propovijedi
17.10.2013., četvrtak
DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU c
 20 N 29. KROZ GODINU, Vendelin 21 P Uršula, Hilarion 22 U Bl. Ivan Pavao II 23 S Ivan Kapistran 24 Č Antun M. Claret, Jaroslav 25 P Katarina Kotromanić 26 S Demetrij Srijemski 27 N 30 KROZ GODINU, Sabina Čitanja: 1. Čitanje: Izl 17, 8 – 13 Psalam: 121, 1 – 6. 7 – 8. 2. Poslanica: 2. Tim 3, 14 – 4, 2 3. Evanđelje: Lk 18, 1- 8 Sva tri čitanja ustraju na upornosti u vjeri i molitvi. Nije li to pomalo u suprotnosti s onim: ''Zna Otac vaš nebeski što vam treba…..'' Ili, nije li dovoljno truditi se da živimo po Božjim zapovijedima, činimo dobro, izbjegavamo zlo…., a sve što trebamo će nam se nadodati? Izgleda da ipak Bog želi da mi budemo ''probuđeni'' i u toj budnosti da budemo uporni. Uporni kao u prvom čitanju Mojsije, ili u poslanici gdje Pavao piše svom učeniku Timoteju (2. Tim 3, 14 – 4, 2) ''Budi stalan u onomu u čemu si poučen i u čemu si vjeru dao …. Budi svjestan od koga si poučen … nastoj da to što si u vjeri spoznao preneseš na druge… U tome budi uporan: uvjeravaj, potiči u svako vrijeme, zgodno ili nezgodno.'' Evanđelje pak donosi primjer o upornosti u ustrajnoj molitvi. To nam govori da molitva nesmije biti tek povremeni čin u kojemu se sjetimo Boga ili još gore, obaveza, koju ako ne izvršimo padamo u nemilost Božju. Molitva je sastavnica našeg života koji računa s Bogom i koji je trajno svijestan naše povezanosti s njime. Upravo je molitva ta veza s njime. Prosidbena molitva nam posvješćuje našu ovisnost o Božjoj svemogućnosti. Takva molitva je u suprotnosti sa suvremenim mentalitetom koji u svemu želi biti neovisan, sam sebi dostatan. Takav mentalitet nagriza i samu vjeru što onda nazivamo sekularizacijom u kojoj za predanu vjeru nema mjesta jer sve se dade objasniti, za sve može nači konkretan odgovor pa nam i Božja pomoć nije potrebna. Dok je za duboko uronjene u otajstvo vjere ovisnost o Bogu i njegovoj isprošenoj milosti radosni dar, dotle je za ljude ''ovoga svijeta'' to slabost na granici neukosti koja zavrjeđuje prezir. Međutim, kad se odmjere snaga Božja i čovjekova nemoć onda je vidljiva i snaga onih koji su na Božjoj strani. Izvanredan primjer su mučenici. Ne trebamo ići u davnu prošlost, u prva kršćanska vremena. Imamo svijetle primjere mučeništva u ne tako davnoj prošlosti, kada su ljudi poput kardinala Stepinca i tolikih drugih mučenika koji su se u vrijeme nacizma i komunizma svojim upornim svjedočenjem za istinu suprotstavili mirenju sa zlim i tako postali svjetlo u tami onima koji su posumnjali ili su se uplašili. Bilo je ''dobronamjernih'' savjeta kako se tu ništa ne može učiniti i kako treba prihvatiti ''realno stanje'' da bi se opstalo. Trebalo je imati snažnu vjeru i upornost da se bude svjetionik u mraku zla, mržnje i zasljepljenosti. To se zove živa vjera i samo ona može donostiti plodove koji nisu tek zalog vlastitog spasenja nego i spasenja tolikih drugih kojima su pomogli da ustraju i tu je njihova veličina. Zanimljiv je primjer nazovi provalnika koji su provalili u jednu veletrgovinu, ne da bi nešto ukrali, nego da bi unijeli zbrku narednog dana u trgovanju. Poskidali su cjene sa skupih artikala i zamijenili ih s onim jefitnim. Tako je narednog dana jedna kosilica stajala trideset kuna, a škare za šišanje trave nekoliko tisuća. Nastao je opći metež i natezanje, jer ljudi znaju vrijednost pojedinih artikala, no, znaju li vrijednost molitve? Izgleda da mnogi vjernici sumnaju u moć prosidbene molitve, jer ona nije sastavnica njihova života i u obzir dolazi tek kada sva ostala sredstva zataje. Danas je misijska nedjelja kada svojim molitvama i prilozima pomažemo misije i misionare u njihovom radu. Velikom broju naših vjernika misije su zapravo nepoznanica jer misle da misionari u nekršćanskim zemljama isključivo obraćaju domorodce na kršćanstvo. Međutim, misije su daleko više od toga. Misionar je u pravom smislu tim ljudima drugi Krist. Donoseći im svjetlo evanđelja on im pokušava pružiti svekoliku drugu pomoć. Misionari ne grade samo crkve i misijske postaje, nego i škole, bolnice…Pomažu sirotinji, stoga misionari nisu samo svećenici nego i časne sestre, liječnici, medicinske sestre, razni majstori….koji pomažu bližnjima u nevolji kao što je to činio i naš Spasitelj. On čusesnom snagom Božanske moći, a mi svojim prilozima i molitvama. Mlada Crkva koja nastaje kao plod rada misionara moli za svoje dobročinitelje i tako se ostvaruje otajstvena veza Crkve čija je moć u pouzdanju u Boga i njegovu milost. Amen. Molitva vjernika Gospodinu, koji nas potiče na ustrajnost u molitvi iznesimo svoje prošnje. 1. Da tvoja Crkva bude moliteljica na ovom svijetu. – Molimo te. 2. Da mi, članovi Crkve, imamo pozdanja u moć molitve. – Molimo te. 3. Daj, Gospodine, da naš život bude satkan od molitve prošnje i zahvaljivanja. – Molimo te. 4. Pomozi onima koji su u nevolji i pošalji im u pomoć ljude dobrog i plemenitog srca. – Molimo te. 5. Danas smo na poseban način povezani s našim misionarima. Ispuni ih revnošću i ustrajnošću u njihovom radu. – Molimo te. 6. Potakni mlade svećenike i laike da se odluče za plemenito djelo rada u misijama. – Molimo te. 7. Sve koji pomažu misije i misionare nagradi svojim milosnim darovima. – Molimo te. 8. Naše pokojne uvedi u zajedništvo svetih. – Molimo te. Primi Gospodine naše molitve i dodaj i ono što neznamo ili se ne usudimo moliti. Po Kristu Gospodinu našem. |
