propovijedi
03.10.2013., četvrtak
DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU c
 6 N 27. KROZ GODINU, Bruno 7 P BDM od krunice 8 U Dan neovisnosti, Demetrij i dr., Šimun prorok 9 S Abraham, Dionizij 10 Č Franjo Borgija 11 P Ivan XXIII papa 12 S Serafin, Maksim 13 N 28 KROZ GODINU, Teofil, Eduard Čitanja: 1. čitanje: Hab 1, 2-3; 2, 2-4 Psalam: 99, 1-2. 6-7ab. 7c-9 2. čitanje: 2 Tim 1, 6-8. 13-14 Evanđelje: Lk 17, 5-10 Rijetko se kada zaustavljamo na bibljiskoj pjesmi – psalmu. A upravo su to često pravi biseri vjerničkog zanosa; kako pjesničkog tako i duhovnog. Današnji psalam ispunjen je vjerničkim zanosom ''izlaska'' i puta kroz pustinju. Premda naporan, taj je put bio ispunjen nadom i maštom koja si je konačnicu zamišljala daleko ljepšom nego što je kasnije bilo samo ostvarenje. To nas podsjeća na rađanje naše domovine u vrijeme strašnog ratnog ''izlaska'', kada smo u mašti sanjali o slobodnoj i sretnoj domovini u kojoj gotovo da i neće biti problema. Izlazak i hod kroz pustinju, za vrijeme kojega je bilo dovoljno vremena za odavanje časti Pastiru, koji svoje stado vodi u nove pašnjake: ''Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori! Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.'' (Ps 95 6-7) Taj hod kroz pustinju u Obećanu zemlju, praslika je hoda naše Crkve prema vječnoj domovini. To je vjernički hod svakoga od nas ususret Pastiru koji nas u konačnici čeka. Taj susret je ono presudno, u kojem zadobiva smisao naš cjeloživotni vjernički hod i naš konačni ishod. Susret, kojemu vjernik pristupa sa strahopoštovanjem. To je susret u kojemu ćemo sigurno imati uvid u mnoštvo punuđenih susreta od strane Gospodina, kao i uvid u naše prihvaćanje odnosno odbijanje tih susreta: ''kao u dan Mase u pustinji gdje me iskušavahu očevi vaši, iskušavahu me premda vidješe djela moja.'' Ne mali broj onih koji su izabrali životni hod putem vjere staju, posustaju obuzeti sumnjom; poput starozavjetnog proroka Habakuka koji vapi Gospodinu: ''Zašto puštaš da gledam nepravdu, zašto promatram ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje predamnom. Raspra je, razmirica bjesni.'' (Hab 1, 3). A mi bi uz to mogli još puno toga nabrojiti, sva zla i bezboštva svoga vremena u kojemu živimo, a Bog kao da šuti. ''Božji mlinovi polako melju'' i kao da se ne zamaraju što se gubimo, posustajemo, sumnjamo mi koji još imamo neku vjeru. Dok je Gospodin svojim učenicima govorio o Ocu, o Kraljevstvu nebeskom, oni ništa od toga oko sebe nisu vidjeli. Vidjeli su zlo, spletke, prijevare, izdajstva… i zato zavapiše Gospodinu: ''Umnoži nam vjeru!'' Parafrazirajući Isusov odgovor: ''Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korjenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao.'' (Lk 17, 6) To bi značilo: da imate vjere kao makovo zrno mogli biste činiti nevjerojatna čudesa. Činiti čudesa? Za nas je to više nego znanstvena fantastika. Gospodine treba nam snage, potrebit nam je poticaj da možemo vršiti zapovjedi ''ono što nam je naređeno!'' I da možemo bez nekih dodatnih očekivanja skromno reči: ''Sluge smo beskorisne!'' (Lk 17, 10). Postoji izvor duhovne snage o kojem govori Pavao Timoteju u današnjoj poslanici: '' Podsjećam te: raspiri milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer, nije nam Bog dao duh bojažljivosti nego snage, ljubavi i trijeznosti.'' (2 Tim 1, 6-7). S tog duhovnog izvora trebamo piti. U njemu tražiti snagu vjere, a ne se napajati zatrovanom kaljužom ''ovoga svijeta'', a težiti k duhovnom. Tu je naš največi problem; što smo podvojeni i neodlučni, pa i ne vidimo ili previdimo stalne pozive i poruke kojima nas Gospodin poziva k sebi, kao i njegovu prisutnost u svemu oko nas, što je dobro i plemenito, kao i njegovu odsutnost u zlu koje nas okružuje. Tako što smo više povezani s ovim posljednjim to nam je On manje prepoznatljiv. Svako vrijeme u crkvenoj godini nudi posebnu priliku zbližavanja i prepoznavanja Božje blizine. Ušli smo u mjesec listopad. Mjesec, koji nas tradicionalno podsjeća na molitvu krunice. Kod nekih sam spomen krunice izaziva osjećaj dosadnog nabrajanja kojemu nema kraja. Molitva krunice kao da nije molitva za današnji ubrzan tempo života. A, jeli baš to tako? Krunica je meditativna molitva, a cilj svake prave kršćanske meditacije je polagano uranjanje u domenu Božjeg svijeta. U pravilno shvaćenoj meditativnoj molitvi vrijeme prestaje. Duša se napaja na izvorima vječnosti. Svim srcem i svom dušom prionuti pobožnoj glazbi molitve koja se uvijek ponavlja. U toj svetoj monotoniji tijelo pomalo tone u stanje blaženog odmora, a duša treba ostati budna. Ona se hrani svetim slikama pojedinih otajstava, od kojih pravi pojedine sekvence iz Isusovog života i u njima je aktivno prisutna. Tako shvaćeno moljenje krunice krijepi duh i tijelo oslobađa napetosti izazvanih kojekavim stresovima i frustracijama. Više krunica- manje praxitena. Više molitve – više blaženog stanja koje je melem za dušu i odmor za tijelo. Amen. Molitva vjernika Bogu Ocu, Gospodaru svega stvorenoga uzdignimo svoje srce u iskrenoj molitvi. 1. Za Crkvu, da bude slika i ogledalo tvoga nebeskog svjetla. –Molimo te. 2. Za sv. oca, biskupe i svećenike, da budu prožeti duhom vjere kako bi ju mogli prenositi onima koji su slabi i sumnjaju. – Molimo te. 3. Za sve ljude na položajima koji su kršćani, da se ne stide svjedočiti za kršćanske vrednote u javnom životu. – Molimo te. 4. Za kršćane, da žive po savjesti i zapovjedima kako ne bi odlutali od Pastira i njegovog stada – Crkve. – Molimo te. 5. Za našu zajednicu, da donosimo plodove vjere. – Molimo te. 6. Za bolesne i siromašne, da im dadeš utjehu i nadu. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u nebesko kraljevstvo. – Molimo te. Neka nas prati snaga i zagovor Duha Svetoga. Neka nas posveti njegov moćni blagoslov. Neka nas ispuni mirom i svetom radošću. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
