16 N 11.KROZ GODINU, Gvido
17 P Diogen, Diogeneš
18 U Marko i Marcelijan, Ljubomir
19 S Romuald, Sebastijan
20 Č Naum Ohridski Ljetni suncostaj
21 P Alojzije gonzaga, Lojzek, Vjekoslav, Slavek
22 S Ivan Fisher, Toma More
23 12. KROZ GODINU, Sidonija, Zdenka
Zasigurno postoji barem jedna stvar koja je zajednička svim ljudima, to je traganje za srećom.
Naše srce osjeća nezasitnu glad za kruhom sreće. Čitava ljudska povijest svojevrsno je traganje za Utopijom, stanjem bezgranočnog zadovoljstva u koje bismo rado uronili kao u more blaženstva, umjesto da ispijamo kap po kap. Pa i te kapi su rijetke, a kod nekih tolika je suša da o sreći maštaju kao o nekoj, dalekoj i nedohvatljivoj budućnosti.
Čovjek je poput rijeke; njegov život teče nezaustavljivo. U sebi nosi sjećanje na ljepotu izvora, na prekrasne vodopade među snježnim vrhovima planina svoje mladosti, ali sve to brzo umine, a razigranost zamijeni monotono putovanje kroz sprudove i grmlje koje zastire vidike, a budi nostalgiju za povratkom.
Postoji uvriježeno mišljenje među ljudima kako nije pametno previše razmišljati nad životom, tek potražiti pokoju kap zadovoljstva i sreće kako bismo lakše dočekali sutra. Kalne oči ljudi za koje kažemo da su propali ili jednostvno – ljudi s dna života - te su oči nekad bile bistre i uprte u budućnost, a srce je njihovo maštalo o sreći s kojom se nikada nisu sureli i konačno su odustali. One su danas kalne od alkohola, suza i razočaranja koje im je donio život.
S druge strane, raduje nas kad sretnemo ljude pune životne radosti koji su jednostavni, plemeniti … Sreća tih ljudi zalijevana je osmišljenom patnom i križevima koje mi ne vidimo. Vidimo samo osmjeh, prihvaćanje, dobrotu….
Največi donositelj takve sreće bio je naš Spasitelj, Isus Krist.
Kada bismo Isusa gledali samo kao čovjeka, zasigurno bi bio najbjednije stvorenje na ovom svijetu. Njegov zemaljski život koji je trajao svega 33 godine satkan je od strašne patnje i protkan nevjerojatnim trpljenjem koje su mu nanjeli ne samo njegovi neprijatelji nego i najbliži suradnici i prijatelji. Kruna svog tog trpljenja bila je sramotna smrt na križu. Kao Sin Božji i kao pravi Bog cijelog svog života znao je kroz što mu je proći i koji to kalež treba piti, pa ipak, uza sve to, bio je največi navjestitelj radosti i sreće. Do te je mjere privlačio mase da su sve ostavljali i išli za njim, a srca su im bila ispunjena radošću dok im je govorio i dok im je otkrivao tajne spasenja. Izvor njegove sreće bila je njegova nepotamnjena Božanska svijest o konačnoj pobjedi zla, patnje i smrti; bez razlike na cijenu koju za to treba platiti.
U osobi Isusa iz Nazareta došlo je do snažnog sudara ljudskog i Božjeg kriterija po kojem se vrednuje sreća. Kao snažan vjetar, on ruši, jedan po jedan, naše lažne putokaze na putu sreće koji nas nikamo ne vode. Prema našim, duboko ukorijenjenim shvaćanjima blažen je onaj koji je nadmoćan nad ostalima; koji je bogat, koji ima vlast, koji se ne mora nikoga i ničega bojati…. Sve su to smjerokazi koji vode u razočaranje, jer puno obečaju a naposlijetku je tek poneka kap sreće za koju se ne možemo uhvatiti i uz nju ostati jer rijeka života brzo teče dalje prema moru zaborava.
Smjerokazi Isusovih blaženstava pokazuju točno suprotan smijer. Blaženi su: siromašni duhom, ožalošćeni, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, čisti srcem, mirotvorci, progonjeni zbog pravednosti…., jer oni će zadobiti kraljevstvo nebesko, utjehu, posjedovanje zemlje, nasititi će se, zadobiti milosrđe, Boga će gledati, sinovima Božjim će se zvati i na kraju, još jedanput Isus im obećaje kraljevstvo nebesko.
Ali, da bi se to dogodilo potrebno je krenuti suprotnim smijerom. Treba napustiti naš urođeni životni smijer koji propovijeda škola ovog svijeta. Jednostavno treba napraviti zaokret koji je bolan jer u ponuđenom naše svjetovne oči nisu navikle prepoznati vrijednost i smisao koji vodi u blaženstvo. Oni koji se ipak odluče promijeniti smijer, za njih kažemo da su doživljeli obraćenje.
O jednom takvom dramatičnom obraćenjenju govori i današnje evanđelje. Žena koja suzama kvasi Isusove noge i kosom i otire svjedoči da je krenula krivim putokazom i došla do dna. Svojim očajnim činom ona traži od Isusa ono što joj u društvu u kojem je živjela nitko nije mogao dati niti ponuditi. Želi ustati i opet krenuti prema izvoru, gore visoko među sniježne planine – želi povratak bistrim, razigranim vodopadima života. Poput Bartimeja, slijepca od rođenja i tolikih koji su iskoristili priliku i zavapili: Isuse sine Davidov, smiluj mi se! To je na svoj način učinila i ova žena. Jednostavno je u njemu prepoznala donositelja sreće i nije se prevarila. ''Oprošteni su ti grijesi….Vjera te je tvoja spasila! Idi u miru!''
Pitanje sustolnika: ''Tko je ovaj, te i grijehe oprašta?'' bilo je na mjestu. A mi im zajedno sa svim obraćenicima i grješnicima do današnjem dana, ispunjeni radošću odgovaramo: to je On naš nebeski Spasitelj – donositelj prave sreće. Amen.
Molitva vjernika
S pouzdanjem uputimo svoje molitve nebeskomu Ocu.
1. Neka tvoja Crkva, Gospodine, bude uvijek svjesna slabosti njezinih članova, kako bi jače zasjala snaga tvoje milosti. – Molimo te.
2. Daj da tvoji vjernici budu što svjesniji svojih slabosti i svoje ograničenosti, kako bi mogli bolje razumjeti grješnu braću i sestre. – Molimo te.
3. Učini da se izgrađuje zajedništvo među kršćanima, kako bismo rasli u okrilju sloge i mira. – Molimo te.
4. Daj nam posebnu osjetljivost za one koje su ljudi odbacili kako bismo im bili na pomoć. – Molimo te.
5. Bože, daj da budemo skromni i da uvijek tebi zahvaljujemo za sva dobra koja smo primili. – Molimo te.
6. Za naše mlade, da ih vodiš putem iskrenosti, poštenja i dobrote. – Molimo te.
7. Za naše pokojne, da ugledaju svjetlost vječnu. – Molimo te.
Nebeski Oče, primi ove naše molitve i daj da tvoja milost bude pomoć nama grješnim i slabim ljudima. To molimo po Kristu Gospodinu našemu.