propovijedi
28.05.2015., četvrtak
NEDJELJA NAKON DUHOVA - PRESVETO TROJSTVO
 N 31 PRESVETO TROJSTVO p 1 Justin, Mladen U 2 Marcelin, Eugen S 3 Karlo, Cecilija Č 4 TIJELOVO, Kvirin Sisački P 5 Bonifacij, Dorotej S 6 Norbert N 7 10 NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Izl 34, 4b-6. 8-9 Psalam: Dn 3, 52. 53. 54. 55. 56 2. čitanje: 2 Kor 13, 11-13 Evanđelje: Iv 3, 16-18 Za današnji blagdan voli se tvrditi kako je to čisto teološki blagdan, što bi nas moglo odvesti krivim putem kao da je on tek plod teološke spekulacije. Naprotiv, čovjek se nikada ne bi mogao vinuti do njegove spoznaje da nam to nije objavio Isus: ''Nitko ne poznaje Oca doli Sin i onaj kome se Sin hoće objaviti'' (Mt. 11,27). Ili: ''Kada dođe Branitelj kojega ću vam ja poslati od Oca – Duh istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za me'' (Iv. 15, 26). ''Ja i Otac jedno smo'' (Iv. 10. 30). Kada Isus govori o Ocu ''Abba'' što na aramejskom, koji je bio Isusov materinski jezik, onda je to govor krajnje nježnosti, koji se mogao čuti samo iz usta dječice – tatice! I kada Isus u Getsemanskom vrtu u žarkoj molitvi doziva Oca zove ga ''Abba'' - Tatice. I premda je Isus tako jasno naviještao jednoboštvo u troosobnosti, a Crkva tu objavu pokušala objasniti u pojmovima ljudske mudrosti, pa ipak tajna zasjenjuje ljudski izričaj, samo ostaje osjećaj naše nemoći pred velikim otajstvom Božje neizmjernosti i neizrecivosti. Tu zapravo i počinje prava vjera. Kad kažemo prava vjera tu se ne misli prvenstveno na ispravnost vjere, nego na ono što vjera jest. A što je to vjera? Neki će odmah kazati da je to onaj osjećaj vjere koji je u nama. Čak postoji mišljenje da smo genetski uvjetovani s obzirom na to imamo li taj osjećaj za vjeru ili ne. Međutim, taj se osjećaj vjere ili za vjeru zbog odgojnih ili nekih drugih predispozicija može prometnuti u ne-vjeru koja onda postaje svojevrsno ispovijedanje ne-vjerovanja do neke vrste borbenog ateizma. U jednom i u drugom slučaju još uvijek smo na području osjećaja, odnosno svojevrsnog nagnuća prema ili protiv vjere, premda ti unutarnji poticaji za ili protiv još uvijek nisu vjera u smislu religio – vezivanje uz, za. Tako unutarnji osjećaj za vjeru još nije vjera u njezinoj punini. Vjernikom postajem onda kada sam svjestan svoje pripadnosti Bogu kroz Objavu i kroz praksu u okviru Crkve. Vjera se prenosi tradicijom, predajom od roditelja na djecu. To je još uvijek jedan od najčešćih oblika, premda su mnogi mladi ljudi prisiljeni tražiti oblik vjere jer im ga nisu znali ili nisu htjeli baštiniti njihovi roditelji. Kako to zna biti bolno znaju samo oni koju su prošli taj put. U punoj iskrenosti, ne tražeći jeftina rješenja i odgovore, ispovjedili su mi mladi ljudi u razgovoru svoje dileme. Iskreno žele vjerovati, muči ih Božja šutnja, raznolikost vjerovanja i spoticaji koji dolaze od onih koji opravdavaju svoju nevjeru. Prvi i bezuvjetni stupanj, da tako kažemo, je odgovoriti na poziv - biti čovjek. Čovjek kao etično biće koje ne želi i ne čini nikome zlo i koje je otvoreno pozitivnim poticajima. Drugi potez nadovezuje se na ovaj prvi, a to je otvorenost prema svjetlu ''odozgor''. Ako i potraje svojevrsna agonija traženja, iskonsko Svjetlo ''odozgor ne će izostati. Najveća pogreška i zastranjenje na tom putu je idolopoklonstvo vlastitom ograničenom umu. Budem li sam počeo sebi graditi vjeru birajući ono što mi se sviđa a odbacujući ono što moj um odvagne kao nelogično, na sigurnom sam putu vlastite propasti kao vjernika, jer tada prestaješ biti tražitelj, dakle putnik prema, a postaješ zarobljenik svoje vlastite ''kule babilonske''. Ima takozvanih vjernika i članova Crkve koji su postali ''suha grana'' na njezinom zelenom stablu, jer su idolopoklonstvom vlastitog uma presjekli milosne sokove koji u vjeri znače život. Izlazak Sina iz Oca i Duha iz Oca i Sina božanska je dinamika koja nam se očituje kroz Crkvu. Krstom u ime Oca i Sina i Duha Svetoga nastaje Crkva, a svaki pojedini član Crkve je uronjen (baptizein), dakle, kršten u sam intimni suživot Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. ''Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji'' (Rim. 8, 14). Kojemu ćeš se duhu dati voditi ovisi i tvoj put kojim ćeš ići. Hoće li to biti ''kula babilonska'' kao umotvorina tvoga ograničenog duha ili sinovstvo Trojedine Ljubavi koja nas ohrabruje da se Bogu obraćamo s Abba – Tatice, dakako, ovisi o tebi samome. Put postoji, odlučnost ići tim putem tvoj je izbor i jedina zasluga koja će te odvesti u milosni zagrljaj Presvetog Trojstva. Molitva vjernika Osnaženi milošću Duha Svetoga s pouzdanjem u ljubav nebeskoga Oca, molimo zajedno s Kristom. 1. Za Crkvu; da ne potamnjenim sjajem odražava svjetlost kojom tvoj Sin prosvjetljuje svakoga čovjeka, - Molimo te. 2. Za upravitelje država da uvijek promiču pravednost i mir, - Molimo te. 3. Za mlade da osjete darove Trojedinoga i za njima teže, - Molimo te. 4. Za sve ljude da im otvoriš srca za lahor tvoje Riječi koji liječi i ispunja svetim mirom, - Molimo te. 5. Za sve nas koji slavimo ova sveta otajstva da nas ispuni zanos i slava Trojedinoga, - Molimo te. 6. Za bolesne i nemoćne da osjete tvoju utjehu i pomoć, - Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u vječnu radost, - Molimo te. Gospodine tvoja je želja da svi ljudi dođu do spoznanja istine koja vodi vječnom životu. Ispuni nas svojom milošću da odlučno idemo putem tvoga Sina Isusa Krista, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. |
21.05.2015., četvrtak
DUHOVI – NEDJELJA PEDESETNICE
N 24 DUHOVI P 25 Duhovski ponedjeljak Marija majka Crkve U 26 Filip Neri S 27 Bruno, Julije Č 28 Vilim, Velimir P 29 Euzebij S 30 Ivana Arška N 31 PRESVETO TROJSTVO Čitanja: Večernja misa 1. čitanje: Jl 3, 1-5 Psalam 104, 1-2a. 24 i 35c. 27-28. 29bc-30 2. čitanje: Rim 8, 22-27 Evanđelje: Iv. 7, 37-39 Danja Misa 1. čitanje: Dj 2, 1-11 Psalam: 104, 1ab i 24ac. 29bc-30. 31 i 34 2. čitanje: I Kor 12, 3b-7. 12-13 Evanđelje: Iv 20, 19-23 Na početku ovog kratkog razmišljanja o današnjem blagdanu i njegovoj poruci čestitajmo svojoj prečasnoj majci Crkvi njezin rođendan. Onoj koja je na današnji dan rođena po Duhu i u Duhu od Oca i Sina. Njezina slika žene u pustinji (svijetu), okrunjene s dvanaest zvijezda s Djetićem u ruci koja se bori sa zvijeri, starom zmijom koja joj želi oteti Dijete. Simbolika koja pravilno istumačena ostaje uvijek aktualna. Krštenjem smo Majko po tebi ponovno rođeni za vječnost. S tobom i u tvome milosnom krilu živimo. S tobom se radujemo Životu, koji je iza svake vidljive manifestacije života, Duhu Svetomu. On, vječna iskra Oca i Sina trajno se objavljuje u treptajima života svakog bića, svakog cvijeta, svake kapi vode. Kao nebeski biser zrcali se u osmjehu majke koja prvi puta prima svoje čedo u ruke, u ljepoti oka djeteta koje trči za leptirima svojih maštanja, u oku mladića koji zaneseno gleda svoju ljubljenu, u oku staraca ispunjenih ljubavlju dok gledaju razdraganu mladost prisjećajući se svoje vlastite. On je cjelov Oca i Sina ovome svijetu, kojemu vraća podijeljene jezike naroda kule babilonske jezicima Božanske vatre jedinstva i cjeline, koji se očituje u jedinstvu jezika i naroda. Nisu Duhovi zabuna u nekoj množini od riječi «duh», već je to prisjećanje na vrijeme kada se blagdan Duha Svetoga slavio tri dana – Duhovi dani ili u nekim kajkavskim krajevima Trojaki – od trodnevnog slavljenja. To nas ujedno upućuje u poruku Duhova kao cjeline, punine, savršenstva. Tri, pa sedam darova, brojevi koji svojom simbolikom veličaju dan «obećanja Očeva» na koji upućuje Uskrsli svoje učenike da čekaju «krštenje Duhom Svetim». Dok čovjek gleda svoju malešnost u zrcalu «Sile odozgor» i dok postiđeno mora priznati da nema ama baš nikakav dar kojim bi mogao darivati nebeskog Gosta kad ga posjeti, jer sve što ima i što je njegov je dar, pa i sami smo njegova svojina. Ne preostaje mi drugo nego otvoriti skromnu izbu svoje duše i ponizno primiti Kralja nad kraljevima, Njega koji je Sve jer je punina svega i čekati da se priberu strune srca koje će na Njegov dodir zatitrati pjesmu vječnog zanosa i neizmjerne radosti. Znam da mi On neće zamjeriti što mi odjeća nije po mjeri duhovnih skuta već je sličnija prosjačkoj i što će moja usta tada zanijemjeti umjesto da pjevaju ode radosti, jer dijete sam neuko pred prijestoljem mudrosti. Kako da vam danas govorim o Tajni koju tek naslućujem? Stoga ću ponizno moliti da moja nedostojna usta budu u službi nebeskog Tješitelja žalosnih. Tješitelju tako blag, Ti nebeski Goste drag, Pun miline, hlade tih. Umornima odmore, u vrućini lahore, razgovore žalosnih. Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svog, napuni nam dušu svu. Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, liječi rane ranjenim. Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim.. - - - Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti. Dođi, Oče ubogih, djelitelju dara svih, dođi, srca svjetlosti. Amen. Aleluja. Otvoriti vrata Duhu Božjem Na jednom portalu koji nas želi uvjeriti da je najkatoličkiji, najhrvatskiji i da je stvoren za one ''prave'' Hrvate katolike, ima svoj prostor novinar turbo katolik. U svemu ne bi ništa bilo sporno kada bi dotični novinar gradio svoj katolicizam na Objavi i vjeri Crkve. Njegova crkva kao i crkva njegovih istomišljenika propovijeda neko ideološko ''pravovjerje'' nadahnuto isključivošću do bahatosti. Tako on u jednom svojem komentaru kaže kako svećenici kada se ne pripreme za propovijed počnu trkeljati o ljubavi... što njega kao pravog i pobožnog katolika jako iritira.. Nije mi nakana osobu povrijediti na način da mu pokažem kako su ljudi s takvim stavovima nekristijanizirani jer u njihovom mentalnom sklopu nema mjesta Duhu Božjem. Tek bih želio vjernicima koji takve portale posjećuju otvoriti oči da uvide kako se tu ne radi o vjeri nego o nekoj ideologiji pod krinkom vjere. Kreatori takvih kritika suvremene Crkve ili zbog vlastite nepoučenosti u vjeri ili pak nakani da namjerno iskrivljuju nauk kako bi zbunili vjernike zavodeći ih na krivi put. Pomanjkanje uporabe zdrave logike, što je danas nažalost opći slučaj, pogoduje rabodi koja se služi razno raznim sofizmima, a to je da se univerzalne vrijednosti zamjenjuju partikularnim i na taj način ono beznačajno i sporedno proglašava stožernim vrijednostima. Tako umjesto isticanja veličine i snage euharistije tu se ''trkelja'' ( da upotrijebim izraz dotičnog) o formi primanja same pričesti. A da ne govorimo o liturgiji i liturgijskim propisima gdje kod takvih triumfira duh formalizma a ne duh pobožnosti i predanja što je glavni cilj svake liturgije. Istinska vjera fokusirana je na ono najbitnije, na samu srž ili srčiku u kojoj se dotiče sam Duh, a to je Ljubav Božja. 'Ljubav je Božja razlivena u srcima našim' veli apostol ili kako čitamo u poslanici Ivana Apostola od prošle nedjelje: ''I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama i povjerovali joj. Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje i Bog u njemu.'' 1 Iv 4, 16. Čovjek se nikada ne bi dovinuo do veličine spoznaje po kojoj je Bog ljubav da mu to on sam nije objavio. Jednako tako mi nismo sposobni shvatiti granice Božje ljubavi zbog vlastite ograničenosti. Zato i 'trkeljamo' kada pokušavamo govoriti o toj divnoj Božjoj ljubavi. Samo rijetki mogu pjevati o toj ljubavi poput apostola Pavla ili svetog Ivana apostola koji su na sebi osjetili veličinu Božje ljubavi. Posebno me raduje kada i u drugim vjerama mogu naći one koji su iskustveno upoznali Božju ljubav poput Islamskih mistika. Kada bi umjesto 'talibanizacije'' ljude opčarala ljubav Stvoritelja poput Dželaludina Rumija uz čije sam stihove toliko puta pošao na spavanje svijet bi sigurno drugačije izgledao. Da bi se to moglo dogoditi potrebno je otvoriti vrata srca Duhu Božjem da nas pročisti, produhovi i učini tražiteljima Božje ljubavi. MOLITVA VJERNIKA Danas ti nebeski Oče, upućujemo svoje usrdne molitve; pošalji svima nama snagu Duha Svetoga da ti pobožno služimo slaveći tvoje sveto Ime. 1. Danas je rođendan Crkve. Daj Gospodine da ju vodi tvoj Sveti Duh kako bi bila svjetlo na prosvjetljenje naroda, - Molimo te. 2. Ispuni svojim Svetim Duhom Gospodine, našeg svetog oca, naše biskupe i svećenike, misionare i misionarke da hrabro i s radošću navješćuju Radosnu vijest, koju nam je donio tvoj Sin, naš nebeski Spasitelj, - Molimo te. 3. Snagom Svetoga Duha ukloni mržnju, razdor i ratove među narodima. Ujedini Crkvu svoju da bude sigurna luka spasenja za svako stvorenje na ovoj zemlji, - Molimo te. 4. Duše Sveti, ispuni nas svojom snagom i vatrom žive vjere, da rastući u mudrosti i znaju tebe ljubimo, tebi služimo i tebe slavimo, - Molimo te. 5. Naše pokojne pridruži zajednici svetih u proslavljenoj Crkvi, da te slave i hvale u vijeke, - Molimo te. Primi, molimo, Gospodine, ove naše smjerne molitve i daj nam osjetiti djelovanje tvoga Svetoga Duha kojega si poslao na današnji dan svojoj Crkvi. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
14.05.2015., četvrtak
SEDMA VAZMENA NEDJELJA god.B
 N 17 7. USKRSNA, Poskal, Bruno P 18 Ivan I, Venancij U 19 Urban, Teofil S 20 Bernardin Sijenski, Lidija Č 21 Eugen, Dubravka P 22 Ritta, Helena S 23 Deziderij, Željko N 24 DUHOVI Čitanja: 1. čitanje: Dj 1, 15-17. 20a. 20c-26 Psalam: 103, 1-2. 19-20ab 2. čitanje: 1 Iv 4, 11-16 Evanđelje: 1v 17, 11b-19 Već kao da pomalo osjećamo šum Duhova, pa su i čitanja današnje nedjelje nagnuta prema rođendanu Crkve. Začudo, u takvom duhovnom ozračju riječ je o uspostavi struktura u Crkvi. Hijerarhija, dakako, kao oblik služenja, utemeljena je od samog početka Crkve. Dok se traži novi učenik umjesto Jude, Petar ponovno uzima riječ i daje uvjete tko može biti novi učenik. Onaj koji je bio s njima od samog početka, točnije od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet. Taj novi učenik treba biti svjedokom Isusova uskrsnuća. Zanimljivo kako pisci poslanica različito oslovljavaju čitatelje. Tako Pavao redovito rabi riječ ''braćo!'', ostali apostoli ''predragi!'', samo nas Ivan oslovljava s ''ljubljeni!''. Ono isto što veli Pavao u poslanici Rimljanima ( Rim. 5,5): ''Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetomu koji nam je dan''. Ta razlivena ljubav je čisti Božji dar. Ona nam dolazi od Boga i kao spoznaja i kao osjećaj i kao zapovijed. Kao spoznaja; jer čovjek je Bogu uvijek stavljao masku pravednosti i strogoće, ali nije se iz straha mogao dovinuti da bi Bog mogao biti Ljubav. To nam je trebalo biti objavljeno. Kao osjećaj; jer ljubav ne može biti drugo nego osjećaj. Kako god nas razni navjestitelji i propovjednici uvjeravaju da ljubav prema Bogu i bližnjemu nije samo osjećaj nego i križ i žrtva, ona je ipak prije svega osjećaj iz kojega proizlazi spremnost da se žrtvujemo i da dragovoljno uzimamo svoj križ. Ljubav je zapovijed prije svih zapovijedi: zapovijed vam novu dajem, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas, a veće ljubavi nitko nema nego kad život svoj preda….. Stoga današnje Evanđelje, koje je ulomak iz Isusove velikosvećeničke molitve (Iv.17) himna ljubavi i svetosti. Iz te Isusove molitve, koja započinje riječima: ''Oče sveti!'' kao duhovni miomiris širi se ozračje ljubavi i svetosti, a jedno i drugo nije ''naš proizvod'' nego čisti dar koji nam Isus donosi od Oca po Duhu Svetomu. Duh nam ga prenosi kao cjelov Oca i Sina. Ljubljeni, da se poslužim Ivanovim oslovom, ima li nešto ljepše i uzvišenije od ljubavi i svetosti? ''Oče sveti! Sačuvaj ih u svom Imenu – one koje si mi dao: da budu jedno kao i mi!'' U svojoj molitvi Gospodin nas ''uvlači'' u svijet strujanja trojedine Božanske ljubavi. Da, Gospodine, klečim pred tobom i zahvaljujem ti na tom daru nad svim darovima dok u tišini osluškujem nadolazeći šum Duhova. Veličanstveni Bože, kako si divan u svojoj ljubavi! Amen! Aleluja! Molitva vjernika Ocu nebeskomu, po Duhu Svetomu u Isusu Kristu iznesimo svoje molitve. 1. 1.Oče nebeski, pošalju Duha svojega svojoj Crkvi, našem svetom ocu, našim biskupima i svećenicima, da ih izvuče iz zidane crkve u Crkvu koju gradi Duh po cijelome svijetu, - Molimo te. 2. Duše Sveti, ispuni nas snažnim osjećajem jedinstva u Crkvi i daj nam spremnosti opraštati i moliti oproštenje, - Molimo te. 3. Ispuni nas ljubavlju i svetošću, da ti barem u pobožnoj želji i nastojanju budemo slični, - Molimo te. 4. Ispuni duhovskim žarom sve krštene, da idu ususret blagdanu Duhova s molitvom i nakanom dati se u službu Duhu, - Molimo te. 5. Vatrom svoje božanske ljubavi zagrij naša mlaka srca da ti u radosti i ljubavi služimo, - Molimo te. 6. Daj da mladi koji primaju sakrament potvrde obnovljeni Duhom Svetim rastu u ljubavi i svetosti, - Molimo te. 7. Privedi duše naše pokojne braće i sestara radostima vječnog života s Tobom, - Molimo te. Oče sveti, ti si svoga Sina poslao u svijet da dovrši djelo ljudskog spasenja. Očuvaj nas u svojoj ljubavi do njegovog drugog dolaska. To molimo po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
13.05.2015., srijeda
UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – SPASOVO
 Stara pitanja – novi odgovor. Čitajući prvo čitanje današnjeg blagdana iznenađuje nas u Lukinim Djelima apostolskim jedno pitanje za koje bi se očekivalo da je Isusovim uskrsnućem postalo bespredmetno. Pitanje poput onog koje studenti postave smo profesoru na kraju predavanja, a koje sve ponovno vraća na sam početak, jer ga studenti nisu razumjeli. «Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?» Međutim, Isus prešućuje dobro poznato pitanje i nastavlja: «Primit ćete snagu Duha Svetoga, koji će sići na vas, i bit će te mi svjedoci…» Primit će Snagu Duha svetoga. Nije zabuna to što je Snaga pisana velikim slovom, jer neki tumači sv. Pisma misle da riječ snaga označava samog Duha – to mu je ime. Dakle, Snaga odozgor ili Duh će ih ispuniti, osloboditi će ih žilavo ukorijenjene židovske zablude da grade zemaljsko kraljevstvo. Postati će svjedoci nečega što sada ne razumiju. To će biti njihov poziv i njihova sudbina. A što se tog poziva tiče u njegovo razumijevanje nas uvodi čitanje iz Pavlove poslanice Efežanima. U jednom blic – prosvjetljenju Pavao iznosi program kršćanskog poziva koji otvara u jednom dahu nevjerojatnu viziju Kristove i naše uloge u Crkvi. Taj odlomak treba jednostavno nekoliko puta pročitati i promeditirati, da nam Otac Slave, kako se kaže u poslanici, dade duha mudrosti i objave kojom ćemo ga spoznati; »prosvijetljio vam oči srca te upoznate koje li nade u pozivu njegovu, kojeg li slavnog bogatstva u baštini njegovoj….» A sve se svodi na to da je Krist Glava Crkvi, koja je njegovo Tijelo, punina Onoga koji sve u svima ispunja. Tu više nema mjesta za naš mali ego za kojim ne trebamo žaliti jer smo uzdignuti u svijet božanskog. Ušli smo ili uzašli u njegovu slavu i postali dio nje. Jesmo li? Ili smo još čvrsto vezani sponama vlastitih predodžbi u smislu «sjedenja s lijeve i s desne strane» u njegovoj slavi. Nastojimo biti nekakvi automati koji bi svojim znanjem ili zauzetošću kreirali crkvenost, umjesto da dopustimo Duhu biti njegovim instrumentima po kojima će djelovati u svijetu. Dopustiti mu da sam prereže spone koje nas vežu uz staro i dozvoliti mu da nas u svom Božanskom zanosu uvede u novo nama nepoznato, čega se možda potajice plašimo. – Poziv u kojemu treba umrijeti moj mali ja da bi u Njemu doživio puninu bitka. Poziv koji plaši, jer nešto treba umrijeti, pa odlažemo bit i to opravdavamo pozivom na slavlje današnjeg blagdana, a u stvari nemamo petlje učiniti konačni sudbinski potez i reći: Gospodine, odlučio sam se. Dragovoljno se stavljam na raspolaganje tvome Duhu neka me povede putem tvoga Uzašašća, zalog kojemu je smrt ovog zemaljskog ja koje sam do sada poznavao i uz koje sam toliko vezan. Molitva vjernika: Kristu uskrslomu, koji je na današnji dan otišao k Ocu uputimo svoje molitve. 3. Za Crkvu da u nauku i svagdašnjem životu slijedi svoga Učitelja. – Molimo te. 4. Za našeg svetog oca, da ga duh Isusov vodi i nadahnjuje. – Molimo te. 5. Za službenike Crkve da budu vjerni svjedoci Kristova nauka. – Molimo te. 6. Za sve ljude da ih Duh Božji vodi pravim putem koji vodi spasenju. – Molimo te. 7. Daj snage, Gospodine, onima koji su postradali u raznim prirodnim katastrofama da se pouzdaju u Tebe i pomoć bližnjih. – Molimo te. 8. Bolesnima pošalji utjehu da lakše podnose svoje patnje. – Molimo te. 9. Naše pokojne pridruži svojoj nebeskoj slavi. – Molimo te. Primi Gospodine molitve svoga naroda koji slavi blagdan Tvoga uznesenja Ocu, da i mi jednom stignemo u Očev dom. To molimo po Kristu Gospodinu našem. |
05.05.2015., utorak
ŠESTA VAZMENA NEDJELJA god. B
 N 10 6. USKRSNA (Majčin dan) P 11 Mamerto, Franjo U 12 Sv. Leopold Mandić S 13 Gospa Fatimska, Janja Č 14 Uzašašće Gosp. Spasovo, Matija ap. P 15 Solinski mučenici ( Spomen stradanja Hrvata u Bleiburgu) S 16 Ivan Nepomuk N 17 7. USKRSNA Čitanja: 1. čitanje: Dj 10, 25-26. 34-35. 44-28 Psalam: 98, 1. 2-3ab. 3cd-4 2. Čitanje: 1 Iv 4, 7-10 Evanđelje: Iv 15, 9-17 Dok su apostoli i prva zajednica kršćana još uvijek učahureni u židovstvu – Duh Sveti djeluje. Crkvi privodi prvog nežidova, dakle, pogana, Kornelija i njegovu obitelj. Kornelije prilazi zbunjenom Petru a Duh Sveti silazi na sve prisutne. Oni iz obrezanja, dakle Židovi, također su začuđeni što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. Kršćanstvo bez Duha ne bi nikada prešlo iz židovstva na druge narode da Duh sam nije počeo djelovati. Crkva je djelo Duha Svetoga. Ona je, stoga, uvjerljiva i djelotvorna u toliko u koliko je poslušna tom istom Duhu. Nalazimo se pred samu Devetnicu Duhu Svetomu koja započinje dan iza Spasova. Netko će se možda zapitati; kakva je to pobožnost, zatim, zašto baš broj devet, a i tko je zapravo Duh Sveti? Devetnicu Duhu Svetomu ne bi trebalo shvatiti u smislu da ga mi želimo kroz molitvu na neki način usmjeriti prema sebi i svojim potrebama, jer Duh zna što nama treba, nego da se mi sami otvorimo njegovom djelovanju kao što se cvijet otvara i okreće prema svjetlu – suncu. Tako se moje srce i moja duša otvaraju prema Božanskom Svjetlu - Duhu Svetomu. To se događa preko molitve koja me usmjeruje i povezuje prema nevidljivim zrakama njegove milosti. Molitvu Duhu Svetomu mogu naći u nekom molitveniku ili ću je sastaviti sam, kao što je priložena molitva koju sam sastavio za ovogodišnju devetnicu. Devet dana nije neki čarobni broj koji bi sam po sebi polučio neki učinak, to je tek ''razumni rok'' koji smo si zadali da bismo se otvorili i izložili milosnim zrakama snage Svetoga Duha. Duh Sveti je Duh Kristov i Duh Očev – dakle, Duh Božji. On je stvaralačka sila koja prožima sve stvoreno, jer sve što postoji djelo je Duha Božjega. On je lebdio nad vodama u početku stvaranja. On je udahnut svemu živome, a posebno čovjeku koji nosi iskru toga Duha i po njoj je u srodstvu s Božanskim. To je neizmjerna stvaralačka sila bezgranične ljubavi koja je uvijek na djelu. Iz nje je proizašao vječni Logos – Božanska stvaralačka Riječ kojoj zahvaljujemo za sve što postoji. Njega otkrivamo u svim religijama svijeta koje ga zazivlju kao Velikog Duha, Tao, Prabitak, Božanski dinamis….. Nalazi se u svemu živome, u svemu što postoji. On se priklanja malom čovjeku i šapće mu o veličini poziva kojim je pozvan da postepeno u otajstvo neviđenog dinamizma Božanskog stvaralaštva o kojemu je početak u najgrubljoj duhovnoj manifestaciji koju zovemo materija, pa do najprofinjenijih stanja duha koja pripadaju vječnosti i jasnijoj viziji Božanskog. Druge nedjelje u mjesecu svibnju u Crkvi se slavi majčin dan. Cijeli mjesec svibanj posvećen je djevici Mariji, a ove nedjelje iskazujemo zahvalnost s posebnom pažnjom i ljubavlju našim majkama. Zar ne bismo to trebali činiti svaki dan, u svakoj prilici? Razumljivo da je tako, ali uvijek postoji posebna prilika kada zajednički, svečano iskazujemo svoje osjećaje i zahvalnost, svakako, najdražoj osobi u našem životu, a to je naša majka. Posebno mi, čiji roditelji više nisu s nama, osjećamo ljubav i zahvalnost prema njima. Lik majke iskristalizirao se kao čisti osjećaj topline, sigurnosti, nježne ljubavi…. U sjećanju su nam ostale nezaboravne slike majčinske skrbi za nas. Žrtve koje nismo bili toliko svjesni dok je bila s nama; obična, svakidašnja…. Stoga je ovo posebna prilika da svi oni čije su majke još žive , danas izreknu svoje najljepše želje i čestitke majkama i bakama. Dok djeca u crkvi recitiraju pokoju pjesmicu ili čitaju svoj sastav, mnoga suza klizne niz lice njihovih majki, jer one se stalno dijele svojoj djeci, poput mirisnog i toplog kruha, i premda znadu da ih njihova djeca vole, rijetka je prilika da to stvarno i čuju. Stoga ovu priliku ne bi smjeli propustiti. Molitva za Devetnicu Duhu Svetomu: O, neizmjerni, svesilni Duše Sveti: otvaram ti svoje srce i svoju dušu; dvije skromne izbe moga bića i ponizno molim da se dostojiš ući i ispuniti me svojim Božanskim Svjetlom, koje će rastjerati mračne sjene strahova i nesigurnosti. Povedi moj duh kao što roditelj sigurnom rukom vodi svoje dijete. Povedi me silinom puta svog stvaralačkog dinamizma, da i ja osjetim iskonski dah života u svemu što me okružuje. Probudi žudnju moga srca za beskonačnim prostranstvima duha. Pomogni mi da prerežem spone koje me vežu uz lažne sigurnosti. Daj da se odlijepim od vrijednosti koje to nisu. Božanska Vatro vječnog stvaralaštva, daj da se i moja mala iskra duha u punoj slobodi vine u visine i pridruži sjajnom plamenu tvoje svete Crkve. Amen. Na kraju se preporuča izmoliti: O dođi Stvorće Duše Svet….. Molitva vjernika Kristu, koji nas je do kraja ljubio izrecimo svoje molitve: 1. Potakni Crkvu svoju; da uvijek bude otvorena poticajima Duha Svetoga i tako postane svjetlo onima koji traže istinu. – Molimo te. 2. Za sve kršćane; da nasljedujući Krista, nadvladaju međusobne podjele, te budu graditelji novog, boljeg svijeta. – Molimo te. 3. Za nas ovdje okupljene; da budemo pronositelji dobrote i ljubavi Kristove. – Molimo te. 4. Za mlade; da traže ono što je dobro i plemenito, a da se klone zla, kako god izgledalo privlačno. – Molimo te. 5. Za naše pokojne; da ih nagradiš vječnim životom. – Molimo te. Svemogući Bože, daj nam spoznati ljubav u kojoj nas ne prestaješ ljubiti i daj da ti ostanemo vjerni ljubeći istom ljubavlju svako stvorenje i cijeli svijet. Po Kristu Gospodinu našemu. |
