propovijedi
06.02.2014., četvrtak
PETA NEDJELJA KROZ GODINU a
 9 N PETA KROZ GODINU 10 P Stepinčevo 11 U Gospa Lurdska 12 S Damjan, Zvonimir 13 Č Kristina 14 P Valentin 15 S Vitomir 16 N ŠESTA KROZ GODINU 1. čitanje: Iz 58, 7–10 Psalam: 112, 4-5. 6-7. 8a i 9 2. čitanje: 1 Kor 2, 1-5 Evanđelje: Mt 5, 13-16 ''Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao svjetlost postati (Iz 58, 10). Ovim riječima prorok uči svoj narod istinskoj pobožnosti i upućuje ih kako treba Bogu služiti. Prorok je Božji čovjek i nastupa u ime Božje. Ne jednom su proroci ustajali i oštro osuđivali ''pobožnost'' koja to nije. Dok su bogataši Bogu prinosili obilne i skupe žrtve pred hramom, a hramske stupove i sinagoge presvlačili zlatom, dotle je narod stenjao u ropstvu zbog zaduženosti koju nisu mogli vratiti, pa bi im lihvari prodali i ono malo sirotinje što im je ostalo, a njih i njihovu djecu prodali kao robove. Zbog oštrine riječi, proroci su bili proganjani i ubijani, jer su se zamjerili moćnicima, koje je vlast; i ona crkvena i državna, gledala blagonaklono, a ti isti znali su im se bogato odužiti. Premda su od biblijskih vremena prohujala mnoga stoljeća, ne možemo se oteti dojmu da su mnoge nepravde ostale iste. Samo se danas provode na drugačiji način, ali posljedice su, za malog čovjeka, ostale jednako tako bolne i tragične. Možda će se nekomu učiniti takvo razmišljanje pretjeranim, jer ipak, ne mogu se uspoređivati davna vremena tiranije pojedinaca nad večinom s današnjim zapadnim demokratskim sustavima. Uostalom, demokracija znači da je vlast u rukama naroda, odnosno slobodno izabranih predstavnika naroda, koji taj narod zastupaju dok obnašaju vlast. Tako govori terija, a praksa? Nekada se sirotinja, da bi preživjela, zaduživala kod lihvara, pa ako nisu mogli vratiti dug ili plačati kamate, uz pomoć vlasti uzimalo im se sve što su posjedovali, a i sami su postali robovi, koje je lihvar mogao prodati zajedno s djecom i namiriti dug. Zar to isto, u današnje vrijeme, ne rade banke? Doduše, danas nema ropstva, ali kada netko ostane bez imovine, jer su banke utjerale dug uz pomoć državnih vlasti, zar takvi nisu svedeni na svojevrsno ropstvo koje je povezano s neimaštinom i svekolikom bijedom i poniženjem koje takvo stanje donosi? Što to znači ''ispruženi prst''? To je od davnine poznata gesta kojom se ukazuje, zapovijeda. To je gesta vlastodršca, bez razlike radilo se o brončanom dobu ili dobu naprednog demokratskog društva u dvadeset i prvom stoljeću. Ako nisi zadovoljan plaćom ili uvjetima rada, uzmi radnu knjižicu,... jer ima dovoljno onih koji će, natjerani bijedom, prihvatiti posao pod takvim uvjetima. Bogati će uvijek imati zaštitu vlasti, pa se o ''skidanju jarma'' raznih nameta govori tek na predizbornim govorima. U stranačkim prepucavanjima nikako da ''besjedu bezbožnu'' uzajamnih vrijeđanja zamijene argumenti koji bi možda mogli imati dokaznu moć, a razlog je, nažalost, vrlo jednostavan; jednostavno nema ni volje ni truda, a puno puta niti znanja, pa je puno jednostavnije koristiti dobro prokušanu ružnu praksu ocrnjivanja, što božji čovjek naziva ''besjedom bezbožnom''. Premda je razumnom čovjeku kristalno jasna razlika između političkog strančarenja crkvenih službenika i moralne kritike koju su ti službenici po svom svećeničkom i proročkom poslanju dužni izreći; ipak, ma tko god bio na vlasti, radije bi da Crkva šuti. Da prinosi žrtve i zlatom optače ''stupove i zidove svojih hramova''. Samo tko će onda govoriti u Božje ime? Tko će onima, koji u posebnim svečanim prilikama toliko vole prva sjedala u crkvi, ispred oltara otvoreno postaviti pitanje: Imate li spremnosti uklanjati jaram s grbače sirotinje, ispružen prst i besjedu bezbožnu? Crkva u našem narodu ima moralnu obavezu braniti prava obespravljene većine. Jer taj narod je svećenike i crkvene službenike gotovo pola stoljeća hranio i ''nosio na rukama''. Ništa nam nije nedostajalo, premda smo umjesto pomoći od ondašnje vlasti uglavnom dobivali kazne i prijekore. Upravo je tužno i ružno slušati kako neki nadobudni politički ''vođe'' ponosno za sebe tvrde da su legalisti. Kao da je legalizam vladavina pravednosti. Pod tom se krilaticom krije bešćutno mirenje s pravdom koja je sročena za one koji imaju moć da ju kupe kad im to zatreba. Pravda, na koju se oni pozivaju nema nikakve veze s pravednošću. I dok su nekima puna usta pravde i ''vladavine prava'', pravednost je postala nepoznanica. Kada bi dio tereta ekonomske krize preuzeli na sebe i bogati poslodavci, a ne samo ionako već osiromašeni radnici, kada bi se banke potrudile da na isti način na koji su nudile ''povoljne kredite'', pronađu rješenja za najugroženije.... tada bi se ponovno počela vraćati i pravednost. Jer kultura življenja se u nekom društvu ne mjeri po BDP-u nego po pravednosti. Nakon jedne tako sročene propovijedi uputio mi je jedan uvaženi društveni djelatnik, istina, sa smiješkom razblaženu kritiku: ''Dobro to vama ide velečasni, samo malo smo u propovijedi čuli o pobožnosti''. Očito da pobožnost o kojoj se govori iz proročkog nadahnuća nema puno veze s ''pobožnošću'' lišenom uznemirujućih tema koje ne vole oni kojih se to naviše tiče. Kada bi i postojao neki ugovor po kojemu bi se službenici Crkve odrekli kritike kojom se želi zaštititi najugroženije, takav bi se ugovor sa stanovišta vjere mogao mirne duše nazvati ''ugovorom s đavlom''.  STEPINČEVO 2014. Nadovezujući se na današnje liturgijsko razmišljanje prisjećamo se teških poratnih vremena kada je našoj Crkvi ponuđen sramotni ''ugovor'' od ondašnjih komunističkih vlasti. Ponuđeno je hrvatskim biskupima da će svećenici imati plaće, mirovine i zaštitu države ako pristanu na neke ustupke po kojima svećenici više ne bi držali vjeronauk a obavljali bi samo one vjerske dužnosti koje vjernici od njih očekuju kao što su sprovodi, vjenčanja i krštenja.... Najgore od svega bio je prijedlog zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Stepincu da bude poglavar svojevrsne samostalne Hrvatske Crkve i da prekine sve veze s Rimom. Nakon što je Nadbiskup takav sramotni ''ugovor'' odbio, a uz njega i ostali biskupi te ostali vjerni svome poslanju, za Crkvu u Hrvatskoj započela je era ''krvave kupelji'' kako ju je nazvao sam nadbiskup Stepinac. Bila su to teška vremena progona, zastrašivanja i ubijanja kako svećenika tako i uglednih vjernika. U to mračno doba progona hrabri pastir nadbiskup Stepinac bio je svjetlo i putokaz Božjem narodu. Zahvaljujući njegovoj žrtvi i žrtvi tolikih svećenika i vjernika Crkva je u Hrvatskoj ostala snažna i živa. Dogodilo se nešto kao u prva kršćanska vremena kada je krv mučenika bila sjeme kršćanstva. 'Nećemo se baviti prošlošću' ponavljaju poput mantre slijednici crvene ideologije koji se kriju iza krinke tzv. antifašizma, bestidno nazivajući osviještene katolike klerofašistima, lijepeći im kojekakve etikete. 10. veljače Crkva u Hrvatskoj slavi ''Stepinčevo'' blagdan osviještenih i ponosnih katolika Hrvata. Mi ne moramo bježati od svoje povijesti jer se nemamo čega stidjeti. Gledajući s ponosom na hrabri odgovor Nadpastira i vjernog katoličkog naroda ondašnjoj komunističkoj vlasti i mi smo pozvani da ostanemo vjerni svojoj Crkvi i njezinim pastirima, čvrsti u odluci da nikakvim ''ustupcima'' bezbožnom vremenu u kojemu živimo ne okaljamo lik ponosnog Hrvata katolika. Molitva vjernika Gospodinu, koji nas je pozvao da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta, izrecimo svoje molitve. 1. Gospodine, daj da tvoja Crkva već na ovom svijetu ima predokus kraljevstva nebeskog u kojemu su privilegirani siromašni i obespravljeni. – Molimo te. 2. Daj navjestiteljima tvoje Riječi proročki duh da ne zadršću pred silnicima ovoga svijeta. – Molimo te. 3. Daj kršćanima svijest da su pozvani biti sol društva, a ne umrtvljeni promatraći sa strane. – Molimo te. 4. Daj nam snage i razboritosti da svojim istupima tražimo pravednost za sve. – Molimo te. 5. Probudi u mladima iskrenu želju da se izbore za vladavinu pravednosti i poštenja, umjesto lažnog obmanivanja. – Molimo te. 6. Ublaži patnje onima koji trpe bolesti, nepravde i teške udarce koje im je nanio život. – Molimo te. 7. Naše pokojne uvedi u svoje Kraljevstvo pravednosti, istine i mira. – Molimo te. Primi Gospodine ove naše molitve i daj nam svoga Duga da budemo graditelji tvoga Kraljevstva već na ovom svijetu. To molimo po Kristu Gospodinu nešem. |
