propovijedi
29.06.2013., subota
TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 Čitanja: 1. čitanje. 1 Kr 19, 16b. 19-21 Psalam: 16, 1-2a i 5, 7-8, 9-10. 11 2. čitanje: Gal 5, 1. 13-18 Evanđelje: Lk 9, 51-62 30 N 13. KROZ GODINU, Rimski prvomučenici 1 P Aron, Šimun 2 U Oton, Višnja 3 S Sv. Toma ap. Tomislav, Tomek 4 Č Elizabeta Portugalska, Betika 5 P Sv. Čiril i Metod 6 S Izaija, Marija Goretti 7 N 14 KROZ GODINU, Klaudije, Vilibald, Vilim Isus donositelj sreće Ima momenata u životu kada čovjek ima osjećaj da se sve zlo sručilo na njega. Odjednom kao da više ništa ne štima. Neugodna iznenađenja redaju se jedno za drugim. To su momenti kada praznovjerni ljudi konzultiraju horoskop ili svoju ''sudbinu'' daju preispitati kakvoj vidovnjakinji, dok se drugi napiju ili padnu u depresivno stanje. Zamislite čovjeka koji u poduzeću očekuje promaknuće povezano s boljom plaćom i boljim uvjetima rada i premda je za to osposobljen, to mjesto dobije osoba bez znanja i sposobnosti. Ovako utučenog dočeka žena i umjesto utjehe i potpore birtko ga podsjeti da on misli samo na svoju karijeru a zapostavlja obitelj, jer evo zvali su iz škole i javili da njihov sin već dulje vrijeme izostaje iz nastave, druži se s propalim đacima, te da je policija kod jednog našla neku drogu, pa će vjerojatno i njihov sin biti osumnjičen….. Čovjeku se jednostavno smrači. Boje okoline nestanu, a sve se zavije u neko mutno sivilo. Jednostavno se ne nazire izlaz iz takvog stanja… A nema nikoga komu bi se povjerio, nikoga tko bi ga razumio, utješio. Pokušamo li se približiti Isusu kroz današnje evanđelje, koje je nekako rastrgano, nepovezano; doživjeti ćemo Isusa koji ostavlja dojam da je neshvaćen. Da je njegov pogled uperen u neku točku koju njegovi suputnici niti vide niti mogu slijediti. Isus se uputio u Jeruzalem, mjesto i poprište njegove muke i smrti. To je učinio sa svom odlučnošću. Evanđelist Luka tim izrazom jasno daje do znanja da je Isus dobro znao što ga čeka i da mu je bilo potrebno skupiti svu ljudsku snagu kojom će krenuti da bude ''uznesen'' kao žrtva, što očito njegovi suputnici nisu razumjeli. Tek su naslućivali koliko bi mogao biti opasan taj put, pa su zanovijetali poput djece koja nešto ne žele pa očekuju od roditelja da promijene odluku. Povrh toga odbijaju ih primiti u smarijanskom selu. To se dogodilo Isusu koji je razbijao židovske predrasude o Samarijancima kao neprijateljima Židova. Čak je kao primjer čovječnosti istaknuo sućutnog Samaritanca dok su u toj prispodobi Židovi zakazali. Evo, sad ga učenici još pitaju: ''Gospodine hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?'' Kao da su ga tri godine uzalud slušali. On odlazi, a oni ostaju takvi kakvi jesu, nepromijenjeni sa svojim sitnim zapitkivanjima i brigama. Ako je Sin čovječji prošao kroz teške trenutke napuštenosti, neshvaćanja i prepuštenosti samoći u najtežim momentima života; trebamo i mi, koji ga nastojimo slijediti, računati na takve teške životne trenutke kada se testira naša vjera. Umjesto da pokušamo takve trenutke objasniti negativnim utjecajem planeta; umjesto da se prepustimo rezignaciji i samosažaljevanju kako nas nitko ne razumije i kako je ovaj život tek šaka jada; potražiti treba onu sićušnu iskru vjere koja nikada ne trne, a koja se sakriva u poruci današnjeg psalma: ''Ti si Gospodine, baština moja!'' Koliko vjerničke topline u toj jednostavnoj rečenici! Svijest da je moja baština Gospodin sve mijenja. Sitna iskra postaje svjetlo koje se probija iza tmasnih oblaka i stvara čaroliju vjerničke nade koja se ne gasi. Budi se svijest da imam svemoćnog prijatelja na kojega sam nažalost pritisnut životnim navoljama na trenutak zaboravio. Imam kome povjeriti svoju bol, jer jedino on i može izliječiti moju tugom satrtu dušu. I ne samo to; svijest da sam izliječen njegovom pomoću daje mi snage da i ja budem drugima donositelj sreće i utjehe. Amen. Molitva vjernika Nebeskom Ocu, koji se u Isusu pokazao svim ljudima u nevoljama blizak, iznesimo svoje molitve. 1. Gospodine, učini da tvoja Crkva bude djelotvorno prisutna u svim teškim trenucima kad nevolje snađu našu braću i sestre. – Molimo te. 2. Bože, daj jadnima ovoga svijeta da nađu ruku koja će ih pridići i pomoći im. – Molimo te. 3. Bože, daj svim kršćanima dostatno samopouzdanje, da se mogu nositi s nevoljama i tjeskobama vremena u kojem živimo. - Molimo te. 4. Gospodine, daj da međuljudska susretljivost razvedri lica koja su smrknuta zbog patnje, tužna zbog osamljenosti. – Molimo te. 5. Gospodine, daj nam ovdje okupljenima čovječnosti koja će drugoga razumjeti. – Molimo te. 6. Bolesne okrijepi snagom svoga Duha. – Molimo te. 7. Našu pokojnu braću i sestre uvedi u svjetlo nebeske radosti. – Molimo te. Primi Gospodine naše molitve i usliši sve naše prošnje, posebno one za koje se ne usuđujemo niti moliti. Po Kristu Gospodinu našem. C |
28.06.2013., petak
SVETI PETAR I PAVAO APOSTOLI
 Dvojicu apostolskih prvaka nije teško prepoznati. Petar u ruci drži ključeve. Ključevi nisu samo simboli vlasti, više su od toga. Oni ne znače samo imati vlast pustiti nekoga u ''raj'', kako se to naivno zamišlja. U duhovnoj simbolici ključ je umijeće kojim se otključava brava kraljevstva nebeskog. Zapravo postoje dva ključa. Jedan simbolizira ulazak u vidljivu, zemaljsku crkvu ili crkvu putujuću, dok se drugim ''otvara'' nebeska crkva. On, prvo-odabrani, Petar (stijena) osoba je za koju je Spastitelj smatrao da je najprikladnija biti prvakom apostolskim i ujedno poglavarom crkve. Na toj i takvoj stijeni Gospodin utemeljuje Crkvu. Postavlja se pitanje, zar Gospodin zbilja nije imao prikladniju osobu za tu službu? Nagao, pomalo prevrtljiv. Čovjek osjećaja, koji bi umro za svoga Učitelja, a potom ga zatajuje. Taj neuki ribar mora da je imao neke posebne kvalitete koje su zasjenile sve njegove slabosti ili je možda Gospodin imao sasvim drugačije kriterije od naših? I jedno i drugo: Isus je ne jedanputa pokazao da najviše cijeni iskrenost, djetinu prostodušnost i povjerenje. Njega ne zanima mudrost ovoga svijeta. Ne zanima ga diplomatska hladnokrvnost i meneđersko umijeće. Stoga je njegov prvi učenik Petar itekako prikladan da nam u svojim rukama pokazuje ključeve kojima se ulazi u Kraljevstvo nebesko. Pavao, koji u jednoj ruci drži knjigu, a u drugoj mač, zauvijek će ostati obavijen tajnom, premda je najviše napisao i premda o njemu znademo više nego li o bilo kojem drugom učeniku. Tajna nikad otkrivena sastoji se u pitanju: zašto iskorak u Prvoj crkvi prema poganskom svijetu nije došao od onih koji su Isusa i njegov nauk daleko bolje poznavali od Pavla (Savla) obraćenika? Pavlovo obraćenje bio je snažni prodor Isusovog Duha u svijet osobe koja je do tada u svojoj iskrenosti služila Bogu misleći da čini dobro djelo progoneći Crkvu Kristovu.. Isusov Duh nalazi u Pavlu vjernog, upornog i osposobljenog suradnika, koji će se u svoj iskrenosti suprotstaviti prvim strukturama vlasti u Crkvi, ali ujedno i poštivati tu vlast šireći uz njezin blagoslov Crkvu po svem ondašnjem svijetu, da bi zajedno s prvakom Crkve, Petrom krvlju posvedočio ono što je naučavao i u što je vjerovao. Apostolski prvaci, Petar i Pavao vrlo jasno svjedoče kako strukture vlasti i Duh Kristov mogu i trebaju ići zajedno na radost nebeske i zemaljske Crkve. Amen. Molitva vjernika Zahvalni na daru i primjeru života svetih apostola Petra i Pavla, iznesimo svoje molitve nebeskom Ocu. 1. Za sveti Crkvu, da po zagovoru svetih apostola Petra i Pavla raste i napreduje u miru i slozi. – Molimo te. 2. Za pastire Crkve, da poput apostolskih prvaka šire Evanđelje ispunjeni radošću i Duhom Kristovim. – Molimo te. 3. Za one koji progone crkvu ili su neprijateljski raspoloženi prema njoj, da po zagovoru svetih apostola sami upoznaju ljubav Božju i svjetlo Kristova evanđelja. – Molimo te. 4. Za ovogodišnje mladomisnike da budu revni apostoli u suvremenoj Crkvi. – Molimo te. 5. Za mlade vjernike, da se odazovu pozivu Učitelja u svećeničku službu. – Molimo te. 6. Z sve koji trpe, da im ublažiš njihove patnje. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te. Primi Gospodine naše molitve koje ti danas upućujemo po apostolskim prvacima, svetom Petru i Pavlu. Po Kristu Gospodinu nešem. Amen. |
20.06.2013., četvrtak
DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 23 N 12. KROZ GODINU, Sidonija, Zdenka 24 P ROĐENJE SV. IVANA KRSTITELJA, Ivek 25 U Adalbert, Dominik (Dan državnosti) 26 S Ivan i Pavao, Vigilije, Zoran 27 Č Ćiril Aleksandrijski, Ladislav 28 P Irenej Lionski, Mirko 29 S SV. PETAR I PAVAO apo. 30 N TRINAESTA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Zah 12, 10 – 11 Psalam: 63, 2. 3-4. 5-6. 8-9 2. čitanje: Gal 3, 26 – 29 Evanđelje: Lk 9, 18 - 24 Snaga vjere Tamo gdje prestaje naša, ljudska logika započinje logika koja ima svoje korijene u Božjoj logici. Kao vjernici, doduše, dopuštamo da bi to moglo tako biti, ali teško se odlučujemo za takvu avanturu. U cjelokupnom Isusovom nauku nije jedina tvrdnja poput ove: ''Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.'' Ključna riječ je život. Za nas je život ono malo saznanja i spoznaje koju smo stekli iskustvom, a vrti se uglavnom oko preživljavanja. Samo rijetki istinski vjeruju u život onkraj groba i premda je to najvrjednji poklad koji jedan vjernik može imati, veliko je pitanje; koliko bi od nas bilo odlučno žrtvovati ovaj dobro nam znani i ne uvijek tako sretan život za onaj vječni, o kojemu nam govori Gospodin toliko puta i na toliko načina? Slaba vjera? Da, upravo to. Dobro nam je svima poznata ona Isusova tvrdnja kako bismo brda premještali kada bismo imali jaku vjeru.... Jednako tako je na mjestu pitanje; zašto nam je vjera tako slaba? Slaba toliko da je neučinkovita. Odgovor ne treba dugo tražiti. Nameće se sam. Kada bismo imali iskustvo vjere barem približno kao što imamo iskustvo ovog našeg svagdašnjeg života koji je iskustven isključivo na materijalan način, mi bi bez problema mogli uroniti u Božju logiku i s njome u Božju mudrost koja nam je ponuđena, ali.... jednostavno ili nismo spremni ili nemamo hrabrosti i volje potražiti od Boga ponuđenu mudrost života. Iskustvo vjere trebalo bi rasti sukladno rastu osobe na svim područjima života. A što se zapravo zbiva? Najintenzivniji vjerski život vezan je uz djetinjstvo. Vjeronauk, sakramenti euharistije i potvrde i sve to treba završiti najkasnije do završetka srednje škole. Sve se glasnije govori o tome kako bi sakrament potvrde trebalo podijeliti u šestom razredu osnovne škole. Tako život s vjerom i po vjeri, umjesto da napreduje on stagnira. Vjera na razini dječjeg shvaćanja ne može dati odgovore odrasloj osobi. To je isto kao kada bismo u dvadesetoj godini pokušavali obuti cipele koje smo nosili kao djeca. Budući da nam ne pristaju i kad bismo ih slučajno i sačuvali, bile bi nam beskorisne i završile bi u otpadu. Jednako tako je nažalost i s vjerom koja je ostala negdje na razini osnovne škole. Jednako tako treba reči da vjera nije ponajprije znanje nego iskustvo. Iskustvo vjere stječemo neprestanim ''druženjem'' s Bogom. To druženje sastoji se od našeg govora Bogu. Postavljanja pitanja, kao npr. 'Bože zašto to'? Znamo da su Božji ljudi poput proroka Bogu postavljali pitanja. Nema ništa strašnije za vjernika, nego, kada je u životnoj stisci i kada ne vidi izlaza, a na sve molitve i prošnje umjesto odgovora muk. Odsutnost milosti Njegove prisutnosti. Blago onomu koji u takvim trenutcima ne odustaje, jer će osjetiti milinu kojom Gospodin nagrađuje vijernost takvih duša. A mi koji smo slabi molimo; Gospodine, umnoži našu vjeru. Amen. Molitva vjernika Iznesimo Gospodinu svoje molitve i prošnje svijesni da smo slabi i grješni. Tražimo milost i pomoć od Onoga koji već unaprijed zna što nam treba. 1. Gospodine, štiti, brani i vodi svoju Crkvu da naviješta tvoja silna djela po svem svijetu. – Molimo te. 2. Obdari mudrošću našeg svetog oca, biskupe i svećenike, da Božji narod vode u luku spasenja. – Molimo te. 3. Daj nam mudrosti da upoznamo pravi život koji ne prestaje ovdje na zemlji, nego vodi punoj proslavi u vječnosti. – Molimo te. 4. Utješi one koji lutaju; pomozi im da pronađu svjetlo vjere. – Molimo te. 5. Okrijepi bolesne, utješi žalosne, daj da progonjeni i lažno optuživani osjete tvoju zaštitu. – Molimo te. 6. Jačaj vjeru mladima da se ne izgube nego da žive život koji samo ti možeš dati. – Molimo te. 7. Naše pokojne privedi u svoje Kraljevstvo svjetlosti i mira. – Molimo te. Dobri Bože, hvala ti što se smijemo zvati tvojom djecom i što nam daješ nade da već na ovom svijetu možemo započeti život koji nam ti nudiš po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
12.06.2013., srijeda
JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 16 N 11.KROZ GODINU, Gvido 17 P Diogen, Diogeneš 18 U Marko i Marcelijan, Ljubomir 19 S Romuald, Sebastijan 20 Č Naum Ohridski Ljetni suncostaj 21 P Alojzije gonzaga, Lojzek, Vjekoslav, Slavek 22 S Ivan Fisher, Toma More 23 12. KROZ GODINU, Sidonija, Zdenka Čitanja: 1. čitanje: 2 Sam 12, 7-10. 13 Psalam: 32, 1-2. 5. 7. 11 2. čitanje: Gal 2, 16. 19-21 Evanđelje: Lk 7, 36-8,3 Isus Krist, donositelj sreće Zasigurno postoji barem jedna stvar koja je zajednička svim ljudima, to je traganje za srećom. Naše srce osjeća nezasitnu glad za kruhom sreće. Čitava ljudska povijest svojevrsno je traganje za Utopijom, stanjem bezgranočnog zadovoljstva u koje bismo rado uronili kao u more blaženstva, umjesto da ispijamo kap po kap. Pa i te kapi su rijetke, a kod nekih tolika je suša da o sreći maštaju kao o nekoj, dalekoj i nedohvatljivoj budućnosti. Čovjek je poput rijeke; njegov život teče nezaustavljivo. U sebi nosi sjećanje na ljepotu izvora, na prekrasne vodopade među snježnim vrhovima planina svoje mladosti, ali sve to brzo umine, a razigranost zamijeni monotono putovanje kroz sprudove i grmlje koje zastire vidike, a budi nostalgiju za povratkom. Postoji uvriježeno mišljenje među ljudima kako nije pametno previše razmišljati nad životom, tek potražiti pokoju kap zadovoljstva i sreće kako bismo lakše dočekali sutra. Kalne oči ljudi za koje kažemo da su propali ili jednostvno – ljudi s dna života - te su oči nekad bile bistre i uprte u budućnost, a srce je njihovo maštalo o sreći s kojom se nikada nisu sureli i konačno su odustali. One su danas kalne od alkohola, suza i razočaranja koje im je donio život. S druge strane, raduje nas kad sretnemo ljude pune životne radosti koji su jednostavni, plemeniti … Sreća tih ljudi zalijevana je osmišljenom patnom i križevima koje mi ne vidimo. Vidimo samo osmjeh, prihvaćanje, dobrotu…. Največi donositelj takve sreće bio je naš Spasitelj, Isus Krist. Kada bismo Isusa gledali samo kao čovjeka, zasigurno bi bio najbjednije stvorenje na ovom svijetu. Njegov zemaljski život koji je trajao svega 33 godine satkan je od strašne patnje i protkan nevjerojatnim trpljenjem koje su mu nanjeli ne samo njegovi neprijatelji nego i najbliži suradnici i prijatelji. Kruna svog tog trpljenja bila je sramotna smrt na križu. Kao Sin Božji i kao pravi Bog cijelog svog života znao je kroz što mu je proći i koji to kalež treba piti, pa ipak, uza sve to, bio je največi navjestitelj radosti i sreće. Do te je mjere privlačio mase da su sve ostavljali i išli za njim, a srca su im bila ispunjena radošću dok im je govorio i dok im je otkrivao tajne spasenja. Izvor njegove sreće bila je njegova nepotamnjena Božanska svijest o konačnoj pobjedi zla, patnje i smrti; bez razlike na cijenu koju za to treba platiti. U osobi Isusa iz Nazareta došlo je do snažnog sudara ljudskog i Božjeg kriterija po kojem se vrednuje sreća. Kao snažan vjetar, on ruši, jedan po jedan, naše lažne putokaze na putu sreće koji nas nikamo ne vode. Prema našim, duboko ukorijenjenim shvaćanjima blažen je onaj koji je nadmoćan nad ostalima; koji je bogat, koji ima vlast, koji se ne mora nikoga i ničega bojati…. Sve su to smjerokazi koji vode u razočaranje, jer puno obečaju a naposlijetku je tek poneka kap sreće za koju se ne možemo uhvatiti i uz nju ostati jer rijeka života brzo teče dalje prema moru zaborava. Smjerokazi Isusovih blaženstava pokazuju točno suprotan smijer. Blaženi su: siromašni duhom, ožalošćeni, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, čisti srcem, mirotvorci, progonjeni zbog pravednosti…., jer oni će zadobiti kraljevstvo nebesko, utjehu, posjedovanje zemlje, nasititi će se, zadobiti milosrđe, Boga će gledati, sinovima Božjim će se zvati i na kraju, još jedanput Isus im obećaje kraljevstvo nebesko. Ali, da bi se to dogodilo potrebno je krenuti suprotnim smijerom. Treba napustiti naš urođeni životni smijer koji propovijeda škola ovog svijeta. Jednostavno treba napraviti zaokret koji je bolan jer u ponuđenom naše svjetovne oči nisu navikle prepoznati vrijednost i smisao koji vodi u blaženstvo. Oni koji se ipak odluče promijeniti smijer, za njih kažemo da su doživljeli obraćenje. O jednom takvom dramatičnom obraćenjenju govori i današnje evanđelje. Žena koja suzama kvasi Isusove noge i kosom i otire svjedoči da je krenula krivim putokazom i došla do dna. Svojim očajnim činom ona traži od Isusa ono što joj u društvu u kojem je živjela nitko nije mogao dati niti ponuditi. Želi ustati i opet krenuti prema izvoru, gore visoko među sniježne planine – želi povratak bistrim, razigranim vodopadima života. Poput Bartimeja, slijepca od rođenja i tolikih koji su iskoristili priliku i zavapili: Isuse sine Davidov, smiluj mi se! To je na svoj način učinila i ova žena. Jednostavno je u njemu prepoznala donositelja sreće i nije se prevarila. ''Oprošteni su ti grijesi….Vjera te je tvoja spasila! Idi u miru!'' Pitanje sustolnika: ''Tko je ovaj, te i grijehe oprašta?'' bilo je na mjestu. A mi im zajedno sa svim obraćenicima i grješnicima do današnjem dana, ispunjeni radošću odgovaramo: to je On naš nebeski Spasitelj – donositelj prave sreće. Amen. Molitva vjernika S pouzdanjem uputimo svoje molitve nebeskomu Ocu. 1. Neka tvoja Crkva, Gospodine, bude uvijek svjesna slabosti njezinih članova, kako bi jače zasjala snaga tvoje milosti. – Molimo te. 2. Daj da tvoji vjernici budu što svjesniji svojih slabosti i svoje ograničenosti, kako bi mogli bolje razumjeti grješnu braću i sestre. – Molimo te. 3. Učini da se izgrađuje zajedništvo među kršćanima, kako bismo rasli u okrilju sloge i mira. – Molimo te. 4. Daj nam posebnu osjetljivost za one koje su ljudi odbacili kako bismo im bili na pomoć. – Molimo te. 5. Bože, daj da budemo skromni i da uvijek tebi zahvaljujemo za sva dobra koja smo primili. – Molimo te. 6. Za naše mlade, da ih vodiš putem iskrenosti, poštenja i dobrote. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ugledaju svjetlost vječnu. – Molimo te. Nebeski Oče, primi ove naše molitve i daj da tvoja milost bude pomoć nama grješnim i slabim ljudima. To molimo po Kristu Gospodinu našemu. |
07.06.2013., petak
SPOMEN MISA ZA ŽRTVE KRIŽNOG PUTA
 U susjednom mjestu Bistrica ob Sotli nalaze se još neistražene masovne grobnice poubijanih sudionika Križnog puta, kao i onih koji su iz smjera Zagreba bježali prema Austriji. To su bili uglavnom civili, žene i djeca. da se radi o nekoliko tisuća mrtvih može se zaključiti po svjedočenju mjesnog stanovništva tog ubavog mjestanca podno Marijanskog svetišta Svete Gore. Tamo se na mjesnom groblju nalazi spomen ploča kod koje će se u nedjelju u 16h obaviti molitva za sve stradale. PRIGODNA MOLITVA VJERNIKA Pomolimo se Stvoritelju i Otkupitelju za našu braću i sestre koji su prije 68 godina nasilnom smrću prešli s ovoga svijeta u vječnost. Molimo za one koji su počinili te jezive zločine da im se Gospodin smiluje i oslobodi ih vječnih muka. Molimo i za nas, kao i za sav naš narod da nas Gospodin oslobodi duha mržnje i osvete kako se nikada više ne bi tako nešto strašno ponovilo. 1. Vodi, Gospodine, članove tvoje svete Crkve, da ti služe u istini i pravednosti. – Molimo te. 2. Službenike Crkve nadahni Duhom mudrosti kako bi predvodili tvoj sveti narod putem koji vodi k tebi jedina i vječna Istino. 3. Daj našem narodu milost pomirenja da se oslobodimo duha zla i osvete, a prihvatimo tvoju očinsku ljubav i dobrotu. – Molimo te. 4. Podaj duha razuma onima koji su na vlasti da svojim jednostranim ideološkim opredjeljenjima ne vode cijeli narod u propast. 5. Daj svima koji su na bilo koji način u prošlosti činili djela zla, da se pokaju i vrate na pravi put. – Molimo te. 6. Utješi stradalnike, ojačaj klonule, daj svage onima koji su posustali u činjenju dobra. – Molimo te. 7. Našu pokojnu braću i sestre oslobodi vremenitih kazni i uvedi u život vječni. – Molimo te. Usliši, Gospodine naše smjerne molitve i daj da ti radosna srca služimo. Po Kristu Gospodinu našem. Ovdje donosimo u cijelosti propovijed mons. Valentina Pozaića pomoćnog biskupa zagrebačkog koju je ove godine održao na Spomen misi u Maclju za žrtve Križnog puta. C - 9 - Macelj 2. 6. 2013. IKI 8,41-43Gall,1-2, 6-10Lk 7,1-10 U našem svakodnevnom životu potrebno je prepoznati važnost i vrijednost redovitih obaveza i priznanja. U toj svakodnevici prepoznaje se dubina našega bića, naše kršćansko uvjerenje i opredjeljenje, motivi našega djelovanja. Po tome stojimo ili padamo. Čuli smo u poslanici Galaćanima kako apostol Pavao oštro ustaje protiv onih koji izokreću evanđelje, koji zbunjuju i krivotvore vjeru. Ni totalitarni trenutačni režim, zatrovan svojim ideološkim zabludama, ne može mijenjati dvadeset stoljetni sadržaj vjere i vjeronauka. Isus - Put, Istina i Život - jasno upućuje na smisao života; jasno razlikuje ono što rađa životom,i obogaćuje ga, od onoga što život osiromašuje ili ga ubija. Kršćani su pozvani svjedočiti istine vjere i moralna načela hrabro i bez trgovine. Sve ima svoju cijenu: i vjernost i izdaja. Vjernik živi stilom života kojim je živio Isus. Nema te prijetnje, ni ucjene, ni žrtve koja bi ga mogla opravdati izdaju. Vjernikova duša je Pavlova duša: 'Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga' (Gal l,lo).Snagu za takav značaj osobnosti crpi iz vjere i molitve. Svaki je dom Božji kuća molitve, i uslišanja za sve ljude dobre volje. U molitvi ljudi prepoznaju da su svi braća i sestre, da su svi djeca jednoga Boga-Oca-Stvoritelja. Kad se srcem gleda, jedno srce "idi drugo srce i u radosti i u nevolji,srce koje traži i ima pravo na poštovanje i dostojanstvo, pravo na život i slobodu. Tako nas uči Evanđelje: visoki časnik zauzima se i moli za svoga slugu; premda stranac i poganin sagradio je sinagogu; Židovi pak posreduju kod Isusa da tome strancu usliša molbu. I tako se stvara krug dobrote koja se temelji na vjeri, a vjera rađa djelotvornom i domišljatom ljubavlju. Duh Sveti Duhje dobrote i ljubavi. Naprotiv, razdor i nered, pomutnju i zlo među ljude unosi zavodnikismutljivac - Sotona. Piše Ivan Apostol: 'On bijaše čovjeko-ubojica od početka ... lažac i otac laži' (Iv 8,44). Iz zavisti zbog dostojanstva i uzvišenosti čovjeka stvorena na sliku Božju, Sotona želi napakostiti čovjeku ovdje na zemlji i u blaženoj vječnosti. Da bi razorio čovjeka, razara naravnu i svetu ustanovu obitelji.I pronalazi suradnike - jadne i bijedne pozemljare, robove zla i grijeha. Macelj je mjesto brojnih žrtava zla i Zloga po rukama pomahnitalih zločinaca i zatiratelja hrvatskoga naroda, i njegove naravne i pravedne težnjeza slobodom, i dostojanstvom u slobodnoj državi Hrvatskoj. Zločinačka sotonistička udruga, Komunistička partija,i njezini sateliti, u režimu kojem su svi svima špijuni i denuncijanti, cinkaroši, zarobljeni mentalitetom jednoumlja i bezumlja, jednako onda kao i danas, pretvorili su ovo nedužno mjesto Macelj u grozno stratište. U nebo vapijuća nepravda,i zahtjev za pravdom,i dan-danas ostaje bez službenog odgovora i pravorijeka. Zlotvori i nadalje ostaju službeno nepoznati, nedodirljivi, štoviše, čuvaju im se spomenici, veličaju se na sramotnim skupovima. I to je svetogrđe. Zar se među zločince ne ubrajaju i oni koji zločine i zločince poznaju i - šute; štoviše, obnavljaju im spomenike, slave ih. Izaija prorok odavna upozorava: 'Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu' (Iz 5,20). Čuveni Don Anto Baković napisao je knjigu 'Hrvatski martirologij XX. stoljeća" (2007). Među do tada izbrojenim žrtvama - 663 mučenika Crkve u Hrvata - nalaze se i svećenici i bogoslovi Macelja. Najveći broj ubojstva svećenika ujednom danu/noći dogodio se upravo ovdje:ukupno 21 svećenik, franjevac i bogoslov pobijeni su od komunističko-partizanskih 'osloboditelja' u noći od 4. na 5. lipnja 1945., dakle, po završetku rata. Broj drugih žrtava još je uvijek nepoznat.Tko je za ta poznata zlodjela pozvan na odgovornost? Blaženi Alojzije Stepinac, dokje još bio na slobodi, u zajedničkoj izjavi od 24. ožujka 1945. godine, izjavljuje: 'Moramo najodlučnije prosvjedovati pred Bogom i svjetskom javnošću protiv sustavnog ubijanja i mučenja nevinih hrvatskih katoličkih svećenika i vjernika od kojih je veliki broj živio svetim životom, a mrzitelji Katoličke crkve oduzeli im život protupravnim osudama osnovanim na fiktivnim krivicama' (str. XVII). U spomenutoj knjizi 'Hrvatski martirologij xx. stoljeća' don Anto donosi i prosvjed istoga Blaženika, sa onog sramotnog suđenja, a koji glasi: 'Vi ste učinili pogrješku fatalnu, što ste pobili svećenike! Narod vam to ne će nikada zaboraviti!' (str. XVII). Don Anto kao da se pokolebao u Blaženikove riječi i jadikuje, i izaziva našeg svetog Blaženika, i cijeli hrvatski narod, i nas ovdje okupljene. Naime, tri godine kasnije (2010.) pisao je: 'Naš blaženik i mučenik Stepinac ipak se prevario!' (Narod travanj/svibanj 2010,1-3). Te riječi pobuđujubrojna teška pitanja: Je li narod zaboravio, je li nastupila bolest globalna amnezija u Hrvata, pri potpunoj svijesti? Zar se narod više ničega i nikoga ne sjeća u dnevnom životu i odlukama? Zar se moramo vratiti jadikovkama A. G. Matoša: 'Vidje Hrvatska puno čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda'. Već je, od papagajskog ponavljanja, izlizana fraza: 'Neka institucije rade svoj posao?' Jesu li institucije,bilo hrvatske bilo međunarodne, vjerodostojne ili ambivalentne, opake? Tko vlada institucijama, za čije interese rade - na temelju naivnih glasova naivnih birača? Kako to da se generatori mržnje i nasilja, urbani teroristi.21. stoljeća, mogu nesmetano iživljavati nad nedužnim volonterima inicijative 'U ime obitelji' - inicijative sudbonosno važne za budućnost Domovine? Tko ih štiti i prikriva? U ime kojih interesa i ljudskih prava? Sluge bradatoga ideologa Karla Marxa, oca revolucije i mržnje,ostvaruju njegovu želju: istrijebiti rod Hrvata. Sotona dobro zna: Razori obitelj - razorio si narod. Bez obitelji- bez budućnosti. Danas netko želi hrvatskome narodu uništiti budućnost! Tako se obezvrjeđuju sve žrtve, i sva slava, slavnih branitelja Domovine. Sijači magle, neprijatelji Boga i čovjeka, ne žele prihvatiti istinu, pravdu i ljubav: kao temeljne vrednote za život pojedine osobe, obitelji i civilizacije.'Suza za Zagorske brege' još nije isprala prolivenu krv nedužnu, a već se tu, u toj zemlji, sasvim blizu odvijaju orgije zlikovaca i njihovih potomaka, u čast naredbodavaca i egzekutora ovih žrtava. I sve to usred bijela dana, i još se prenosi kao značajan događaj! Je li moguće, i kako to dajest moguće, da se to događa u ovom Hrvatskom Zagorju, uz potporu hrvatskoga katoličkoga puka ovog dijela Lijepe naše? Odgovor je jednostavan: moguće je, i bit će moguće: jer u zemlji Hrvatskoj, nije provedena lustracija. Slične grozote, i gore od toga, događat će se i ubuduće: sve dok se ne provede lustracija, sve dok je na snazi selektivna pravda: 'nova pravda - stara nepravda', sve dok caruje dvoličnost: simboli jednog režima su zabranjeni, a oni drugoga javno se veličaju. O tempora, o mores - kukali su stari Rimljani: Kakvih li vremena i kakva li morala! Danas smo ovdje okupljeni u molitvi za sve žrtve, i njihove mile i drage, čiji su životi bili prezreni, kojima je nametnuta patnja i bol, tjeskoba i smrt; za sve one kojima se još ne zna ni ime, ni grob, ni spomenik. Mi smo danas njihov živi znak i spomen: nisu zaboravljeni, dio su naše ljubavii molitve.Molimo i za obraćenje ubojica i za sveto pomirenje. Molimo za dar Duha Svetoga: 'Obnovi lice ove zemlje - ove zemlje Hrvatske!' Ovdje pobijeni upisani su u Božje Srce ljubavi i milosrđa; upisani su u srca i ljubav onih koji za njima tuguju, za njih mole; onih koji ih nisu prestali voljeti, koji u vjeri i nadi i ljubavi očekuju veliki dan istine i pravde, dan susreta pred licem nebeskog Oca. Onaj visoki časnik iz Evanđelja, u svojoj skromnosti i jednostavnosti, ispovjedio je duboku vjeru - kojoj se i sam Isus zadivio - i tom vjerom isprosio čudo Isusove dobrote. Svi smo mi još živi svjedoci da je živa vjera i žarka molitvapuka hrvatskoga, njegovih branitelja s krunicom o vratu, postiglatako željene darove Božje dobrote: slobodu, čast i dostojanstvo. Nije li nam i danas potrebno to isto čudo: molitva naroda i dobrota Božja! Kod svake svete Mise, prije Pričesti, otvaramo dušu i srce, moleći: 'Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja'! Danas posebno ispovijedamo i molimo: 'Ti si, Gospodine Isuse, pred mnogo stoljeća ušao pod krov naroda hrvatskoga. Reci svoju stvaralačku božansku riječ i neka ozdravi, i živi u radosti i ponosu Tvoj narod hrvatski!' Amen. |
