propovijedi
30.08.2013., petak
DVADESET I DRUGA KROZ GODINU c
 1 N 22 KROZ GODINU, Egidij 2 P Efraim 3 U Grgur Veliki 4 S Rozalija 5 Č Majka Terezija 6 P Zaharija, Davor 7 S Marko Križevčanin 8 N 23 KROZ GODINU, MALA GOSPA Čitanja: 1. čitanje: Sir 3, 17-18. 20. 28-29 Psalam: 68, 4-5ab,. 10-11 2. čitanje: Heb. 12, 18-19. 22-24a Evanđelje: Lk 14, 1. 7-14 Tragom prvog čitanja iz Knjige Sirahove (Sir 3, 17-18. 20. 28-29) dolazimo do teme poniznost. Tu se knjigu nekad zvalo Crkvenica prema latinskom nazivu Ecclesiasticus, a puna je mudrih savjeta. Znamo i pisca po grčkom naslovu knjige: ''Mudrost Isusa, sina Sirahova''. Ovo ''sin Sirahov'' uzima se kao prezime po kojemu je knjiga dobila ime. S hebrejskoga ju je na grčki preveo njegov unuk 132.godine prije Krista. Hebrejski original je izgubljen. U novije vrijeme pronađeni su dijelovi hebrejskog teksta u Kairu i Kumranu. Crkva je prihvatila grčki tekst kao kanonski. Takvu mudrosnu literaturu možemo naći u svim starim kulturama. Pisali su ju učeni ljudi, učitelji naroda, odgajatelji kraljeva i knezova…- Ovi potonji često su bili žrtve vlastitih učenika, koji, kad bi se dočepali vlasti i postali tiranima maknuli bi svoga učitelja i njegovu mudrost skromnosti i poniznosti kako bi nesmetano mogli po miloj volji gospodariti tuđim životima i imovinom. Takvu sudbinu srećom nije doživio pisac današnjeg čitanja koji svoj nauk upućuje mladim Izraelcima i duhovnim vođama, dajući im praktične moralne opomene. Nisu niti svi učenici poput nekih tirana digli ruku na svoga učitelja. Dapače, ne blijedi lako poštovanje učenika prema dobrom učitelju. Dobar učitelj, na neki način, ostaje uvijek autoritet svome učeniku, pa makar taj krenuo sasvim drugim putem nego što ga je to upućivao njegov učitelj. Naša novija povijest u vihoru rata i poraća, pamti susrete učenika i učitelja, koji su se nažalost našli na suprotnim stranama. U nekim slučajevima prevladala je kultura i nadmoć duha, dok je u drugima krvavo presudila ideološka zasljepljenost. Kako je medijsku pozornost privuklo otvaranje največe grobnice ratnih stradalnika u Teznom u Sloveniji, u kojoj su uglavnom tijela poubijanih Hrvata; tako je izronio u javnost događaj koji bilježi Stipe Vuković iz Splita, a prenosi Hrvatsko Slovo. U koncentracijskom logoru kod Maribora, odakle su partizani kamionima odvozili zarobljenike na strijeljanje, našao se i fra Krsto Kržanić, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Sinju. Kako su partizanski komesari obavljali ''smotru'' osuđenika prije nego će ih odvesti na strijeljanje u Tezno i dok je fra Krsto stajao u redu spreman za ''odlazak'' pred njim se pojavio partizanski komesar rodom iz Podgore, njegov učenik kojemu je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji predavao latinski. Pogledao ga i upitao: ''Što ti fratre ovdje radiš?'' ''A evo'' slegnuvši ramenima odgovori profesor. Tada mu njegov učenik reče: ''Ti znaš dobro latinski te možeš u vojnoj ambulanti pisati recepte''. Hvala Bogu u tom slučaju nadvladala je moć duha nad ideološkom zasljepljenošću. Poniznost, o kojoj je danas riječ, svojevrsni je duhovni tijesak ili preša u kojoj se sabija naša ljudska oholost, napuhanost, umišljenost; kako bismo postali ljudi duha i kako bi mogli odgovoriti na svoj temelji poziv, a to je biti čovjek. Postoje lažne poniznosti, hinjene skromnosti…kad se netko namjerno pravi poniznim kako bi ga se uzvisivalo. Na to sigurno nije niti Isus mislio kada je u današnjem evanđelju održao pouku uzvanicima koji su birali prva mjesta. Ili, kako je to lijepo rekao Martin Luther: ''Prava poniznost nikada ne zna da je ponizna; kada bi to znala, bila bi ohola''. Isus zapravo i ne ostaje tek na pouci koja se odnosi samo na lijepo vladanje. Kao što pouka koja slijedi u evanđelju, a govori o tome da ne pozivamo na gozbu one koji nam to mogu uzvratiti, nego siromahe, jer će nam umjesto njih uzvratiti sam Otac nebeski; također ne ostaje samo na običnom blagovanju. Riječ je o konačnici – Kraljevstvu nebeskom, kojemu su gozbe koje Isus spominje tek pralikovi. Kraljevstvo je nebesko već započelo. Ono je među nama. Njega prepoznaju i u njemu sudjeluju oni koji su Božji. Oni koji su prihvatili Božju logiku. Koji žive ''po Božju'' pa su stoga pobožni. U to razmišljanje dobro se uklapa Pavlova opomena, koju čitamo u današnjoj poslanici, svojim sunarodnjacima koji su prihvatili kršćanstvo ali se ne mogu odlijepiti od ''opipljive gore''. Tu Pavao misli na brdo Sinaj, izlazak, pravila i propise… Ni mi nismo izuzeti Pavlove opomene dok tugujemo za tradicijom koja je iščezla, zemaljskim blještavilom Crkve koje je potamnjelo. Jer i mi smo pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu…,'' Stoga tu nema prvih i posljednjih mjesta. U Bogu nema posljednjih, jer oni koje svijet prezire, upravo oni su miljenici Božji. Molitva vjernika Obratimo se Bogu, Ocu nebeskom, kao uzvanici Gospodnje gozbe ljubavi, te mu uputimo svoje prošnje i molitve za Crkvu i cijeli svijet. 1. Za Crkvu u našoj domovini i diljem svijeta; da u poniznosti i ljubavi bude znak Krista spasitelja. – Molimo te. 2. Blagoslovi Oče, papu našega Benedikta, nadbiskupa Josipa, sve biskupe, svećenike i đakone te ih obdari duhom poniznosti. – Molimo te. 3. Za društvo u kojem živimo i radimo; da cijeni vrijednost i dostojanstvo svake osobe, da čovjeka ne iskorištava već da promiče pravednost i slobodu. – Molimo te. 4. Prosvijetli, Bože, pameti i srca svih ljudi kojima je povjerena briga za opće dobro i potakni ih na nesebično promicanje pravde i slidarnosti. – Molimo te. 5. Otvori, Oče, ovu zajednicu za sve koji su u potrebi, a posebno za one koje su drugi odbacili. – Molimo te. 6. Za našu župsku zajednicu koja se svake nedjelje okuplja oko stola Gospodnjega, daj da po ovoj svetoj službi i u nama poraste želja služiti i pomagati drugima. – Molimo te. 7. Primi, Bože, za svoj stol našu pokojnu braću i sestre i učini ih dionicima nebeske gozbe. – Molimo te. Gospodine, Oče milosrđa i svake utjehe, prikazali smo ti samo neke od svojih molitava – još je mnogo toga ostalo u našim srcima neizrečeno.Usliši nas i udijeli nam Duha Svetoga da nas osposobi za međusobno služenje i ponizno prihvaćanje. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
