propovijedi
10.10.2013., četvrtak
DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU c
 13 N 28. KROZ GODINU , Teofil, Eduard, Edo 14 P Kalist papa 15 U Terezija Avilska, Tereza 16 S Hedviga 17 Č Ignacij Antiohijski, Nacek, Vatroslav 18 P Sv. Luka ap. i ev. 19 S Ferdinand, Pavao od križa 20 N 29 KROZ GODINU, Vendelin, felicijan Čitanja: 1. čitanje: 2 Kr 5, 14-17 Psalam: 98, 1. 2-3ab. 3cd-4 2. čitanje: 2 Tim 2, 8-13 Evanđelje: Lk 17, 11-19 Zlatna jesen pokazuje svoju raskoš ne samo svojim lijepim bojama, nego i bogatstvom plodova koje vrijedne ruke poljodjelaca marljivo skupljaju. Uvođenjem monokultura i pretvaranjem poljodjelstva u poljoprivrednu industriju puno se toga izgubilo. Poljodjelac se sve manje okreče prema nebu, a sve više prema raznim osiguravajućim društvima ili barem prema državnim poticajima i određenim naknadama u koliko je bilo elementarnih nepogoda. Pa ipak još uvijek ima malih gospodarstava gdje se proizvodi gotovo sve što jednom domaćinstvu treba. Pa i u gradovima vrijedne domaćice spremaju zimnicu jer je ukusnije i zdravije od one kupljene u veletrgovinama. Kad svi ti plodovi zemlje dozriju i kada se njihovo pospremanje približava kraju, od davnina je običaj da se dade Bogu hvala za sve što smo od njega ove godine primili. Tako se po župama redaju zahvalnice ili zahvalne nedjelje kada kažemo Bogu hvala. Istina, daleko su iza nas vremena kada se uglavnom živjelo od poljodjelstva i kada je nezaštićeni seljak cijelu godinu skrušeno gledao u nebo, moleći da ne bude suša, tuče, mraza ili poplava kako bi mogao preživjeti i možda još nešto od toga prodati. Danas je većina stanovništva ovisna o raznim poduzećima. U razvijenim zemljama živi više stanovnika u gradovima nego na selu. Može li to biti razlog da više nismo dužni Bogu zahvaljivati za udjeljena dobra? Turgenjev ima jednu poučnu priču u kojoj se govori kako je Gospodin, car nebeski, priredio gozbu za sve Vrline. Mnoge od njih davno nisu bile zajedno, ali su se poznavale i srdačno pozdravljalje, samo dvije su stajale postrance i jedna drugu gledale, jer se nikada nisu vidjele. Stoga ih Gospodin pozove da se predstave. Jedna se zvala Dobročinstvo, a druga Zahvalnost. Gospodin je naš dobročinitelj, jer nas je pozvao u život. Jer nas je opskrbio da možemo živjeti i preživjeti. Dao nam je silnih mogućnosti koje nažalost nismo iskoristili. Dao nam je toliko povoda za radost, a mi to nismo prepoznali, jer smo sastavili vlastitu ljestvicu vrednota za kojima hlepimo i nesretni smo što to ne možemo doseći, a sreća prolazi kraj nas i mi ju ne prepoznajemo jer je presiromašna, preobična. Mi Bogu ne vjerujemo da je sreća u jednostavnosti i skromnosti, stoga smo i nezahvalni. Evanđelje nam danas govori o Deset gubavaca koje je Isus ozdravio. Guba je bila bolest koja ne samo što je izobličila i ranama napala tijelo, još teže su bile socijalne posljedice za te bolesnike. Doslovce su bili izopćenici iz ljudske zajednice, kako to propisuje i Mojsijev zakon. Morali su se držati podalje od zdravih. Isto tako trebali su signalizirati da se radi o gubi. Vikati: nečist, nečist… U srednjem vijeku nosili su zvonce privezano za nogu. Živjeli su na osami stvarajući zajednicu ''obilježenih''. Kad su ta desetorica doznala da tuda prolazi Isus, poznati čudotvorac i iscjeljitelj pohrlili su prema njemu i izdaleka vikali; ''Isuse, Učitelju, smiluj nam se!'' Isus ih upućuje svećenicima, jer u Mojsijevom zakonu piše da ako netko ozdravi od gube prvo se mora podvrći pregledu svećenika i tek tada može ponovno u zajednicu. Putem su ozdravili. Devetorica su bez promišljanja pohrlila svećenicima, samo jedan se vratio, pao je ničice pred Isusom i zahvalio mu. Luka naglašava da je to bio Samarijanac – inovjerac, onaj koje Židovi zbog toga nisu trpjeli. On je jedini shvatio da ovo što se njima dogodilo, da je to nevjerojatan dar i da je onaj koji ih je ozdravio doista Mesija – Spasitelj. Tako je taj Samarijanac bio dvostruko spašen. I tjelesno i duhovno. Bez nekog preuveličavanja i dramatiziranja mogli bismo ustvrditi da je večina od nas ''obilježena'' suvremenom epidemijom bolesti koja je svojevrsna guba današnjeg vremena, a to je otuđenost od života i njegovih pravih radosti. Ako je netko sretan i tu radost pokazuje na vani, prva pomisao je: ili nije normalan ili je malo više popio ili je dobio na lotu. Ako bi nekome bio povod radosti što živi, što je okružen dragim ljudina, što ima posao, jer živi na prekrasnom planetu koji je pun ljepota i nevjerojatnih zanimljivosti; taj bi u najmanju ruku za ostale bio čudak koji izgleda nezna što je pravi život. Samo što taj ''pravi'' život kako si ga mi zamišljamo i kako ga pokušavamo ostvariti rezultira smrknutim i zabrinutim licima. Općim nezadovoljstvom i bijegom u ''umjetne rajeve'' što je najočitije kod mladih, pa i djece, jer oni su najosjetljiviji. Gdje je rješenje? Ima li mogućnosti povratka? Rješenje je u pouzdanju u Boga, koje se sastoji u tome da mu vjerujemo da će sutra biti ne samo novi dan, nego da će se naći sve što nam treba da bismo bili sretni i zadovoljni. Povjerenje u Božju providnost. Vratiti se, poput ovog Samarijanca, od svojih ''gubavih'' planova i vizija sreće Gospodinu i priznati da sami bez njega ne možemo. Da nam je potrebna njegova pomoć kako bismo vratili unutarnji mir, osmjeh na naša lica i radost u naša srca. Amen. Molitva vjernika Predobrom Gospodinu koji nas uvijek vodi i u našim molitvama uslišava, izrecimo svoje molitve. 1. Puno puta, nakon postignutog dobra ili uslišane molitve zaboravljamo na zahvalnost. Daj nam Gospodine duha zahvalnosti jer sve dobro dolazi od tebe. – Molimo te. 2. Ljudi zloupotrebljavaju i uništavaju prirodu i njezine darove koje nam preko nje daješ. Daj da budemo svijesni tog velikog dara i da ti zbog toga zahvaljujemo. – Molimo te. 3. Da ti uvijek budemo zahvalni što si nam dao život, zdravlje i kruh svagdašnji. – Molimo te. 4. Za nas okupljene oko oltara Kruha nebeskog, da ti zahvaljujemo za sva dobročinstva. – Molimo te. 5. Za roditelje, prijatelje i dobročinitelje, da im uvijek budemo zahvalni. – Molimo te. 6. Za sve darove koje si nam ove godine udijelio, kao i za buduće. – Molimo te. 7. Za naše pokojne da ih uvedeš u zajedništvo svetih. – Molimo te. Vječni Oče, milostivo ti zahvaljujemo na svakom daru koji od tebe dolazi. Primi ove naše molitve što smo ih uputili tebi na slavu, a nama za spasenje. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. |
