeru života svetih apostola Petra i Pavla, iznesimo svoje molitve nebeskom Ocu. 1. Za sveti Crkvu, da po zagovoru svetih apostola Petra i Pavla raste i napreduje u miru i slozi. – Molimo te. 2. Za pastire Crkve, da poput apostolskih prvaka šire Evanđelje ispunjeni radošću i Duhom Kristovim. – Molimo te. 3. Za one koji progone crkvu ili su neprijateljski raspoloženi prema njoj, da po zagovoru svetih apostola sami upoznaju ljubav Božju i svjetlo Kristova evanđelja. – Molimo te. 4. Za ovogodišnje mladomisnike da budu revni apostoli u suvremenoj Crkvi. – Molimo te. 5. Za mlade vjernike, da se odazovu pozivu Učitelja u svećeničku službu. – Molimo te. 6. Z sve koji trpe, da im ublažiš njihove patnje. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te. Primi Gospodine naše molitve koje ti danas upućujemo po apostolskim prvacima, svetom Petru i Pavlu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
26.06.2015., petak
TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU b
N 28 13. NEDJELJA KROZ GODINU P 29 Sv. Petar i Pavao U 30 Rimski prvomučenici S 1 Aron, Šimun Č 2 Oton, Višnja P 3 Sv. Toma ap. S 4 Elizabeta, Laura N 5 14 NEDJELJA KROZ GODINU, Ćiril i Metod Čitanja: 1. čitanje: Mudr 1, 13-15; 2, 23-24 Psalam: 30, 2 i 4. 5-6. 11i 12a i 13b 2. čitanje: 2 Kor 8, 7. 9. 13-15 Evanđelje: Mk 5, 21-43 Dok sam u proljeće sadio divlju jabuku, pitali me mladi pomoćnici: za koliko godina će roditi. Pa otprilike petnaest, odgovorih. Uuuu, pa to vi nećete doživjeti. Vidjevši da to baš nije bila umjesna primjedba, brzo su nadodali: a ne, naš velečasni će doživjeti stotu jer zdravo živi. Dok je čovjek mlad pomisao na smrt, ako se i dogodi, izgleda kao neka daleka budućnost, premda ni mladi ljudi nisu imuni na jedno takvo neugodno prisjećanje. Kada čovjek prijeđe šezdesetu i kada u osmrtnicama sve češće pronalazi slike svojih vršnjaka smrt je sve učestaliji gost njegovih misli. Kada nešto radiš ili se zabavljaš, nenadana pomisao na smrt slična je nekom nevidljivom žalcu koji svoj iznenadni ubod usmjeri prema srcu. Stoga su puno sretniji u životu oni kojima je razmišljanje suvišan luksuz. Ako smo ipak među onima koji su skloni razmišljanju, zastrašujuću koprenu sa smrti može skinuti samo iskrena i duboka vjera. A vjera koja ne vodi prema vječnosti, kako god ju zamišljali, zapravo i nije vjera. Tu treba napomenuti da i nije tako mali broj naših dobrih katolika koji ne vjeruju u vječni život ili o tome imaju tek neku mutnu predodžbu. Ali isto tako čovjek je od pradavnina imao spoznaju o vječnom, ili kako to neki vole reći, prekogrobnom životu. O tome svjedoče nalazi u grobovima svih epoha i civilizacija. Biblija je knjiga koja govori o životu i smrti. Današnje prvo čitanje iz Knjige Mudrosti kristalno jasno sažima nauk Objave o tome da je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost. Tek je đavolovom zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju. Čovjek će doduše proći kroz vrata smrti i njegovo će raspadljivo tijelo biti vraćeno zemlji, ali duh čovjekov, koji je iskra Vječnoga ostaje i taj duh je nosilac moje osobnosti sa svim dobrim i manje dobrim učinjenim i proživljenim. Evanđelist Marko živo i dramatično bilježi Petrova prisjećanja o svemu što je Isus činio, a posebno o ozdravljenju i vlasti nad zlim duhovima. Danas je to vraćanje života Jairovoj kćerkici i ozdravljenje žene koja se dotaknula Isusovog skuta. A on joj je rekao: ''Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svoga zla!'' I mi ćemo danas u svetoj Pričesti svojim usnama dotaknuti Isusa. Hoće li i nama reći isto što je rekao i ovoj ženi; pođi u miru i budi zdrav od svoga zla, svojih strahova, to ovisi o mojoj vjeri kojom pristupam tom uzvišenom sakramentu. Stare ljekarne, posebno one samostanske bile su oslikane slikama ljekovitog bilja i velikim i poznatim liječnicima i ljekarnicima. Među najuzvišenijima i na počasnom mjestu uvijek je bio lik Isusa, jer on je bio liječnik duše i tijela. On nije govorio: idi uzmi tu i tu biljku ili taj i taj lijek, nego, idi i nemoj više griješiti. Grijeh jer uzrok mnogih teških bolesti duše i tijela. Neokajani grijeh na jedan svoj poseban način crpi snagu duha i slabi tijelo. Uza sve to što je priroda oko nas zagađena još uvijek postoje izvori, koji dolaze iz dubine zemlje i čija voda ima ozdravljujući učinak za naše tijelo. Euharistija je nebeski izvor zdravlja duše i tijela za one koji joj pristupaju čiste savjesti i čvrstom vjerom. Stoga pristupajmo tom izvoru zdravlja sa strahopoštovanjem i iskrenom vjerom. Amen. Molitva vjernika Ocu nebeskome iznesimo svoje molitve i prošnje. 1. Za svetu Crkvu, da ti služi u iskrenosti i predanju, - Molimo te. 2. Za pravdu i mir u svijetu, - Molimo te. 3. Za napuštene i odbačene, da osjete tvoju pomoć, - Molimo te. 4. Za bolesnike, da im olakšaš njihove boli, - Molimo te. 5. Za sve koji su izgubili smisao života, da im ojačaš vjeru. – Molimo te. 6. Za mlade, da s pomoću vjere nadvladaju zamke zla. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u zajedništvo svetih i proslavljenih, - Molimo te. Dobri naš Oče, u tebi je izvor života i radosti, primi dobrostivo ove naše molitve , po Kristu Gospodinu našem… Amen. |
24.06.2015., srijeda
SVETKOVINA ROĐENJA SVETOGA IVANA KRSTITELJA
Crkva slavi samo tri rođendana svoji uzvišenih uzora: rođendan Isusov, Marijin i Ivana Krstitelja. Ivan, zvan Krstitelj, u svemu je bio izuzetna osoba. Njegov život je doslovno bio ne-običan. Zapelo je već pri izboru imena. Kod mnogih starih kultura i naroda, pa tako i kod Izraelaca, ime određuje osobu, stoga nije rijetkost da su biblijska imena nekih značajnih osoba promijenjena: Abram u Abraham, Saraja u Sara, Jakov u Izrael, Šimun u Petar, Savao u Pavao….. Po kojem ključu današnji roditelji biraju ime svome djetetu? Zaista postoje različiti kriteriji; ozbiljni i manje ozbiljni, duhovni i svjetovni. Svakako, više ne postoji svijest da bi ime na neki način definiralo osobu, pa ipak vjernici često daju ono ime djetetu čiji je nebeski zaštitnik što bliže djetetovom rođendanu ili ime nekoga iz obitelji. Često je to ime djeda ili bake. Postoje imena koja su trenutno u modi; Dominik, Marko, Katarina,, Ivana…. Roditelji, kojima vjera ne predstavlja u životu neku posebnu vrijednost, izabiru zvučna i pomodna imena, ovisno o kulturnoj razini i svijesti o tome da će to ime dijete nositi cijeli život. Tako postoji velika vjerojatnost da će mame, koje dobar dio dana provedu pred malim ekranima gledajući sentimentalne sapunice, svome djetetu dati ime iz njima najdraže serije. Kada je Zaharija, otac Ivanov zatražio pločicu i na njoj napisao: Ivan mu je ime, svi su bili začuđeni, jer nitko iz obitelji nije nosio to ime. Ime Ivan ili hebrejski Johanan (Jehohanan) znači Bog je milostiv. Ivanovi roditelji nisu dugo imali djece, tako da je Ivan dijete njihove starosti, što je za roditelje znak posebne Božje milosti. Ivan je bio Isusov rođak, stariji svega nekoliko mjeseci od Isusa. Kad je Marija došla k rođakinji Elizabeti, izvješćuje evanđelje, bila je u blagoslovljenom stanju i kad je Elizabeta ugledala Mariju dijete joj je zaigralo u utrobi. Riječ je o Ivanu, Ivanu Krstitelju, koji je krstio Isusa na rijeci Jordanu i tako zaradio drugo ime Krstitelj. Ivan je bio dijete pustinje. Odrastao je u pustinji i hranio se pustinjskom hranom; divljim medom i skakavcima. Pustinja je mjesto posebne Božje prisutnosti. Pustinja je odgojila nebrojeno mnoštvo božjih ljudi, koji su se potpuno posvetili Bogu. Konačno, cijeli narod Izrael prošao je kroz pustinju da bi se pročistio za pripadnost Bogu. Ivan je posljednji Božji čovjek i prorok Starog Zavjeta, koji je pripravljajući Isusu put stupio u Novi zavjet kao ''najveći rođen od žene'', kako ga je nazvao Isus. Njegova veličina bila je u potpunom predanju Bogu i pozivu koji mu je Gospodin povjerio. Naviještao je dolazak Spasitelja, Mesije. Svoju skromnost očitovao je pred Isusom i narodom koji je hrlio na rijeku Jordan da ih krsti, na način da je odbio krstiti Isusa jer on nije dostojan niti odriješiti remenja na Isusovim sandalama, a kamoli da ga krsti. Svijest da je mesijansko vrijeme tu i da se treba krstiti, očito je bila snažno izražena u narodu. Osoba pak Ivana Krstitelja toliko je bila ozarena pečatom poslanja da nitko nije postavljao pitanje kojim pravom on to čini. Ivan je bio do srži svoga bića Božji poslanik. To je pokazao kada se pod cijenu smrti suprotstavio silniku Herodu braneći Božji zakon. Ivan je onaj koji ispituje savjest onih koji u Crkvi vrše službu navjestitelja Božje riječi, kako bi bili neustrašivi pred silnicima ovoga svijeta ili još točnije; pred mentalitetom ovoga svijeta. Mentalitet ovoga svijeta u svemu želi biti popustljiv, tolerantan, ali brzo postane krvoločna zvijer kada mu se netko suprotstavi ili kada mu se nešto uskrati. Tada traži osvetu, linč. Za ljude ''ovoga svijeta'' dobro je ono što koristi. Oni imaju svoje ciljeve i prioritete koji su u potpunoj suprotnosti s vječnim i neprolaznim Božjim zakonima. Onaj tko misli da će se dopasti ovome svijetu, a pri tome dosljedno opsluživati Božji zakon i živjeti po Božju; živi u zabludi. Stoga bi svakom vjerniku, a posebno onima u crkvenim strukturama, lik Ivana Krstitelja trebao služiti kao svojevrsno otrježnjenje od slatkastog milozvučja ovoga svijeta, jer se iza tih kulisa skrivaju sebični interesi močnika koji nisu nikada, pa i nikada ne će dozvoliti diranje u njihove kumire samozadovoljstva i pohlepe. Molitva vjernika Povodom blagdana Rođenja Ivana Krstitelja uputimo svoje molitve Gospodinu da nam uvijek šalje ljude slične Ivanu kako bi Crkva bez straha naviještala put spasenja. 1. Da tvoja Crkva naviješta spasenje riječju i djelima. – Molimo te. 2. Da se službenici tvoje Crkve nikada ne iznevjere proročkom pozivu na koji su pozvani. – Molimo te. 3. Da tvoji navjesitelji, Gospodine, ne uzdrhte pred silnicima ovoga svijeta. – Molimo te. 4. Da naša župska zajednica raste u vjeri i nadi. – Molimo te. 5. Daj nam duha radosti, da uza sve nedaće i zla u radosti i duhovnom predanju služimo tebi Gospodine. – Molimo te. 6. Naše mlade vjernike potiči na dobro i plemenitost. – Molimo te. 7. Pridruži našu pokojnu braću i sestre broju nebesnika koji te hvale i slave bez prestanka. – Molimo te. Svemogući, vječni Bože, krijepi snagom svoga Duha Svetoga našu malaksalu volju i daj nam snage da te hvalimo i slavimo u vijeke vjekova. Amen. |
19.06.2015., petak
12. NEDJELJA KROZ GODINU b
21 12. NEDJELJA KROZ GODINU, Alojz 22 P Ivan Fisher, Thomas More 23 U Zdenka, Aron 24 S Rođenje Sv. Ivana Krstitelja 25 S Doroteja 26 P Ivan i Pavao 27 S Ćiril Aleksandrijski 28 13. NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Job 38, 1. 8-11 Psalam: 107, 23-24. 25-26. 28-29. 30-31 2. čitanje: 2 Kor 5, 14-17 Evanđelje: Mk 4, 35-41 Crkvu se uvijek uspoređivalo s lađom koja plovi na uzburkanim valovima vremena. Pa kažemo ''Petrova lađa'', a zašto ne i ''Kristova lađa''? Pojam je širi i točniji. Papa Benedikt XVI. Usporedio je Crkvu s lađom koja pušta vodu na sve strane. Time je htio naglasiti mnoštvo problema koji muče suvremenu Crkvu. Sigurno da nije htio reći da će se zbog toga Crkva potopiti. Problemi s kojima se mi vjernici u Crkvi trebamo boriti ne smiju nas obeshrabriti do te mjere da se predamo. Naprotiv, snaga volje i duh ustrajnosti potreban je u vremenima kriza i strahova. Isus je svoje učenike prekorio što su se uplašili kad ih je zahvatila oluja i lađu počela puniti vodom. On ih prekorava zbog pomanjkanja vjere. Ne gledati ni uzburkano more, niti velike valove niti jak vjetar, nego onoga koji je Gospodar oluje. Za to treba imati jaku vjeru. Vjeru, koja odvraća pogled od opasnosti prema Onomu koji je sigurnost. Današnji problemi koji izgledaju nesavladivi kao što je nastojanje i želja svijeta, koji nije od Boga, da sjekiru položi na sam korijen Crkve, može izgledati zastrašujuće, ali taj je korijen nesavladiv. On se uvijek obnavlja novim mladicama koje rod donose. Strahovi postoje i u čovjeku samom. Znanost, koja se u posljednja dva stoljeća intenzivno bori da pobijedi ćud prirode i da ju podloži čovjeku, još je jako daleko svome cilju. Dapače, sve više se uviđa da se krenulo krivim putem i da bi trebalo ne zavladati prirodom nego poštivati njezine zakone i živjeti u skladu s njom. U to se može uvjeriti običnog, normalnog čovjeka, ali ne i one koji imaju u rukama moć odlučivanja; vlast i novac. Svojim suludim idejama guraju svijet u propast, opskrbljujući mase raznim igračkama kako ne bi razmišljali i tamo gdje i mogu, barem svojim glasom donositi pametne odluke. Istina, barem na Zapadu, čovjek više ne strahuje od gladi i elementarne nezbrinutosti, ali za to strahuje pred raznim bolestima, koje ukazuju na nezdrav način života. Strah pred sve većom zagađenošću vode, zraka, zemlje. Što se toga tiče, sve se češće čuje; pa tu se ne može ništa učiniti, gotovo je, nema smisla više i brinuti o tome što ćemo jesti ili piti, jer i onako ne znamo što jedemo i što pijemo i kakav zrak udišemo. U našoj Domovini ozbiljno bi nas trebalo i plašiti i brinuti zbog činjenice da se nekontrolirano i neodgovorno rasprodaje prirodno bogatstvo koje u društvenom vlasništvu, pa smo kao narod i država na sigurnom putu da postanemo kolonija i predmet najgrubljeg izrabljivanja od strane bešćutnih vlasnika koje ne možeš ni vidjeti ni znati gdje su se skrasili dok uništavaju naše prirodno bogatstvo, a sve zbog toga jer nemamo djelotvorne mehanizme kontrole, nego je sve prepušteno stihiji i političkoj ''vrhuški'' u kojoj se povremeno, doduše, mijenjaju uloge ali je rabota ista, a ona se sastoji u obmanjivanu naroda kako se radi sve za njegovu korist, a nevidljivo se stječe vlastita korist rasprodajom, često u bescjenje, nepovratnih društvenih i prirodnih bogatstava. Kršćanin se ne bi smio miriti s takvim stanjem. Napose oni koji imaju znanje i neku mogućnost izreći svoje mišljenje i ukazati na goruće probleme. Nikada ne smijemo reći; izgubljeno je! Budemo li se malodušno prepustili stihiji u kojoj grabe i donose odluke nesavjesni, nemoralni i izopačeni brzo ćemo postati njihove žrtve. Puno je puta naglašeno od strane naših biskupa da vjernici trebaju biti puno aktivniji u društvenom životu, jer na to nas poziva naša vjera koja je na strani života i običnih malih ljudi s kojima se na razne načine manipulira u ovom sirovom i bešćutnom svijetu. Naš je zadatak stvarati novo lice zemlje uz pomoć Stvoritelja i njegovog Svetog Duha. Amen. Molitva vjernika S pouzdanjem i vjerom uputimo svoje molitve nebeskomu Ocu, koji je poslao na zemlju svoga Sina da nam očituje svoju bezgraničnu ljubav. 1. Obdari, Gospodine, svoju Crkvu hrabrošću dok plovi olujnim morem suvremenog svijeta , - Molimo te. 2. Daj snage našem sv. ocu, biskupima i svećenicima da hrabro potiču na djelovanje za opće dobro, - Molimo te. 3. Prosvijetli, Bože, sve ljude kojima je povjerena briga za opće dobro da budu zauzeti na izgradnji općeg dobra, mira i pravednosti, - Molimo te. 4. Blizak budi, Oče, onima koji se zbog životnih teškoća nalaze u stalnom strahu pred sutrašnjicom, - Molimo te. 5. Učini, Gospodine, da se svako od nas s punim povjerenjem preda tvojoj providnosti, - Molimo te. 6. Daj, Gospodine, mladima snage i volje da se uključe u izgradnju boljeg i pravednijeg svijeta, - Molimo te. 7. Otpusti, Gospodine, našoj pokojnoj braći i sestrama svaki dug i primi ih u svoje očinsko krilo, - Molimo te. Svemogući Bože, ti upravljaš svijetom providnošću. Obnovi nas svojim Duhom da u prilikama i neprilikama svakodnevnoga života prepoznajemo tvoju blizinu i ljubav kojom nas vodiš u sigurnu luku. To molimo po Kristu Gospodinu našem. |
11.06.2015., četvrtak
JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU b
N 14 11. NEDJELJA KROZ GODINU P 15 Sv. Vid U 16 Zlatko S 17 Diogen Č 18 Marcela P 19 Bogdan S 20 Margareta N 21 12. NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Ez 17, 22-24 Psalam: 92, 2-3, 13-14. 15-16 2. čitanje: 2 Kor 5, 6-10 Evanđelje: Mk 4, 26-34 Kraljevstvo Božje, što je to? Pojam, Kraljevstvo Božje smo toliko premetnuli preko usta i toliko puta pročitali, a jesmo li se zamislili što bi to bilo. Posebno, jer je to ključni pojam u našoj vjeri. Nešto tradicionalnije usmjereni vjernici će zasigurno pod Kraljevstvom Božjim imati na umu ono što dolazi na koncu vjekova, nakon sudnjeg dana. Oni koji budu dostojni ući u ''slavu Jaganjčevu'' biti će u Kraljevstvu Božjem. Međutim Isus kaže da je Kraljevstvo Božje već tu, među nama. Kraljevstvo Božje se utjelovljuje kroz Crkvu. Ono je onaj čisti Božanski činilac u Crkvi koji je ''kvasac'', ''sjeme''… iz kojega onda raste spoznaja o Kraljevstvu Božjem. To je život s Bogom pun dinamizma jer Duh svojom snagom daje da osoba inicirana zametkom Kraljevstva Božjega raste u vjeri i duhovnoj spoznaji. Nisam bogzna što protumačio. Uostalom sam naš Božanski Učitelj bio je svjestan kako je teško teoretski protumačiti jedno takvo duhovno iskustvo, koje se u čovjeku zametne, poput sjemena ili se razvija poput kvasca i zato je radije govorio u prispodobama. Te su prispodobe bile iz svagdašnjeg života. Vrlo jednostavne i slikovite, koje je svaki slušatelj mogao razumjeti. Matej ih je sakupio u svojem trinaestom poglavlju (Mt.13), a Marko napominje da bez prispodoba nije Isus govorio i samo je učenicima na samo tumačio njihovo značenje (Mk 4,34). Kraljevstvo Božje je od iskona i nema granice. Njemu pripadaju vremena i narodi, rase i jezici. Ono svojim svjetlom probija i u druge religije, jer je pojedincu dano da prihvati tajnu kao sitni nukleus a onda on pomalo raste u spoznaji veličine života s Bogom. Možemo se mi busati u prsa kako smo pravovjerni članovi Crkve, kako sve prihvaćamo što ona uči i možemo stajati na braniku pravovjerja ako smo mrtvi , a mrtvi smo ako nam je vjera nešto poput političke stranke, nešto što se samo po sebi razumije. Nešto o čemu ne treba niti razmišljati jer smo se za to opredijelili. Od tuda vjerojatno i ona zbunjenost naših vjernika kad ih novinari na nekom crkvenom slavlju pitaju što se to danas slavi, a oni počnu o lijepim običajima i tradiciji… Doduše, novinari, kao da upravo takve biraju, da im ''netko'' ne bi zamjerio da kroz svoje priloge šire svjetlo vjere. Ovaj tjedan smo proslavili blagdan Srca Isusova. Od djetinjstva sam vezan uz taj blagdan poruke Božanske ljubavi. Do šestog razreda osnovne škole bio sam i ministrant, i polaznik nedjeljnih misa, a da o svemu tome i nisam puno razmišljao. Istina, promišljanje o Božjoj opstojnosti, pa prema tome i o svrhovitosti vjere, bilo nam je već u djetinjoj dobi nametnuto ateističkim svjetonazorom koji se učio u školi, a preko vjeronauka smo opet dobivali prave odgovore, ali to je bilo opredjeljenje – to nije bilo nešto povezano s mojim osjećajima i predanjem. Međutim, u šestom razredu, za vrijeme zimskih praznika, bio sam kod rodbine u Zagrebu i tu sam pronašao cijela godišta predratnog Glasnika Srca Isusova. Čitao sam i čitao i toliko su ti tekstovi, kojih se danas više ne sjećam, na mene djelovali, da sam osjetio da ja od sada stvarno pripadam Isusu. Zahvaljujući jednostavnosti i produhovljenosti toga lista, moja vjera je počela živjeti. Za mene je to bilo ''sjeme'', ''kvasac'' Božje riječi koju više nikada nisam čitao kao nešto što nema sa mnom jednu duboku intimnu vezu. Zahvaljujući tom početnom iskustvu, kasnije, kad sam napredovao u teološkom znaju kroz studij, ono nije bilo za mene obično znanje nego proširenje spoznaje o životu s Bogom. To ne isključuje slabosti, padove i lutanja… Svjetlo nikada ne iščezava, uvijek je tu ma kako sitno ponekad bilo. Isto tako, vjerujem, zahvaljujući tom iskustvu, sve iskrene vjernike, koje god vjere oni bili smatram duhovnom braćom i sestrama, ispitujući prvenstveno dubinu vjere, a potom pravovjernost, koja ne mora uvijek biti presudna u otajstvu spasenja i pripadnosti Kraljevstvu Božjemu. Gdje, kako i kada će sitno sjeme, poput gorušičinog, pasti u nečije srce i tu uhvatiti korijen i početi rasti, ne ovisi o nama i našim prosudbama. Naš Bog je čudesan Bog. Bog koji oživljuje one koji su duhovno mrtvi. Koji daje utjehu i radost onima koji su pritisnuti raznim tjeskobama. Stoga s današnjim pozivom psalmista i mi kliknimo: ''Dobro je slaviti Gospodina''! Molitva vjernika Bože, Oče svemogući, prikazujemo ti naše molitve, kao izraz djetinje odanosti i molimo da nas uslišiš i da nam pomogneš i onda kada ne znamo kako treba pravo moliti. 1. Za našu Crkvu da ju učiniš plodnom njivom svoga Kraljevstva, na kojoj će i najsitnije zrno tvoje Riječi isklijati i rasti u srcima vjernika, - Molimo te. 2. Za svetoga oca, naše biskupe i svećenike, da ih napuniš svojim Duhom kako bi neumorno i radosna srca svjedočili o veličini tvoga Kraljevstva, - Molimo te. 3. Za sve koji posjeduju darove Duha da ih upotrijebe na uzdizanje i naviještanje tvoga Kraljevstva, - Molimo te. 4. Naše mlade ispuni radošću u radu na izgradnji Crkve, - Molimo te. 5. Mladim roditeljima daj snage i milosti da svoj roditeljski poziv vrše svjesni svoje uzvišene odgovornosti, - Molimo te. 6. Patnicima molimo snage i milost olakšanja patnje, - Molimo te. 7. Našim pokojnima, svjetlost vječnu u nebeskom Kraljevstvu, - Molimo te. Primi, Oče, ove naše molitve i usliši ih po Kristu Sinu tvome, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. |
04.06.2015., četvrtak
DESETA NEDJELJA KROZ GODINU b
N 7 10 NEDJELJA KROZ GODINU P 8 Vilim, Medardo U 9 Efrem, Rikard S 10 Bogumil, Biserka Č 11 Barnaba ap. P 12 Presv. Srce Isusovo S 13 Begrješno srce Marijino, Sv. Antun Padovanski N 14 11. NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Post 3, 9-15 Psalam: 130, 1-2. 3-4. 5-6. 8-8 2. čitanje: 2 Kor 4, 13-5. 1 Evanđelje: Mk 3, 20-35 Započinje niz nedjelja kroz godinu kada kroz misna čitanja pratimo Isusa ''prašnjavim putovima Galileje'', slušamo njegov nauk i razmišljamo o njemu. Tako je uostalom bilo i na početku. Novi učitelj brzo je privukao nebrojeno slušateljstvo, jer on nije bio obični učitelj Zakona. Kuća je bila tako puna da više nije bilo mjesta. Tko su bili Isusovi prvi slušatelji? Budući je govorio 'kao nitko do tada' vjerojatno je bilo najviše znatiželjnika. Oni upućeniji bili su ili zgroženi, jer 'ruši vjeru otaca' ili zadivljeni kako mudro razlučuje bitno od nebitnoga. Zapravo ruši ljudske dozide na Božjoj Objavi. To su bili običajni propisi kojih se nakupilo kroz dugi povijesni hod Božjeg naroda, a koji su vjernika sputavali da se jednostavno vine k Stvoritelju u svoj slobodi djeteta Božjeg. Ali ti su propisi i običaji srasli s pokladom vjere i tradicijom i dirnuti u to jednostavno je bilo nedopustivo. Čuvari Zakona i propisa bili su na nogama. Isusov proročki zanos bio je protumačen ludilom, - izvan sebe je. Ili još gore; opsjednut je nečistim duhom. Rodbina se boji za njega. Treba ga brzo obuzdati da ne bude prekasno. Isusov odgovor na sve to je ''novo vino u nove mješine''. Ipak se tu radi o nečem kvalitativno novom, a ta novost je da je on Mesija – toliko očekivani Spasitelj. Nije prepoznat jer nije ispunjao obrasce koji definiraju kakav Mesija treba biti. Doduše vizija proroka o Mesiji u potpunosti se u Isusu ispunja: To su čudesni znakovi koje Isus čini ali Isusov politički profil ne odgovara njegovim suvremenicima. Umjesto kraljevstva na zemlji on im govori o Kraljevstvu nebeskom. Ako su ga njegovi učenici nakon tri godine što ih je poučavao i to nakon što je uskrsnuo opet pitali; hoće li sada uspostaviti kraljevstvo u Izraelu, kako je tek bilo s narodom koji ga je tek povremeno slušao nadajući se uglavnom kakvom spektakularnom čudu. Kraljevstvo nebesko već je tu i nema vremena za daljnja pojašnjenja. Umjesto toga obećaje im Duha 'koji će ih u svemu poučiti'. Krist danas djeluje u svijetu po Crkvi koja je, doduše blijedi, ali vidljivi odraz Kraljevstva nebeskog. Zašto 'blijedi odraz''? Jer u Crkvi još uvijek živi svjetovni duh koji prizivlje uspostavu moćne organizacije.... Duh Sveti pak vodi Crkvu kroz čistilište i različita poniženja koja se događaju u hrvanju s duhom 'ovoga svijeta' jer Kraljevstvo Božje ne može zasjati u svoj punini niti u nama niti oko nas ako nismo spremni radikalno slijediti stopu po stopu nebeskog Učitelja. Molitva vjernika Stvoritelju uputimo svoje molitve da vijerno nasljedujemo Kristov put i da nam on bude sva radost i ispunjenje. 1. Oslobodi nas Gospodine tame zablude kako bismo te mogli slijediti. – Molimo te. 2. Čuvaj, Gospodine, našeg sveto oca i naše biskupe kako bi u Crkvi promicali ljepotu kršćanskog života i zajedništva. – Molimo te. 3. Sve koji se nalaze u tami grijeha obasjaj svjetlom spasenja. – Molimo te. 4. Čuvaj, Gospodine, u nama poklad vjere i otkloni sve što ranjava naše duše grijehom. – Molimo te. 5. Primi, Gospodine, naše pokojne u svoje Kraljevstvo. – Molimo te. Svemogući Bože, izvore pravog života, usliši naše molitve i upravi naš hod putem koji vodi u Kraljevstvo nebesko. Po Kristu Gospodinu našemu. |
03.06.2015., srijeda
TIJELOVO – BLAGDAN PRESVETOG TIJELA I KRVI KRISTOVE
Blagdan Tijelova zasigurno karakterizira tijelovska procesija, jer je blagdan i nastao kao želja Crkve da se na izvanjski način proslavi Isusova prisutnost među nama u otajstvu Kruha. Tijelovska procesija nije bila iznimka jer Srednji vijek je volio procesije i hodočašća. Procesija ima jednu posebnu draž. Iako poznajemo svoj grad, mjesto ili selo, kad uđemo u procesiju, kao da nam naše mjesto djeluje svečanije. Promatramo ga u jednom sasvim drugačijem svjetlu. U svakodnevici prolazimo tim istim ulicama i putevima ali tada smo opterećeni brigama i žurbom. Sada mirno hodamo i gledamo nakićene prozore, izloge, primjećujemo neke detalje koje inače ne bismo zapazili. I hodamo svečano. Jer to nije obično hodanje, ono ima jedan poseban smisao. Njime posvješćujemo svoj hod prema vječnosti, onostranom. Procesiji je najsličnije hodočašće. U davnini kada su se poduzimala velika i duga hodočašća; u Rim, poznata marijanska svetišta, u st. Iago de Campostella u Španjolskoj, pa čak i u Svetu zemlju, ta bi hodočašća trajala i po nekoliko mjeseci, a ponekad i nekoliko godina. Hodočasnik je obukao posebno hodočasničko odijelo što je značilo da je kroz to vrijeme napustio uobičajene zemaljske brige i postao isključivo Božjim putnikom. Kada su se takvi hodočasnici vratili kući tada su živopisno pripovijedali o krajevima, običajima, a posebno crkvama i samostanima gdje su svraćali. Mlađarija je napeto slušala i u mašti si zamišljala te silne zanimljivosti i sigurno da je njihova najveća želja bila jednog dana krenuti na neko takvo hodočašće kojemu je uvijek bio konačni cilj doći u neko veliko svetište i zadobiti oprost. Otuda i naziv proštenje. Tijelovska procesija ipak ima nešto specifično svoje. To nije prvenstveno hod prema nečemu nego s nekim. Taj netko je Krist prisutan u svetom Otajstvu. Stoga je tijelovska procesija samo produžetak euharistijskog bogoslužja u kojemu je centralno događanje Lomjenje kruha – naziv iz Prve Crkve za sv. misu. II. Vatikanski koncil u svom prvom dokumentu o svetoj liturgiji kaže da je euharistija vrhunac kojemu teži sva djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proistjeće sva njezina snaga. Tu se dobro prisjetiti Isusovog razgovora sa Samarijankom na Jakovljevom zdencu. Euharistija je ta živa voda, tko nju pije ne će ožednjeti. Ona je kruh, koji, oni koji ga blaguju ne će ogladnjeti. I uvijek je tu prisutno otajstvo – tajna. Jer euharistija je otajstvena točka u kojoj se sastaje zemaljsko s nebeskim i obratno. Za naše tjelesne oči vidljivo uvodi nas u nevidljivo. Dobro je u duhu ponizne i iskrene pobožnosti pročitati himan ili posljedicu sv. Tome Akvinskog ''Hvali, Sion, Spasitelja'' koji se čita na blagdan Tijelova prije Evanđelja u kojemu je u sažetku cjelokupni nauk i pobožnost prema Presvetom oltarskom sakramentu. Molitva vjernika Prinoseći ovu žrtvu hvale uputimo svoje molitve Kristu Gospodinu koji nam je naredio slaviti ova sveta otajstva. 1. Hrani, Gospodine, svoju Crkvu svetim Kruhom i blagoslovi je Vinom Saveza da ti ostane uvijek vjerna do konca svijeta, - Molimo te. 2. Obdari svoje službenike, koji prinose Kruh i Vino za naše spasenje, mirom i ustrajnošću na putu prema tebi jedini i vječni Oče, - Molimo te. 3. Euharistija je i poziv na služenje, daj, da ti služimo pomažući onima koji su potrebiti naše pomoći kako bismo ti bili što sličniji, - Molimo te. 4. Kruše živi, hrano anđeoska, daj da za tobom čeznemo i da te dostojno primamo, - Molimo te. 5. Ne pljeva koju vjetar raznosi, nego, daj da budemo zrnje od od kojeg će nastati i rasti kruh – Crkva, - Molimo te. 6. Sve prvopričesnike svijeta privuci k sebi po svetom Kruhu i blagoslovom saveza zaruči ih Crkvi da oduševljeno svjedoče o čudesnim djelima tvojim, - Molimo te. 7. Nebeskoj gozbi pridruži naše pokojne, - Molimo te. Gospodine Isuse, ti nas hraniš svojim Tijelom i Krvlju na ovoj gozbi ljubavi. Ojačaj nas da ne klonemo pred naletima zla. Osnaži nas svojim Duhom da ti u radosti i ustrajnosti služimo, koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen. |