Pregled posta

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA god. C

3. N 3. KORIZMENA – Bezimena, Kunigunda
4. P Eugen, Kazimir, Kazek
5. U Euzebije, Teofil
6. S Marcijan, Viktor, Mirko, Imbra
7. Č Perpetua i Felicita
8. P Ivan od Boga, Boško, Ivša
9. S Franciska Rimska
10. N 4. KORIZMENA – Sredoposna, Krunoslav

Čitanja:
1. čitanje: Izl 3, 1-8a. 13-15
Psalam: 103 1-2. 3-4. 6-7. 8 i 11
2. čitanje: 1 Kor 10, 1-6. 10-12
Evanđelje: Lk 13. 1-9

U znaku broja tri

U prvom čitanju iz Knjige Izlaska čuli smo kako Bog poziva Mojsija iz goručeg grma da se vrati u Egipat i da izvede narod iz ropstva u Obečanu zemlju.
U poslanici nam sveti Pavao kazuje kako treba tumačiti sv. Pismo i kako je srž Starog zavjeta, oslobođenje iz egipatskog ropstva, primjenjiva na Krista i naše spasenje.
U evanđelju smo čuli prispodobu o smokvi.
Tako imamo tri snažna poticaja pomoću kojih bi trebali na ovu treću nedjelju korizme preispitati svoj kršćanski poziv utemeljen na tri glavna sakramenta: krštenju, potvrdi i euharistiji.
Temelj našeg kršćanskog poslanja je sakrament krštenja. Hvala Bogu svi su kršćani, uglavnom, svijesni svoga krštenja. Kršćani Hrvati ponosni smo i na 'stoljeće sedmo', kao kamen temeljac pokrštenja našeg naroda. Na žalost, slabo smo ili nikako svijesni da je krštenje poziv Božji i savez s Bogom. Tim sakramentom započinje naš rast u vjeri usporedo s tjelesnim rastom i razvojem. Veliki broj kršćana, pak, misli da je krštenje svršen čin. Dobio sam ime, postao sam kršćanin i to je sve. Sve je manje onih koji osjećaju obavezu ostvarivati krsni savez s Bogom, odnosno, neispunjavanje te obaveze kao grijeh, jer sve je više onih koji nemaju jasan pojam što bi to bi grijeh, koji se prema njihovom mišljenju događa onim drugima – zločestima. Ja sam dobar jer idem u crkvu i imam lijepo mišljenje o sebi.
Božji poziv Mojsiju da se vrati u Egipat i da izvede narod iz ropstva, slika je našeg poziva koji je iniciran sakramentom krštenja, a u punini očitovan u sakramentu potvrde kao izlazak iz ropstva grijeha u slobodu djeteta Božjeg. Goruči grm koji plamsa a ne sagorijeva slika je Duha božanske ljubavi koji smo primili na sakramentu potvrde. Stoga se tom sakramentu pristupa u zrelijoj dobi, jer tim sakramentom kršćanin svijesno potvrđuje krsno obečanje da želi biti 'novi stvor'. To podrazumijeva 'izlazak' iz domene grijeha, što je težak i za čovjeka neizvediv podhvat koji ne ide bez Božje pomoći. Stoga je tu Krist – duhovna stijena koja nas prati i iz koje pijemo 'vodu života' što nije drugo nego euharistija.
Pa ipak, upozorava nas Pavao apostol u današnjoj poslanici: ''ne zaboravite da su i u onom prvom Izlasku pod Mojsijevim vodstvom mnogi bili pod oblakom – oblak je simbol Duha Božjega – pa ipak su mnogi od njih propali, mnogi su pili iz čudesne stijene – stijena je slika Krista – a ipak se većina nije svidjela Bogu.'' (1 Kor 10, 1-6. 10-12).
Ovo Pavlovo pismo opomene itekako se odnosi i na nas, na naše ponašanje i naša lutanja. Stranputice grijeha danas i neki 'kršćansko ponos' želi se prikazati kao po sebi razumljiv i prihvatljiv način života.
Međutim, nije dovoljno biti 'ponosan kršćanin', traže se i plodovi. Život kršćana bez ploda dobrih djela sličan je nerodnoj smokvi iz današnjeg evanđelja. Ta smokva, to smo mi, i kao pojedinci i kao zajednica – crkva. Kristu zahvaljujući nismo posječeni, jer on moli Oca da nas ostavi kako bismo donijeli ploda.
U korizmi smo, vremenu ozbiljnom za vlastito preispitivanje i donošenje odluka kako bismo živjeli u skladu s Božjom voljom i kako bismo odgovorili na poticaje njegove ljubavi koja plamsa poput 'goručeg grma'.
Sveti otac u korizmenoj poruci (2007.g.) citira apostola (Iv 12, 32) ''A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi '' i nastavlja: Gospodin žudno čeka naš odgovor, očekuje od nas da prihvatimo njegovu ljubav i dopustimo da nas on privuče k sebi. Međutim, nije dovoljno samo prihvatiti njegovu ljubav, treba odgovoriti i potruditi se priopćiti je drugima: Krist ''me privlači k sebi'' da bi se sjedinio sa mnom, kako bih naučio ljubiti braću istom ljubavlju. Amen.

UZ GODINU VJERE
U Očenašu molimo 'budi volja tvoja'. Jesmo li svijesni što mi to zapravo izgovaramo? Ili i dalje ostaje onaj poznati raskorak: na usnama su riječi 'budi volja tvoja', a u srcu ' budi volja moja'.
Molitva: 'budi volja tvoja' – osovina je svekolike kršćanska duhovnosti. Dok god se ne odreknemo svoje volje i ne predamo se voditi od Gospodina prihvaćajući njegovu volju mi u duhovnom smislu ili tapkamo na istom mjestu ili idemo krivim putem. 'Odreči se svoje volje' površno gledano i nije neki posebni podvig, ali kada se udubimo i posvijestimo što smo to izgovorili i što to znači, onda nam se to čini gotovo nemoguća misija. Time se svi moji planovi, sva moja stremljenja i sve vrijednosti do kojih sam do sada toliko držao stavljaju na prosudbu Božju i glatko mogu biti odbačeni; i ne samo to, nego mi se može dogoditi da mi Gospodin ponudi put i vrijednosti o kojima nikada nisam razmišljao. Ono što će sapeti moje ugode i komotnosti, tako da ću biti primoran zaplivati, ne prema ušću kuda sam do sada bio vođen strujom manjeg otpora, nego prema izvoru, a toje protiv struje. Takav put zahtjeva poseban napor i poslušnost Duhu.
To je podvig koji je malo tko voljan prihvatiti, ali isto tako to je jedini ispravni put da se na Izvoru očistimo i napijemo vode žive zadobivši ne samo milost oproštenja nego i blaženstvo koje nam ovaj svijet ne može dati.
To je put za hrabre i odlučne. Na tom putu sve što činimo, činimo s Gospodinom. On nas vodi i zato osjećamo sigurnost. Na tom putu nema strahova i neizvjesnosti.
Pa ipak, predajući svoju volju Gospodinu, nipošto ne gubim svoju osobnost. To nije kao što je slučaj u Dalekoistočnoj duhovnosti. Moje ja i dalje postoji i djeluje prosvjetljeno Duhom Božjim. Plodovi takve duhovnosti nisu moja svojina. Oni pripadaju Crkvi. Njezin su ures i poklad kao dar od Gospodina Crkvi, svojoj zaručnici, a ja sam u svemu tome povlašten da budem i posrednik i onaj koji je nagrađen u isto vrijeme.


Molitva vjernika

Braćo i sestre, korizmena obnova želi nas osloboditi od naše neodlučnosti i grješnih navika. Zamolimo našeg Gospodina da možemo uvijek biti budni i poslušni za ono što on od nas traži.


1. Za Crkvu i sve njezine pastire; da uvijek upućuju svijetu riječi Kristovih opomena i potiču sve kršćane da u svome životu stavljaju Boga na prvo mjesto. – Molimo te.
2. Za sve kršćane, da uvijek smognu hrabrosti preispitivati svoj život i s Božjom pomoću izabrati put obraćenja i spasenja. – Molimo te.
3. Za današnji svijet koji živi u okovima različitih ovisnosti: da shvate kako ih jedino Krist može osloboditi i dati pravi smisao života. – Molimo te.
4. Da uvijek imamo na umu konačni cilj svoga života te da svjedočimo svojom ljubavlju i zauzetošću za bližnje. – Molimo te.
5. Za sve nas koji se nedjeljom i blagdanom okupljamo na euharistiji; da nam slavljenje svetih otajstava ojača vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav. – Molimo te.
6. Za našu bolesnu braću i sestre; da ih u trpljenju ojačaš snagom svoje ljubavi i probudiš u njima nadu i pouzdanje u tebe Gospodine. – Molimo te.
7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u svoje kraljevstvo. – Molimo te.

Gospodine ti si strpljiv s nama jer nas ljubiš i želiš naše spasenje. Ti želiš da život svakoga od nas bude velikodušan odgovor na dar tvoje vječne ljubavi. Daj nam svoje snage i milosti da uvijek donosimo plodove svetosti i tako zaslužimo postati dionicima Tvoje slave na nebesima. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.


Post je objavljen 27.02.2013. u 08:41 sati.