propovijedi
27.02.2013., srijeda
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA god. C
 3. N 3. KORIZMENA – Bezimena, Kunigunda 4. P Eugen, Kazimir, Kazek 5. U Euzebije, Teofil 6. S Marcijan, Viktor, Mirko, Imbra 7. Č Perpetua i Felicita 8. P Ivan od Boga, Boško, Ivša 9. S Franciska Rimska 10. N 4. KORIZMENA – Sredoposna, Krunoslav Čitanja: 1. čitanje: Izl 3, 1-8a. 13-15 Psalam: 103 1-2. 3-4. 6-7. 8 i 11 2. čitanje: 1 Kor 10, 1-6. 10-12 Evanđelje: Lk 13. 1-9 U znaku broja tri U prvom čitanju iz Knjige Izlaska čuli smo kako Bog poziva Mojsija iz goručeg grma da se vrati u Egipat i da izvede narod iz ropstva u Obečanu zemlju. U poslanici nam sveti Pavao kazuje kako treba tumačiti sv. Pismo i kako je srž Starog zavjeta, oslobođenje iz egipatskog ropstva, primjenjiva na Krista i naše spasenje. U evanđelju smo čuli prispodobu o smokvi. Tako imamo tri snažna poticaja pomoću kojih bi trebali na ovu treću nedjelju korizme preispitati svoj kršćanski poziv utemeljen na tri glavna sakramenta: krštenju, potvrdi i euharistiji. Temelj našeg kršćanskog poslanja je sakrament krštenja. Hvala Bogu svi su kršćani, uglavnom, svijesni svoga krštenja. Kršćani Hrvati ponosni smo i na 'stoljeće sedmo', kao kamen temeljac pokrštenja našeg naroda. Na žalost, slabo smo ili nikako svijesni da je krštenje poziv Božji i savez s Bogom. Tim sakramentom započinje naš rast u vjeri usporedo s tjelesnim rastom i razvojem. Veliki broj kršćana, pak, misli da je krštenje svršen čin. Dobio sam ime, postao sam kršćanin i to je sve. Sve je manje onih koji osjećaju obavezu ostvarivati krsni savez s Bogom, odnosno, neispunjavanje te obaveze kao grijeh, jer sve je više onih koji nemaju jasan pojam što bi to bi grijeh, koji se prema njihovom mišljenju događa onim drugima – zločestima. Ja sam dobar jer idem u crkvu i imam lijepo mišljenje o sebi. Božji poziv Mojsiju da se vrati u Egipat i da izvede narod iz ropstva, slika je našeg poziva koji je iniciran sakramentom krštenja, a u punini očitovan u sakramentu potvrde kao izlazak iz ropstva grijeha u slobodu djeteta Božjeg. Goruči grm koji plamsa a ne sagorijeva slika je Duha božanske ljubavi koji smo primili na sakramentu potvrde. Stoga se tom sakramentu pristupa u zrelijoj dobi, jer tim sakramentom kršćanin svijesno potvrđuje krsno obečanje da želi biti 'novi stvor'. To podrazumijeva 'izlazak' iz domene grijeha, što je težak i za čovjeka neizvediv podhvat koji ne ide bez Božje pomoći. Stoga je tu Krist – duhovna stijena koja nas prati i iz koje pijemo 'vodu života' što nije drugo nego euharistija. Pa ipak, upozorava nas Pavao apostol u današnjoj poslanici: ''ne zaboravite da su i u onom prvom Izlasku pod Mojsijevim vodstvom mnogi bili pod oblakom – oblak je simbol Duha Božjega – pa ipak su mnogi od njih propali, mnogi su pili iz čudesne stijene – stijena je slika Krista – a ipak se većina nije svidjela Bogu.'' (1 Kor 10, 1-6. 10-12). Ovo Pavlovo pismo opomene itekako se odnosi i na nas, na naše ponašanje i naša lutanja. Stranputice grijeha danas i neki 'kršćansko ponos' želi se prikazati kao po sebi razumljiv i prihvatljiv način života. Međutim, nije dovoljno biti 'ponosan kršćanin', traže se i plodovi. Život kršćana bez ploda dobrih djela sličan je nerodnoj smokvi iz današnjeg evanđelja. Ta smokva, to smo mi, i kao pojedinci i kao zajednica – crkva. Kristu zahvaljujući nismo posječeni, jer on moli Oca da nas ostavi kako bismo donijeli ploda. U korizmi smo, vremenu ozbiljnom za vlastito preispitivanje i donošenje odluka kako bismo živjeli u skladu s Božjom voljom i kako bismo odgovorili na poticaje njegove ljubavi koja plamsa poput 'goručeg grma'. Sveti otac u korizmenoj poruci (2007.g.) citira apostola (Iv 12, 32) ''A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi '' i nastavlja: Gospodin žudno čeka naš odgovor, očekuje od nas da prihvatimo njegovu ljubav i dopustimo da nas on privuče k sebi. Međutim, nije dovoljno samo prihvatiti njegovu ljubav, treba odgovoriti i potruditi se priopćiti je drugima: Krist ''me privlači k sebi'' da bi se sjedinio sa mnom, kako bih naučio ljubiti braću istom ljubavlju. Amen. UZ GODINU VJERE U Očenašu molimo 'budi volja tvoja'. Jesmo li svijesni što mi to zapravo izgovaramo? Ili i dalje ostaje onaj poznati raskorak: na usnama su riječi 'budi volja tvoja', a u srcu ' budi volja moja'. Molitva: 'budi volja tvoja' – osovina je svekolike kršćanska duhovnosti. Dok god se ne odreknemo svoje volje i ne predamo se voditi od Gospodina prihvaćajući njegovu volju mi u duhovnom smislu ili tapkamo na istom mjestu ili idemo krivim putem. 'Odreči se svoje volje' površno gledano i nije neki posebni podvig, ali kada se udubimo i posvijestimo što smo to izgovorili i što to znači, onda nam se to čini gotovo nemoguća misija. Time se svi moji planovi, sva moja stremljenja i sve vrijednosti do kojih sam do sada toliko držao stavljaju na prosudbu Božju i glatko mogu biti odbačeni; i ne samo to, nego mi se može dogoditi da mi Gospodin ponudi put i vrijednosti o kojima nikada nisam razmišljao. Ono što će sapeti moje ugode i komotnosti, tako da ću biti primoran zaplivati, ne prema ušću kuda sam do sada bio vođen strujom manjeg otpora, nego prema izvoru, a toje protiv struje. Takav put zahtjeva poseban napor i poslušnost Duhu. To je podvig koji je malo tko voljan prihvatiti, ali isto tako to je jedini ispravni put da se na Izvoru očistimo i napijemo vode žive zadobivši ne samo milost oproštenja nego i blaženstvo koje nam ovaj svijet ne može dati. To je put za hrabre i odlučne. Na tom putu sve što činimo, činimo s Gospodinom. On nas vodi i zato osjećamo sigurnost. Na tom putu nema strahova i neizvjesnosti. Pa ipak, predajući svoju volju Gospodinu, nipošto ne gubim svoju osobnost. To nije kao što je slučaj u Dalekoistočnoj duhovnosti. Moje ja i dalje postoji i djeluje prosvjetljeno Duhom Božjim. Plodovi takve duhovnosti nisu moja svojina. Oni pripadaju Crkvi. Njezin su ures i poklad kao dar od Gospodina Crkvi, svojoj zaručnici, a ja sam u svemu tome povlašten da budem i posrednik i onaj koji je nagrađen u isto vrijeme. Molitva vjernika Braćo i sestre, korizmena obnova želi nas osloboditi od naše neodlučnosti i grješnih navika. Zamolimo našeg Gospodina da možemo uvijek biti budni i poslušni za ono što on od nas traži. 1. Za Crkvu i sve njezine pastire; da uvijek upućuju svijetu riječi Kristovih opomena i potiču sve kršćane da u svome životu stavljaju Boga na prvo mjesto. – Molimo te. 2. Za sve kršćane, da uvijek smognu hrabrosti preispitivati svoj život i s Božjom pomoću izabrati put obraćenja i spasenja. – Molimo te. 3. Za današnji svijet koji živi u okovima različitih ovisnosti: da shvate kako ih jedino Krist može osloboditi i dati pravi smisao života. – Molimo te. 4. Da uvijek imamo na umu konačni cilj svoga života te da svjedočimo svojom ljubavlju i zauzetošću za bližnje. – Molimo te. 5. Za sve nas koji se nedjeljom i blagdanom okupljamo na euharistiji; da nam slavljenje svetih otajstava ojača vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav. – Molimo te. 6. Za našu bolesnu braću i sestre; da ih u trpljenju ojačaš snagom svoje ljubavi i probudiš u njima nadu i pouzdanje u tebe Gospodine. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u svoje kraljevstvo. – Molimo te. Gospodine ti si strpljiv s nama jer nas ljubiš i želiš naše spasenje. Ti želiš da život svakoga od nas bude velikodušan odgovor na dar tvoje vječne ljubavi. Daj nam svoje snage i milosti da uvijek donosimo plodove svetosti i tako zaslužimo postati dionicima Tvoje slave na nebesima. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen. |
21.02.2013., četvrtak
DRUGA KORIZMENA NEDJELJA g. C
 24. N 2. KORIZMENA – PAČISTA 25. P Viktor, Hrvoje, Tarzicije 26. U Aleksandar, Branimir, Šandor 27. S Donat Zadarski, Tugomil 28. Č Teofil, Bogoljub 1. P Albin, Albek, Hadrijan 2. S Simplije, Čedomil 3. N 3. KORIZMENA – BEZIMENA, Kunigunda Čitanja: 1.čitanje: Pnz 26, 4-10 Psalam: 91, 1-2. 10-11. 12-13. 14-15 2.čitanje: Rim 10, 8-13 Evanđelje: Lk 4, 1-13 'Očisti Gospodine usta moja da mogu dostojno i pravo navijestiti tvoju Blagu vijest.' Molitva je to, koju moli svećenik prije evanđelja pognute glave, okrenut prema svetohraništu. To je ujedno i moja molitva prije nego počnem pisati nedjeljnu propovijed. Pročitavši današnja čitanja, skrušeno sam ponovio svoju molitvu, jer Božja riječ je u njima danas tako zgusnuta snažnom porukom da budi strahopoštovanje i osjećaj nedoraslosti. Volio bih da to mogu prepustiti nekomu drugom, ali kad je to već nemoguće, pokušajmo zajedno otvoriti svoje srce da navještaj pisane Božje riječi oživi u nama. Da nas ugrije vatra Duha i preobrazi tako da hodimo u novosti života s Kristom. Kao što je svake godine prva nedjelja korizme obilježena Isusovom kušnjom u pustinji, tako je druga korizmena nedjelja ovjenčana Isusovim preobraženjem na gori. Jedan od najljepših psalama, psalam 27. uvodi nas u Isusovo Bogoobjavljenje. Kroz njega nam dopire sveti ushit i čeznuće Bogotražitelja: ''Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! Moje mi srce govori: ''Traži lice njegovo!'' Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim, Ne skrivaj lica svoga od mene, Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!'' To je pjesma zaljubljenika u Boga! Može li ona biti i moja pjesma? Pjesma kroz koju bi moje biće tražilo blizinu Stvoritelja? Mistici su ti koji čeznu za Božjom blizinom. Oni su se u svojoj zaljubljenosti u Vječnog povlastili da preskaču uobičajenu 'proceduru' kojom se mi obični obraćamo Bogu, jer ih je on prvi povlastio doživljajem svoje blizine i neizrecivom slasti svoga bića 'zaveo', a oni se dadoše zavesti i sada više ne mogu zaboraviti sveto sladostrašće, nego danomice traže lice Gospodnje. Zar nije upravo to bio Isusov cilj kada je trojicu učenika poveo na brdo i pred njima razotkrio svoje Božansko lice. (Naš je narod blagdan Isusova preobraženja prozvao Božje lice.) Na taj je način Isus svojim najužim suradnicima pokazao svoju najintimniju vezu s Ocem koju čovjek može shvatiti, a ujedno je ispunio sinovsku potrebu da prije nego ostane potpuno sam u jednom bljesku bude jedno s Ocem i za one koji će ponijeti njegovu Radosnu vijest cijelim svijetom. Hvala ti Gospodine što si za svjedoke svoga Božanstva pozvao slabe, grješne ljude poput nas. One koji će te zatajiti, pobječi od tebe u trenutku tvoje najteže muke. Jer tako znamo da nas razumiješ. Da ne osuđuješ naša lutanja, nemar i duhovnu hladnoću. Poveo si ih samo iz jednog razloga; oni su te voljeli. Petar je gorko zaplakao kada te je zatajio. Kako je Ivanu lupalo srce od uzbuđenja dok je rano ujutro trčao prema tvome grobu, a na ustima bila mu je riječ, ipak, možda ipak moj Učitelj živi….. Možda ne isto kao na Gori preobraženja, ali i mi smo imali neka iskustva u svom vjerničkom životu, kada nam je Spasitelj na trenutak zasjao, doduše, prikriveno, ali dovoljno snažno da od tada tražimo njegovo lice i toj sitnoj iskri ljubavi nedamo da utrne. Svatko od nas ima svoje brdo Tabor i njegov sjaj, kao što ima i Golgotu i sablazan križa, jer postoji nešto kao paradoks za 'obični' svijet a pravilo za svijet mističnog doživljaja, da je sjaj Kristove Božanske haljine to sjajniji što je naš pad bio dublji – s poljupcem samoj prašini na križnom putu prema vlastitoj Golgoti. Tako Bog ljubi! Za njega nema uvrjede, zamijeranja, razočaranja…silazeći s Brda preobraženja dobro je čuo fragmente ljudske nezahvalnosti; 'raspni, raspni ga, smrt je zaslužio…. ne pozajem toga čovjeka….' Ali isto tako čuo je i glas Očev: ''Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!'' Druga prevažna tema današnje druge korizmene nedjelje je savez – berith. Riječ je o savezu koji Bog sklapa s Abrahamom. Knjiga postanka donosi opis svečanog saveza, kakav su u ono vrijeme sklapali vladari. Takav savez sklapao se uz žrtvu. Žrtvene životijne rasjecale su se po pola tako da su saveznici hodali pod ruku između tih polovica i naizmjence ponavljali: ''Ako te prevarim neka mi bude kao ovom jaretu; pola jareta s jedne, pola s druge strane.'' Otuda i naziv; ''sklopiti savez – sjeći savez''. Tako se i danas sklapa ugovor ili dogovor da netko treći sječe rukom ruke saveznika. Savez s Abrahamom pralik je našeg krsnog saveza. Savez koji je sklopljen u ''krvi Saveza'' (Mt 26, 28) tj. u krvi Kristovoj. Njegovom smo krvlju otkupljeni. Naša vjernička svijest raste kroz spoznaju veličine otkupiteljske Kristove žrtve, a naša ljubav kroz spremnost suobličavanja s njime. Stoga s psalmistom čeznutljivo molimo; 'ne skrivaj lica svoga od mene, Gospodine!' Sveti Pavao upozorava prve kršćane u Filipima da ne žive kao neprijatelji križa Kristova, jer misle na zemaljsko. Naše mjesto boravka je na nebesima, pa nam je ovim svijetom hoditi poput nebesnika, jer smo otkupljeni spasonosnim križem Kristovim po kojemu ćemo biti i preobraženi i njemu suobličeni. Amen. Molitva vjernika Sabrani Duhom Svetim oko proslavljenoga Krista u ovoj euharistiji, uputimo svoje molitve nebeskom Ocu. 1. Za Crkvu raširenu po čitavome svijetu; da se na putu s Kristom, iz dana u dan sve više preobražava u sjaju slave njegova preobražena lica. – Molimo te. 2. Za Kristove vjernike u našoj domovini i u cijelom svijetu: da se suobličuju slici tvoga Sina. – Molimo te. 3. Za pastire Crkve, propovjednike, katehete: da u svom radu traže svjetlo Duha Svetoga u svim teškočama na koje nailaze. – Molimo te. 4. Za ljude koji traže smisao svoga života: da ih obasjaš svojim svjetlom kako bi te prepoznali u plemenitim ljudima s kojima žive. – Molimo te. 5. Za nas koji se okupljamo na bogoslužje tvoje Crkve; da u svjetlosti tvoje riječi, u pjesmi i molitvi osjetimo sjaj i radost raspjevane Crkve na nebesima. – Molimo te. 6. Za nas ovdije sabrane; da korizmenim odricanjem porastemo u zajedništvu i ljubavi. – Molimo te. 7. Naša je domovina na nebesima odakle s nadom iščekujemo Spasitelja; daj, Gospodine, našim pokojnima ući u tvoju slavu. – Molimo te. O Bože, sjaju vječnog svjetla, po Kristu Spasitelju rasvijetlio si naše tmine, primi ponizne molbe nas koji se u te uzdamo, očisti nas ognjem Duha Svetoga, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. |
13.02.2013., srijeda
PRVA KORIZMENA NEDJELJA god. C
 17. N 1. KORIZMENA - ČISTA, Sabina 18. P Šimun, Bernardica, Flavij 19. U Bonifacij, Konrad 20. S Eleuterij, leon 21. Č Eleonira, Zaharija 22. P Tvrtko, Margareta Kotorska 23. S Polikarp, Lazar 24. N 2. KORIZMENA - PAČISTA, Montan, Modest Čitanja: 1. čitanje: Pnz 26, 4-10 Psalam: 91 1-2. 10-11. 12-13. 14-15 2. čitanje: Rim 10, 8-13 Evanđelje: Lk 4, 1-13 Korizma, od quadragesima = 'četrdesetnica' ''jako'' je vrijeme obilježeno starokršćanskom praksom pripremanja katekumena na krštenje. Mi pak koristimo ovo vrijeme poglavito za produbljenje naše vjere i pripravu za uskrsno otajstvo koje posebno dolazi do izražaja u vazmenom bdijenju. Tada u zgusnutim liturgijskim čitanjima u duhu prolazimo cjelokupnu povijest spasenja. Vrhunac je obnova krsnog saveza. Spasonosnim djelima molitve, posta i milosrđa, s kojima smo započeli korizmu pridodajemo i sakramentalno očišćenje u sv. ispovijedi. Tako duhovno obnovljeni ponovno u žižu svoje vjere stavljamo svoj krsni savez i u noći Bdijenja prinosimo 'košaricu prvina' poput Izraelaca u prvom čitanju. Bio je to simbolički čin kojim su prinoseći prvine Bogu priznavali da njemu sve pripada. Tom su prilikom molili svojevrsnu ispovijest vjere riječima koje započinju: 'Moj je otac bio Aramejac, lutalac….' Kroz tu molitvu pobožni Izraelac prisjeća se velikog djela Božjega kojim je njegov narod postao slobodan. Stavljanje Isusove kušnje na sam početak korizme ima duboki smisao kako nekada za uvođenje katekumena u mistagogiju tako i danas za nas. Tri kušnje kojima đavao kuša Isusa stožerne su slabosti kojima svi mi robujemo – ovisno o sklonosti. Prva kušnja ujedno je i najelementarnija, zadovoljiti temeljni nagon za hranom. Isus odgovara: ''Ne živi čovjek samo o kruhu…'' Druga kušnja još je zamamnija – imati. Nije to samo sirova pohlepa. To je način da se izbori viši status u društvu. U pitanju je ugled. Za to bi se trebalo pokloniti knezu ovoga svijeta, a Isusov je odgovor staložen i beskompromisan: ''Gospodinu, Bogu svome, klanjaj se i njemu jedinom služi.'' Onaj koji odbacuje hranu i imetak sigurno želi nešto više. Po đavlovoj pronicljivoj prosudbi to bi bila slava. Biti netko kao Bog. Zar se ne koristi izraz obožavati kad je u pitanju neka slavna osoba. Isus mirno odgovara: ''Ne iskušavaj, Gospodina, Boga svojega.'' Ovo su najčešće kušnje kojima đavao kuša slabog čovjeka i nitko od nas toga nije pošteđen. Dobro je zapamtiti završnu rečenicu današnjeg evanđelja: ''Pošto iscrpi sve kušnje , đavao se udalji od njega do druge prilike. ( Mt 4, 13) Dakle, s kušnjom treba uvijek računati. Želim li biti u punom smislu te riječi dijete Božje, predamnom je trajna borba i odupiranje Zlu kako bi sačuvao slobodu djeteta Božjeg. Bez tog odupiranja mnoga su krštenja i potvrde potonule u ropstvu grijeha i zla. Ponovno su se vratili s onu stranu Jordana ili Crvenog mora, u pustinu grijeha i smrti. Ako bismo na tren napravili usporedbu našeg naroda s Božjim narodom mogli bismo odmah uočiti neke sličnosti. Kada je trebalo priječi kušnju pustinje mnogi su Izraelci počeli mrmljati kako im je bolje bilo u ropstvu, gdje su imali pune lonce mesa. Zar nisu isto tako neki naši sunarodnjaci žalili za loncima ropstva punih mesa. Jednako tako dok je naš siromašni narod odkidao od vlastitih usta za opće dobro i dok je podnosio tegobu izlaska iz ropstva kroz pustinju rata oni koji su pokleknuli pred knezom ovoga svijeta, da udovolje nabrojenim nagonima iz današnjeg evanđelja, bahato su se šepirili gradeći kult vlastite ličnosti novcem koji su opljačkali tom istom narodu. Ali knez ovoga svijeta, đavao brzo naplaćuje svoje usluge. Ono što ih je po njihovom mišljenju trebalo učiniti slobodnima i neovisnima, zarobilo im je i dušu i tijelo. Put k istinskoj slobodi djeteta Božjeg je zahtjevan i traži odricanje i odlučno surpotstavljanje zamamnim darovima zloga. Kad se pokušava definirati kršćanin, najčešće ga opisujemo negativnim izrazima: Kršćanin je čovjek koji ne krade, ne laže, ne svjedoči krivo…a zapravo bi ga se trebalo definirati kao onoga koji je pozvan na slobodu – slobodu djeteta Božjega. ''Vi ste braćo, k slobodi pozvani…''(Gal 5, 13) Sloboda bi trebala biti glavna odrednica po kojoj bismo mogli definirati čovjeka, pa ipak čovjek je sapet i nasljeđem i odgojem; podsvijesnim i svijesnim ograničenjima. To ga priječi da bi u Bogu mogao vidjeti Osloboditelja, dapače, mnoge nazovi pobožbe osobe imaju neodoljivu težnju da Bogu nametnu masku tirana, a koja težnja proizlazi iz njihve ograničenosti. Sloboda djeteta Božjega nastaje kao rezultat opiranja Zlu i ljubavi prema pravom izvoru života a to je Bog, naš nebeski Otac. Korizma je sveto vrijeme zadobivanja te slobode. Da slobodni poput ptice poletimo prema vječnom Uskrsu pjevajući aleluja Bogu svom Osloboditelju. Amen. Molitva vjernika Bogu koji nam je za Spasitelja poslao svoga Sina, Isusa Krista, uputimo svoje molitve. 1. Tvoj je Sin Isus u ljudskom životu bio iskušan u svemu osim u grijehu; neka nam bude na pomoć u našim kušnjama i napastima. – Molimo te. 2. U napasti Sotone Isus nije podlegao iskušenju tijela; očuvja svoje vjernike od tjelesnih požuda , nasilja i zlorabe vlasti. – Molimo te. 3. Kristova kušnja za nas je pouka kako se oduprijeti zlu ; pomozi one koji stenju pod kušnjom bolesti, samoće, gubitka, straha… -Molimo te. 4. Mnogi su kršćani pokleknuli pod napastima đavla; daj da uz tvoju pomoć obnove svoj krsni savez s tobom. – Molimo te. 5. Za ljude koji trpe različite oblike ropstva: droge, alkoholizma, sebičnosti…; oslobodi ih teškog bremena zla da budu tvoja slobodna djeca. – Molimo te. 6. Za sve nas: da po slavlju euharistijskog otajstva budemo zajednica otvorena svakom čovjeku. – Molimo te. 7. Za naše pokojne; da ih po svome milosrđu primiš u svoje očinsko krilo. – Molimo te. Bože, Oče, nebeski primi naše molitve i ojačaj nas svojim Duhom da u kušnjama i i borbi protiv zla ne posustanemo, te budemo vjerni nasljedovatelji tvoga Sina Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. |
12.02.2013., utorak
PEPELNICA ILI ČISTA SRIJEDA
 Vratiti se na zgarište vlastitog doma, kakav je to osjećaj. Dok u pepelu nazireš ostatke svojih omiljelih predmeta, uspomena, darova… nema suza, samo jak pritisak tuge u grudima… To su tragična iskustva koja čovječanstvo pamti od svoje koljevke pa do danas. Pepeo – ništa, ništavnost, odsutnost svega, hladno zgarište nad kojim stvorenje čili bez osjećaja i nade. To je polaznica ali ne i konačnica našeg ulaska u korizmu. Nakon propovijedi prilazim svetištu, mjestu Božje blizine, primam nase pepeo i u sebi govorim: Gospodine, želim pred tobom biti nitko. Neka me slobodno svi smatraju zgarištem svih svjetovnih odlika i časti, znanja i imanja…. Ovaj pepeo neka mi zorno uprizori moju ništavnost. Želim biti njiva na kojoj si ti, moj Gospodine, u pepeo spalio sva moja zla nagnuća i posijao novo sjeme svoje Riječi iz koje će niknuti moje novo, produhovljeno stablo moga života. Ova moja korizma u koju ulazim kroz vrata pepelnice treba konačno biti moj odlučni hod prema vječnom Uskrsu, bez zastajkivanja i okretanja unazad. Ova četrdesetnica je moje odlučno uspinjanje na Svetu goru. Ona je iskreni početak traženja Božjeg lica. Ti mi Gospodine pružaš tri prokušana lijeka kojima ću pobijediti starog čovjeka u sebi i ponovno obnoviti svoj krsni savez s tobom. Prvi lijek je post. To je močno sredstvo kojim se od roba postaje gospodar u vastitoj kući svoga tijela. Reči ne ovisnostima kojima ljudi tako često robuju. Hrana i piće je na prvom mjestu. Ne moći reči ne zamanosti raznih biranih jela i pića, čovjeka čini slabićem i na drugim područjima. Kontrola nad hranom čisti naš organizam a pozitivne posljedice toga su i čiste misli, želje i odluke koje donosim. Po toj kreposti dobila je pepelnica svoje drugo ime; čista srijeda. Drugi lijek je molitva. Moja molitva neće biti moljakanje, niti podsjećanje na ono što mi treba. ''Zna Otac vaš nebeski što vam treba,'' poučio nas je Isus. Moja molitva biti će jednostavno povezanost s tobom Izvorom života i milosti. U svom neznanju što da ti kažem? Otvoriti ću svoje srce da ga ispuni miris tvoje Božanske ljubavi, pa da pjevam pjesmu zahvalnu tebi svome Stvoritelju. Treći lijek su djela milosrđa koja nam je stavio na srce naš Spasitelj: Gladna nahraniti, žednoga napojiti, putniku pružiti utočište, gologa obući, bolesnog posjetiti… Sve ću to činiti u skrovitosti da nitko ne zna i ne vidi. Neka to bude moja tajna, koju jedino ne ću moći skriti pred tobom. Stoga mi budi vjeran suputnik, Gospodine, da ne lutam kad uđem kroz vrata pepelnice u korizmu moga hoda prema Licu tvome, koje se skriva u vječnom Uskrsu. Amen. Molitva vjernika U skrušenosti srca obratimo se Gospodinu molbom za oproštenjem: Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 1. Puno smo ti puta obečali vijernost i štovanje, ali smo te zaboravili.: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 2. Puno je onih koji preziru tebe i tvoje darove, a robuju božanstvima ovoga svijeta i njihovim idolima: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 3. Za one koji se kolebaju, koji se stobom cjenkaju, jer su nestalni: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 4. Za nasilnike, zloduhe društva i sinove tmina, koji ne znaju što čine: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 5. Za Crkvu koja je po tvojoj zamisli sveta, ali se toliko puta po nama, grješnim pojedincima, iznevjerila tebi: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 6. Obrati naša srca da te prepoznamo u bolesnima, gladnima, osamljenima…: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 7. Za naše pokojne, da im grijehe oprostiš, duše njihve milošću svojom očistiš i uvedeš u zajedništvo svetih: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. Oče blagi i milosrdni, primi ove naše molitve. Poslušaj i one koje su ostale neizrečene u dubini naše duše. To te molimo po Kristu, vjernom Svjedoku tvoje ljubavi, koji živi u vjeke vjekova. Amen. |
07.02.2013., četvrtak
PETA NEDJELJA KROZ GODINU c
 10. N 5. KROZ GODINU, Stepinčevo 11. P GOSPA LURDSKA (dan bolesnika) 12. U damjan, Zvonimir (fašnik) 13. S ČISTA SRIJEDA (post i nemrs) 14. Č Valentin, Zdravko 15. P Vitomir 16. S Julijana, Onezim, Danijel 17. N. 1. KORIZMENA - ČISTA. Sabina Čitanja: 1. čitanje: Iz 6, 1-2a 3-8 Psalam: 138, 1-2a, 2bc-3. 4-5. 7c-8 2. čitanje: 1 Kor 15, 1-11 Evanđelje: Lk 5, 1-11 Kao i prošle tako i ove nedjelje riječ je o pozivu. U svakom čitanju po jedan poziv. Tri poziva – tri odaziva. Veličina Božja i slabost ljudska, osjećaj grješnosti koju Bog sanira. On prelazi preko naših nesavršenosti jer ga zanima ono bitno – naš odaziv. Prošle nedjelje Jeremija, danas Izaija. Kažu da je Izaija bio dvorski čovjek. U njegovoj proročkoj viziji Bog mu se objavljuje u dvoru, na prijestolju. Oko njega su serafi. Isto to viđenje možemo smjestiti u Hram. Prva pomisao Izaijina, kao pobožnog Židova jest: čovjek sam nečistih usana, grješan sam, a oči mi vidješe Gospodina nad vojskama. Prema židovskom vjerovanju, tko bi vidio Gospodina taj bi umro. Ali jedan od serafa doletje i uze žeravu sa žrtvenika te mu njome očisti usta i krivica mu bi skinuta i grijeh oprošten. A na glas Gospodnji: ''Koga da pošaljem?'' Izaija spremno odgovara: ''Evo me, mene pošalji!'' U poslanici veliki pozivnik sv. Pavao, kojega je Bog morao sastaviti sa zemljom da bi ''progledao'' i od neprijatelja Kršćanstva postao Kristov najrevniji apostol, danas svjedoči o svojoj nedostojnosti. ''Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom , jer sam progonio Crkvu Božju.'' (1 Kor 15, 9 – 10) Da bi sa dubokom zahvalnošću ustvdio: ''Ali milošću Božjom jesam što jesam.'' Ništa manje spektakularan nije poziv apostola, posebno Petra u današnjem evanđelju. Božanska mudrost Isusova najprije kuša Petra. Govori iskusnom ribaru, koji je cijelu noć sa drugovima lovio ribu i ništa nije ulovio, da danju baci mreže. Petar se pokazuje dostojnim poziva kada odgovara Isusu: ''Učitelju, svu noć smo se trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.'' (Lk 5, 5) ''Na tvoju riječ'' je ključ koji otvara novo poglavlje u Petrovu životu i u životu ostalih učenika. Oni će od sad ''loviti ljude''. Uzalud Petar govori Isusu: '' Idi od mene! Grješan sam čovjek , Gospodine!'' On ostaje u igri, jer Gospodin ne treba nekog čistunca, nego onoga koji će na svaku Isusovu riječ biti spreman baciti mreže. Odjednom nam biva jasnije da ta lađica u kojoj je Petar i Isus nije tek lađica nego slika Crkve na pučini. Da je Petar onaj koji vodi Crkvu kao prvi papa. Da baciti mreže u nezogno vrijeme, koje baš ne obečava uspjeh, zapravo znači vršiti volju Učiteljevu. Tako je i nama upućen poziv da i mi budemo Kristu poslušni i da imamo povjerenja i onda kada nam naše znanje, naše iskustvo govori kako je to čisti promašaj. Na tvoju riječ Gospodine! Susret s Bogom korijenito mijenja našu ljudsku logiku. Oni koji su jednom susreli čudesnost Božju, njima više ništa ne izgleda nemoguće. Danas je Stepinčevo. Pred nama je lik hrabrog pastira koji nije pokleknuo pred opasnim neprijateljem Crkve. Totalitarizam koji je u svom programu imao borbeni ateizam ipak nije slomio Crkvu u Hrvatskoj zahvaljujući vjernom narodu i njegovom nadpastiru mučeniku. U poratnom mraku, dok je neprijatelj križa Kristova sijao strah i osvetu ime Alojzija Stepinca sjalo je poput svjetionika i bilo ohrabrenje svima koji su se bojali. Koji su bili proganjani ili u zatvorima. I tada je bilo 'dobronamjernih' savjeta poput: ''Preuzvišeni, trebamo se prilagoditi... vrijeme je opasno....'' Hrabri je pastir u potpunosti izvršio svoje poslanje čija cijena je bilo mučeništvo. Svjedoci smo pojačanog napada na Crkvu od strane borbenog liberalizma s različitim predznacima. Nakana im je obezvrijediti i ušutkati Crkvu kako bi nesmetano mogli provoditi raščovječenje ljudske osobe kakvo se ne pamti u povijesti čovječanstva. Pozvani smo na hrabro svjedočenje i nesmijemo ustuknuti pred prijetnjama i otvorenim zastrašivanjem. Ovo je vrijeme kada ponovno trebaju dignuti glas biskupi i svećenici, jer opravdan je strah vjernika laika u državnim, posebno odgojnim službama. Bude li hrabrosti i odlučnosti Zvijer koja nervozno nasrće polomiti će zube. Za iskrenog vjernika ne postoji 'nezgodno vrijeme' niti nejasan ishod, jer nismo vođeni ograničenim ljudskim mudrovanjem, nego mudrošću Onoga na čiju riječ smo pozvani 'baciti mreže'. Molitva vjernika Bogu, koji nas poziva da svoje povjerenje stavimo u njegovu dobrotu i milosrđe, obratimo se smjernom molitvom. 1. Za Crkvu da bude poslušna svome nebeskom Učitelju, te da se dade voditi njegovim Svetim Duhom. – Molimo te. 2. Za one koji su na vlasti kao i za ljude iz znanosti, da budno osluškuju glas savjesti i da rade na općem dobru. – Molimo te. 3. Za sve koji zdvajaju i koje je život do te mjere pritisnuo svojim problemima da su počeli sumnjati u tvoju dobrotu i ljubav, da ih ohrabriš svojom milošću i vratiš na put spasenja. – Molimo te. 4. Za sve nas da ti budemo zahvalni na tvojim darovima koje nam daješ i da i mi darujemo one koji su potrebni naše pomoći. – Molimo te. 5. Za mir u svijetu, za mir oko nas kao i u našim dušama, kako bismo mogli bolje čuti tvoj poziv. – Molimo te. 6. Za mlade u našoj župi da s povjerenjem prihvate poziv nebeskog Učitelja i da krenu putem spasenja i vjere. – Molimo te. 7. Za naše pokojne da im po Kristovoj otkupiteljskoj žrtvi daruješ vječni život. – Molimo te. Dobri naš Oče, ne ostavi nas bez svoje pomoći i daj da naše misli, riječi i djela budu u skladu s tvojom voljom . To molimo po Kristu Gospodinu našem. |
