propovijedi
31.01.2013., četvrtak
ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU C
 3 N 4. KROZ GODINU Sv. Blaž, Blažek 4 P Andrija Corsini, Veronika, Verona 5 U Agata, Geta 6 S Pavao Miki i drugovi, Doroteja, Dorica 7 Č Romuald, Držislav 8 P Jeronim Emilijani, Jerko, Mladen 9 S Apolonija, Sunčica, Skolastika, Zora 10 N 5. KROZ GODINU, bl. Alojzije Stepinac Čitanja: 1. čitanje: Jr 1, 4-5. 17-19 Psalam: 71, 1-2. 3-4a. 5-6ab. 15ab i 17 2. čitanje: 1 Kor 12, 31-13, 13 Evanđelje: Lk 4, 21-30 Naše današnje razmišljanje započinjemo prvim čitanjem iz Knjige proroka Jeremije, a tema je Božji poziv. Svaki Božji poziv traži i čovjekov odaziv. Danas smo svjedoci Božjeg poziva velikom pozivniku, proroku Jeremiji. On, Jeremija, sam svjedoči o svom kristalno jasnom pozivu u kojemu nema mjesta za izmotavanje tipa proroka Jone. Bog Jeremiji jasno daje do znanja da je on odabran prije začeća: ''Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima ja te postavih.'' (Jr 1,4) Veličina proročkog poziva računa i s veličinom žrtve. Proročki poziv, zbog čudesne snage koju su proroci od Boga zadobivali, nipošto nije nešto atraktivno ili poželjno u smislu popularnosti kojoj bi se divila masa. Proročki poziv bio je ponajprije poziv na žrtvu zbog općeg dobra. Prorok se treba suprotstaviti općem uvriježenom mišljenju – globalnom svjetonazoru, koji je svojim drestruktivnim ponašanjem i kršenjem Božjih zakona gurao čovječanstvo u propast, a ispravnost proročke intervencije spoznata je tek po nestanku opasnosti, kada je prorok već platio svoj danak. Da bi se prorok mogao suprotstaviti općem mišljenju za to je trebalo puno hrabrosti i bezuvjetna Božja pomoć. Stoga Bog već unaprijed od njega traži hrabrost: ''Ne dršći pred njima, da ne bi morao učiniti te (doista) uzdršćeš pred njima.''(Jr 1,17) Drugim riječima, sama pomisao na strah vodi u propast njegovo poslanje. Izači pred svijet koji ne poznaje Boga, nego je vođen svojim strastima, svojim ugodama i svojim prohtjevima isto je kao kad bi izišao pred opasnu zvijer. Doduše, dok joj se umiljavaš i dok joj laskaš, još ima neke nade da te ne će napasti, ali ako joj se suprotstaviš, trebaš računati na žestoki napad. Treba li posebno naglašavati kako bi to izgledalo suprotstaviti se današnjem svijetu? Što je to današnji svijet? Pod time se misli na opće mišljenje, koje u pozadini oblikuju oni koji u rukama imaju moć i novac, a u javnost odašilju mediji čije su informacije doslovce dostupne gotovo svake minute na svakom dijeliću ove planete. Tako da se s pravom govori o ''globalnom selu'', svijetu kao jednom gradu gdje je sve što je ljudima važno dostupno i gdje se stvara ljestvica vrijednota, ne prema vječnim Božjim zakonima, nego prema zakonitostima koje diktira ljudska požuda, pohlepa i drskost. Kao što čitamo u današnjem Evanđelju kako su Isusa njegovi mještani izbacili iz grada želeći ga strovaliti niz liticu jer im se nije svidio njegov govor, tako i danas mještani ''globalnog sela'' žele Boga izbaciti iz javnog života i strovaliti ga niz liticu u ropotarnicu povijesti. Zbog toga nema Božjeg imena u europskom ustavu. Mnogi ministri svjetskih vlada pri polaganju prisege izbjegavaju riječ; 'tako mi pomogao Bog'. A zašto? Jer se Bog, kakvoga propovijeda Crkva previše upliće u njihovu savjest po kojoj je eutanazija ok. Anarhija na području bio etike isto tako. Zatim, dvostruka mjerila u pitanju socijalne i svake druge pravednosti. Zato svim sredstvima treba istisnuti vjeronauk iz škola, a uvesti etiku, a koja to u svom izvornom smislu i nije, nego je prilagođena bolesnim prohtjevima suvremenog čovjeka. Ne čudi, stoga, kad se umjesto zahtjevnog Boga i njegovog spasiteljskog plana promovira neka vjera u boga ili božanstva Novoga doba, koji su izgubili svaki reski okus istine bez životnog putokaza već u sebi imaju sladunjav okus vremena koje ih je stvorilo. Onog vremena koje se ulovilo u mrežu vlastitog samozadovoljstva, odbacujući pruženu ruku Boga živoga, oslanajući se na vlastitu nemoć. Kršćanin je pozvan biti takvom i u takvom vremenu prorok. Pozvan je govoriti istinu bez straha, bez drhtanja. Ako je gorostas Golijat mladiću Davidu izgledao zastrašujuće. Ako je Jona bježao pred suoćenjem s Ninivljanima, što tek čeka današnjeg proroka koji izlazi pred ovaj globalni svijet, koji kad mu se dirne u njegove kumire, odmah pokreče svoju ubojitu mašineriju u protunapad. ''Što to hoće Crkva, što bi to htio papa…?'' Što su učinili Isusovi suvremenici kad im se nije svidio njegov govor? Ustali su, izbacili ga iz grada i odveli na rub brijega na kojem je bio sagrađen njihov grad u nakani da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode. Upravo smo svjedoci opće hajke protiv Crkve u našoj domovini. Samo zato što su ljudi Crkve i odgovorni vjernici laici javno progovorili što misle o nekim negativnim pojavama, posebno što se tiče školskog odgoja, uborzo je uslijedio brutalan obračun s Crkvom. Vlada i njezini ministri, njihova uvjek spremna uzdanica a to su mediji, krenuli su u frontalni obračun s Crkvom ne birajući ni riječi niti sredstva. Cijela ta hajka pokazala je koliko je još uvijek duboko ukorijenjena komunističko – ateistička ideologija mržnje u našem društvu. Zabrinjavajuća je pojava što se ljudi na vlasti, doduše, pozivaju na demokraciju i slobodu mišljenja, ali otvoreno nastupaju s pozicije diktature kakvoj smo bili svjedoci u komunističko – totalitarnom režimu. Cinizam i omalovažavanje onih koji drugačije misle, a koji su ujedno i večina u ovoj državi zabrinjavajuća je pojava. Vlast kojoj pokorno služe mediji, na način da se stvara dojam kako su katolički stavovi i stavovi vjernika nužno nazadni i retrogradni, ponovno uvodi rigidna mjerila komunističko – ateističke ideologije po kojoj su vjernici građani drugoga reda. Dobro nam je poznato apriorno prisvajanje znanosti i naprednosti bez argumenata. Ismijavanje i potcjenjivanje, te odbijanje svakog dijaloga, može li se to zvati demokracijom? Vjerniku je danas u našem društvu u kojemu vlada samovolja i arogancija onih koji su na vlasti upućem proročki poziv da ne šute, da se bore za svoja prava i dostojanstvo. Sredstva postoje samo treba volje i hrabrosti. Boga se ne može istjerati iz ovoga svijeta jer taj svijet pripada Bogu. Proroka se ne može ušutkati, jer ako ga se i ubije ustati će novi, još glasniji proroci – to je povijesno iskustvo. Jednako tako Božji poziv traži odaziv. Ne odazvati se Božjem pozivu za vjernika znači duhovnu smrt. Nedopustivo je mimoići današnje drugo čitanje iz Prve poslanice sv. Pavla apostola Korinčanima iz koje se danas čita ''himna ljubavi''. S jedne strane zbog njezine zastrašujuće zahtjevnosti. Ne radi se o nekoj lepršavoj ljubavi jeftinih pjesmuljaka, nego o zahtjevnoj ljubavi koja traži čitavog čovjeka. Njegovo cijelo biće, bez zadržaja ičega za sebe. S druge strane treba uvijek ponovno naglašavati kako to nije neko lepršavo štivo ili prigodničarska limunadica koja dobro dođe kao čitanje kod vjenčanja ili nekih drugih slavljeničkih prilika na način da se od kršćanske zahtjevne ljubavi napravi ''mjed što ječi i cimbal što zveči.'' Amen. Molitva vjernika Braćo i sestre, s pouzdanjem u Božje milosrđe i dobrotu, uputimo mu svoje molitve i prošnje. 1. Da Crkva, koju si ustanovio, nošena snagom Duha Svetoga, sluša tvoju riječ i u životu ju vrši, - Molimo te. 2. Da oni koje si pozvao u svoju službu budu hrabri navjestitelji i djelitelji otajstva spasenja, - Molimo te. 3. Da kršćani cijeloga svijeta budu jedinstveni u promicanju istine koju im je objavio Učitelj i Gospodin, - Molimo te. 4. Da naša zajednica bude primjer u ljubavi prema bližnjima, - Molimo te. 5. Da bolesnima i onima koji su u nevolji ublažiš njihove patnje preko braće ljudi koji su kraj njih, - Molimo te. 6. Naše mlade potiči na dobra djela i ispravan životni put, - Molimo te. 7. Da naše pokojne uvrstiš u zajedništvo svetih, - Molimo te. Svemogući Bože, molimo te, daj nam snage oduprijeti se napastima zloga, da bismo ti služili u radosti i odlučnosti suočiti se s preprekama koje postavlja ovaj svijet, kako bi jasno vidjeli tvoj spasiteljski plan koji imaš sa svakim od nas. To molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.  SVETI BLAŽ, BISKUP I MUČENIK (+ 317) Na današnji dan svake godine po svim crkvama dijeli se blagoslov grla, a po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika. Ovaj se blagoslov temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Današnji svetac bio je također jedan od brojnih mučenika prvih stoljeća kršćanstva. Potjecao je iz grada Sebaste u Armeniji a već od ranog djetinjstva i mladosti opredjelio se za Krista napustivši radosti i užitke ovoga svijeta. Bio je za ono doba veoma obrazovan čovjek i vršio je službu liječnika radosno pomažući siromasima. Pomagao im je ne samo kao liječnik, već je još više kao kršćanin u njima gledao i susretao samoga Krista. Svojim držanjem i dobročinstvima postao je u gradu veoma popularna i draga osoba. A kako je tada Božji narod birao biskupa, to su po biskupovoj smrti na njegovo mjesto izabrali Blaža. Za vrijeme cara Licinija buknuo je na istoku opet strašan progon kršćana a prvi su na udaru bili pastiri. Blaž je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Na nagovor svećenika i vjernika Blaž se skloni pred neprijateljima ali ipak bude uhićen. Bio je mučen kako bi ga prisilili na otpad. Sveti biskup hrabro je podnio sve muke i nije se dao ničim zastrašiti. Krvnik mu je godine 317. odrubio glavu. Ta glava kao dragocjena relikvija godine 972. dospije u Dubrovnik. Grad ga izabra za svog zaštitnika i već 1000 godina stoji pod njegovom zaštitom. dubrovčani svake godine najsvečanije slave svoga zaštitnika, a u procesiji biskup nosi svečevu glavu koju pobožni vjernici sa strahopočitanjem ljube. Dubrovnik i sv. Vlaho, kako Dubrovčani nazivaju sv. Blaža, nerazdruživi su. |
