propovijedi

11.05.2013., subota

SEDMA VAZMENA NEDJELJA g. C




12 N 7. VAZMENA
13 P Gospa Fatimska
14 U Sv. MATIJA ap
15 S Izidor, Žiga, Sofija
16 Č Ivan Nepomuk
17 P Paskal
18 S Ivan I. papa, Venancij
19 N DUHOVI - PEDESETNICA, Trojaki

Čitanja:
1. čitanje:Dj 7, 55-60
Psalam: 97, 1 i 2b, 6 i 7c. 9
2. čitanje: Otk 22, 12-14. 16-17. 20
Evanđelje: Iv 17, 20-26
Godina C

Uskrsno vrijeme teži svojoj punini, a to su Duhovi. Duh Sveti je Očev dar Sinu, a Sin ga daruje onima koji su njegovi. Daruje ga nama, svojoj Crkvi. Svojim uskrsnućem Krist nas uvodi u otajstvo Presvetog Trojstva. Prva mučenička krv prolivena je za vjeru u Preveto Trojstvo. Hrabrost kojom su kršćani Prve Crkve išli u smrt ima svoje korjene u iskustvu vjere. Stjepan, prvi kršćanski mučenik, pun Duha Svetoga vidi Sina čovječjega s desne Bogu. Vidi nebesa otvorena. Zbog tog svjedočanstva mora umrijeti najokrutnijom smrću – kamenovanjem. Snažno iskustvo vjere Prve Crkve, što je djelo Duha Svetoga, čini ih neustrašivima i pred največim mukama. Tako je nastala izreka: ''Krv mučenika sjeme kršćanstva.'' I doista, što su progoni bili okrutniji to se kršćanstvo više širilo.
Prvi kršćanski mučenik moli za svoje mučitelje. On moli i za budučeg apostola naroda Pavla, koji je čuvao haljine onih koji su vršili okrutnu egzekuciju. Tada se još zvao Savao i plamtio je mržnjom na kršćane. Tko zna, možda je upravo mučenička smrt sv. Stjepana bila zalogom njegova obraćenja.
Fanatizirana svjetina hvata kamenje i obredno ubija nevinog čovjeka zbog vjere. Tako nešto bi se možda još uvijek moglo ponoviti u nekim zemljama Bliskog istoka, ali na Zapadu nitko ne bi nekoga kamenovao zbog vjere, što nikako ne znači da svojevrsnih kamenovanja nema. Zar nije svojevrsno kamenovanje kada se ljude zlostavlja zbog rasne ili nacionalne različitosti? Ta okrutna škola započinje već u mladosti. Trenira se na stadionima, u raznim eksremističkim grupama mladih koji fizički napadaju ''obilježene'' koje se smije udarati jer su ''smeće, izrod i sramota nacije''. Zar političari na svoj način ne kamenuju jadni narod lažnim obečanjima, poslodavci sirotinju mizernim plaćama. U kancelarijama vise raspela i krunice i to u onim istim u kojima se prima mito, u kojima se primaju pacijenti preko veze, dok sirotinja satima čeka na hodnicima tražeći pravdu, zdravlje, posao…. Sve je to kamenovanje i to još okrutnije jer se događa po braći iste vjere. Ili vjera i onako ne igra nikavu ulogu pa se jedino zbog vjere nikoga i ne bi kamenovalo?
Stoga Isusova velikosvećenička molitva koju čitamo u evanđelju, za našu sredinu zvuči tuđe, daleko i odsutno kad moli, ''da svi budu jedno''. Kao da mi više i nismo ta Crkva za koju Spasitelj tako žarko moli, jer smo više svijet nego li oni koji su njegovi. Kod Ivana svijet znači one koji Krista ne poznaju. Jednostavno svjetina, koja ima svoje zakone, svoja pravila i svoj moral a sve se svodi na korist i pravo jačega.
Isus moli za Crkvu koja vjeruje. On moli za Crkvu koja je spremna biti kvasac u svijetu. Koja je stijena iz koje teče '' voda života''. Čitamo u Otkrivenju Ivana apostola: ''I Duh i Zaručnica govore: «Dođi!» I tko ovo čuje, neka rekne: «Dođi!» Tko je žedan, neka dođe, tko hoće, neka zahvati vode života zabadava.'' Duh je Duh Sveti, a zaručnica je Crkva. Voda života je sakramentalna milost kojom nas Krist preko Crkve napaja Duhom Svetim. Živa voda koja teče iz duhovne stijene, a ne ustajala kaljuža ili žabokrečine! Ako se već više od jednog stoljeća čuje slogan: Krist da, crkva ne! Onda se treba zapitati, nije li to poziv na buđenje i katarzu?
Otvoriti se Duhu da nas pročisti, ne da budemo čistunci nego u poniznosti i iskrenosti njemu poslušni. Dopustiti mu da nas on vodi. To će se dogoditi kada siđemo s prijestolja vlastite mudrosti te molimo da nas ispuni svojom mudrošću. Dogoditi će se onda kada shvatimo koliko smo jadni, slabi i bespomoćni i da nam nitko ne može pomoći osim Duhovne stijene iz koje teče voda života – milosni dar Duha Svetoga.
Kristova Crkva još uvjek nastaje, rađa se za novi svijet koji je u nastanku, u Božjem planu. U tom smislu žarka Kristova molitva; ''Da svi budu jedno'' ima itekako duboki smisao.
Stoga molimo da se u nama dogodi čudo Duhova, da se obučemo Silom odozgo i budemo kršeni ognjem Duha Svetoga, te odgovorimo pozivu koji Bog ima s nama u ovom svijetu. Amen.


Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu, Spasitelju svome, koji nas je po Kristu pozvao da ostvarimo vlastito spasenje koz spašavanje ovog svijeta.

1. Za Crkvu po svem svijetu, kao i u našem narodu; da se uvijek iznova preispituje u svojoj vjernosti Kristu i tako se obnavlja u Duhu. – Molimo te.
2. Za sve one koji su iskorištavani od jačih i moćnih; da ne izgube nadu već da smognu dovoljno snage i volje da uz Tvoju pomoć izbore svoja prava koja im pripadaju. – Molimo te.
3. Za našu župsku zajednicu; da budemo otvoreni u ljubavi i iskrenom sudjelovanju za sve dobre i plemenite poduhvate. – Molimo te.
4. Za naše roditelje i sve s kojima smo povezani; da ih nikada ne iznevjerimo i zapostavimo. – Molimo te.
5. Da nas molitva kroz euharistiju združuje kako bismo, premda različiti, bili jedno u Kristu. – Molimo te.
6. Pošalji nam snagu Duha Svetoga odozgor; da se obnovimo, da se očistimo i tako ti u radosti služimo. – Molimo te.
7. Pošalji Duha utjehe bolesnima, a pokojnima slavu svoga kraljevstva. – Molimo te.

Primi, Oče nebeski, ove naše molitve i učini da uz pomoć Duha Svetoga spoznamo puteve života koje si nam namijenio i kojima trebamo ići napredujući u punini zajedništva s tobom; koji živiš i kraljuješ Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.