propovijedi
05.12.2013., četvrtak
DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA ILI ADVENTA g. A
 8 N 2. DOŠAŠĆA ILI ADVENTA 9 P BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BDM 10 U Julijana, Juljča 11 S Damaz, Damir ( Kvatre ) 12 Č Gospa Gvadalupska 13 P Lucija, Luce (Kvatre) 14 S Ivan od Križa 15 N 3. DOŠAŠĆA ILI ADVENTA 1. Čitanje: Iz 11, 1-10 Psalam 72, 1-2. 7-8. 12-13. 17 2. Čitanje: Rim 15, 4-9 Evanđelje: Mt. 3, 1-12 Jedne godine, na drugu nedjelju došašća, upravo sam tumačio današnje proroštvo Izaijino, kako će 'vuk prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti a dječak nijh će voditi….'; kadli se oglasi maleni dječak koji je stajao ispred ambona i bistrim očicama pratio što ja to govorim: ''Znaš velečasni ja ti ipak mislim sa si vuk i janje nikada neće biti dobri'', glasno je rekao mali. Svi su se u crkvi slatko nasmijali dok sam, moram priznati, ostao zbunjen i da ne povrijedim dijete samo sam odgovorio da je najvjerojatnije u pravu i započeo moliti vjerovanje. Dakako, taj alegorijski proročki govor, koji svi dobro poznajemo, lijepo je slušati, no, ima li to samo slušanje neke koristi, kad svi znamo da je tako nešto u svagdašnjem životu neostvarivo isto kao što je u životinjskom svijetu neostvarivo prijateljstvo između vuka i janjeta? A zašto je neostvarivo? Iz vrlo jednostavnog razloga što nitko od nas nije spreman prihvatiti takav govor kao poziv na djelovanje, promjenu, prihvaćanje nečeg kvalitativno sasvim novog. Mi imamo 'svoje' neprijatelje. Upravo tako, oni su 'naši' jer su nam potrebni. Potrebna nam je doza mržnje kao ovisniku o kofeinu šalica kave. 'Oni tamo neki' su krivi. Kad njih ne bi bilo sve bi na svijetu bilo u redu, naravno uz samo jednu 'sitnicu' da se mi sami promijenimo. A to je tako teško da je puno lakše imati rezervnog krivca koji opstruira naša 'plemenita' i 'pozitivna' nastojanja da promijenimo svijet. Stoga i na našim propovijedima ima dosta 'onih tamo', zločestih. Kad njih ne bi bilo život bi bio…..tako nesnosan jer bismo ostali sami sa svojom bijedom koju ne bi imao tko zasjeniti svojim crnilom. U životopisima nekih svetih čitamo kako su došašvši u crkvu i čuvši u evanđelju Isusov poziv upućen onima koji žele biti savršeni neka prodaju sve što imaju, neka podijele siromasima, a onda neka pođu za njim… i kako su bez promišljanja prihvatili taj Isusov poziv i pošli za njim… A mi svake godine slušamo barem nekoliko puta taj i slične pozive na obračenje, pa ništa. Ni pomaka ni napredka, uvijek isto, ako ne i gore. Tko su ti rijetki i duhovno veliki, a tko smo to mi i što to s nama kao vjernicima nije u redu? Sveti Pavao je naš vjernički život uspoređivao s nekom vrstom športa. Ne mogu svi jednako brzo trčati, ali bitna je volja i neodustajanje. I od sitnih kamenčića može se sagraditi velebni grad. U duhovnom životu dvije stvari su bitne: neodustajanje i nezavaravanje. Čemu se zavaravati da nam je za naše slabosti, padove i neučinkovitost kriv netko drugi, kad dobro znamo da su uzroci svih neuspjeha upravo u nama? Prvi korak je priznati svoju slabost. K Ivanu Krstitelju su dolazili ljudi različitih profesija nakani sprati svoje grijehe krštenjem u Jordanu. Oni su otišli opravdani, samo oni iz farizejske i saducejske sljedbe, koji su druge potcjenjivali, a sebe uzvisivali, od rezolutnog Božjeg čovjeka čuše da su 'leglo gujinje'. Ivan je krstio vodom, a mi se danas obraćamo Onomu koji krsti Duhom Svetim. Prvi korak je da priznamo svoju nemoć u 'skrušenoj i valjanoj ispovijedi', a drugi je jednako tako važan; da Gospodina zamolimo za pomoć da u sebi pobijedimo zlo. Kad konačno ugledamo 'one tamo' ne kao izvor zla, nego kao slabe i grješne ljude poput nas samih tada smo na putu pravog Adventa koji će nam jednog dana otvoriti vrata svjetla Kraljevstva nebeskog, pa makar stigli među posljednjima na sam cilj. Amen. Pustinja Pustinja ne mora uvijek biti pustoš, praznina, odsutnost života.... U biblijskoj i duhovnoj tradiciji, pustinja je mjesto mira i susreta s Bogom. Mnoge Bogu posvećene osobe tražile su pustinu. U potpunom miru i tišini nalazili su okvir za uranjanje u tajne Božjeg svijeta. U pustinji se doživljava Božja blizina bolje nego bilo gdje drugdje. S druge strane, postoje pustinje i pustoši u životima ljudi koji su okruženi vrevom i trajnim nemirom, jer nisu našli pravi izvor unutarnjeg mira. Oni su zarobljenici pustinje koja je beživotna pustoš. Takva pustinja ne može ''procvjetati'' životom, pa ljudi bježe sami od sebe, tražeći trenutne radosti i zadovoljstva izvan sebe. U kupovini i trošenju. U ludim zabavama i bježanju od sebe. Tako se u dušama mnogih naših suvremenika, već od djetinstva nastanilo mrtvilo umjesto punine života i životne radosti kojoj je izvor sam Bog. Molitva vjernika Bogu, izvoru milosrđa, koji nas poziva na obraćenje, iznesimo svoje molitve. 1. Za Crkvu, da bude utočište onih koji traže i mole Božju blizinu. – Molimo te. 2. Za papu, biskupe i svećenike, da gorljivo, poput Ivana Krstitelja, pozivaju na obraćenje i ''poravnavanje putova'' kojim idemo u susret Gospodinu. - Molimo te. 3. Za sve kršćane, da ne zaborave djela milosrđa, te pruže konkretnu pomoć onima koji žive na rubu egzistencije. – Molimo te. 4. Gospodine, snagom svoje milosti mijenjaj svijet da u njemu umjesto profita i uspješnosti bude više solidarnosti i međusobnog pomaganja. – Molimo te. 5. Za sve one koji se nalaze u pustinji životne praznine, da čuju tvoj Glas i da te slijede. – Molimo te. 6. Za naše mlade, da upoznaju veličinu tvoje ljubavi koja nadilazi surogate prave ljubavi. – Molimo te. 7. Za naše pokojne da budu dostojni ugledati svjetlost tvoje blizine. – Molimo te. Dobri Bože, neka u nama procvjetaju suhe grane nade, pa da ti budemo blizu svojim molitvama i razmišljanjima. To te molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen.  BEZGRJEŠNO ZAČEĆE B. D. M. 8. prosinac Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti kao nevjestu, urešenu nakitom. (Iz 61, 10) Nama, izabranicima Božjim dan je ovaj uzvišeni blagdan Blažene Djevice Marije na duhovnu radost. Sveti Pavao u Paslanici Efežanima blagoslivlje Boga koji nas u Kristu izabra 'prije postanka svijeta' da budemo sveti i bez mane pred njim… Nesmotreni roditelji ponekad u nevezanom razgovoru 'otkriju' svome djetetu kako se rodilo slučajno jer nije bilo u planu. Još ako se to 'otkriće'' dogodi u osjetljivoj dobi odrastanja, nastaje trauma za cijeli život. Dakle, nisam bio u planu – neželjen! Tu spoznaju i tu unutarnju ranu ne mogu isprati nikakva naknadna uvjeravanja tipa; pa mi te volimo, odmah smo te zavoljeli… Povodom dvijestote obljetnice rođenja Charlesa Darwina, puno se govorilo o tzv. darvinizmu, odnosno evoluciji koja tumači porijeklo životinjskih vrsta. Pa ako znamo da je teorija evolucije bila svojevrsna biblija ideološkog ateizma gotovo dvije stotine godina i premda sama teorija evolucije nije i ne mora biti u suprotnosti s Božjim stvaralačkim planom, ipak, obuzme nas jeza na pomisao; zar smo mi samo nešto inteligentnije životinje koje u svemu dijele sudbinu svojih srodnika? Ako je tako, onda su u pravu filozofi, poput Arthura Schopenhauera ili pjesnici poput G.G. Bayrona, koji su zastupali metafizički pesimizam i filozofski negativizam, prokljinjući svijest kojom tek spoznajemo našu bijedu i tragični usud o čemu govori i prvi pisani spomenik – Gilgameš ep. Suvremeni svjetonazor građen na novim znanstvenim spoznajama daje nam daleko pozitivniju sliku svijeta i otvara vrata nade kako vjera, ta vječna pratilja čovjeka ima svoje opravdanje i nije velika fatalna zabluda niti bijeg od stvarnosti iz straha, nego put prema stvaralačkoj svjetlosti koju zovemo Bog. Tako smo u Božjem planu prije postanka i to neizmjerljivo ljepši i uzvišeniji nego si to samo možemo i zamisliti. Crkvena tradicija, koja je iznjedrila naš današnji blagdan Bezgrješnog Začeća, a kojoj je dogma, proglašena 8. XII 1854. g. od pape Pia IX. tek kruna; ta tradicija posegnula je u bogatu riznicu biblijske predaje kako bi sam blagdan zasjao u najljepšem sjaju duboke poruke na kojoj je utemeljeno naše spasenje. Ono što su sveti oci prvih stoljeća dobro znali i prakticirali, a što bi mi suvrmenim govorom mogli nazvati opća umreženost Objave za sva vremena, to nam danas pomalo i stidljivo otkriva suvremena znanost na svim područjima u odnosima svega postojećeg. Tako nam biblijski izvještaji, poput božanske sinfonije posvješćuju Božji zahvat u našu povijest, pavlovskim govorom rečeno; prije postanka svijeta. Marija bi izuzeta tragičnih posljedica jedne iskonske drame, a koja nikada nije dovršena, jer sinovi ljudski ''sa stabla spoznaje dobra i zla'' još uvijek ubiru krive plodove, posljedice čega su to tragičnije što je moć izbora veća, a sredstva jača i učinkovitija. Nova Eva, 'žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda', to je Bezgriješno Začeće, koja porodi Sina i pobježe u pustinju pred zmijom, zmajem plamene boje koji želi proždrijeti Dijete… Ako nam je taj arhaičan govor prebajkovit, onda umjesto da tražimo plamenog zmaja u nekoj špilji ili gorskom procijepu možemo ga potražiti u njegovim velebnim hramovima svjetske moći u kojima se bezdušno kroje sudbine milijuna nezaštićenih ljudi širom svijeta. U tim se centrima nudi i 'zaštita', oblik suvremenog ropstva. Tu sve prolazi samo ne Bog i njegova Crkva i to ona Crkva u kojoj se časti žena obučena u sunce, sunce Božje milosti – Marija. Stoga ju puk ne zaziva uzaludno svojom zaštitnicom i odvjetnicom, jer ona je Zlu satrla glavu rodivši Spasitelja Gospodina našega u kojemu nam je spas i zaštita pred lažnim bogovima ovoga svijeta koji opslužuju Zvijer novoga doba. Amen. |
