Još jedna je na izmaku

Ne, ne morate mi ništa reći, znam da je moje pisanje ovdje postalo jako siromašno. To je samo dokaz koliko je ova godina bila kaotična i koliko sam imala posla. Preko glave.

Žao mi je da propustim napisati sad već tradicionalni osvrt na godinu, pa eto me.

Nikad u životu nisam imala toliko pomiješane osjećaje o godini iza mene kao sad. Koliko je bila prekrasna, toliko je bila i teška i naporna. Baš bittersweet okus ostavlja u ustima.

Toliko je bilo teških trenutaka, ne sjećam se da sam ikada više plakala nego ove godine (u svojim mjerilima da se razumijemo, nije da sam lila suze svaki dan). Toliko je ljudi oko mene proživljavalo teške momente, i ja skupa s njima. Baš je bilo intenzivno. Svi smo prošli kroz mnoge kušnje i bitke i izašli smo iz toga jači i pametniji.

S druge strane bilo je i toliko toga lijepoga. Nikada nisam bila sretnija u ljubavi, sve ono što sam ikada htjela se ostvarilo. Stvarno sam sretnica. Putovala sam kao nikada prije, valjda sam dobrih dva mjeseca, kada se sve zbroji i oduzme, provela s ruksakom na leđima. Nije loše, zar ne?

Diplomirala sam. Jedno predivno razdoblje je iza mene i počelo je jedno drugo, odraslije. Sve se promijenilo iz temelja i uloga koju sam do sada imala je odjednom poslala drugačija. A treba se nositi s tako velikim promjenama. To su borbe koje još vodim.

Eto, nikad kaotičnija, nikad teža, nikad intenzivnija, nikad ljepša godina je iza mene. No znate šta, bez obzira na sve - drago mi je da je gotova. Ako ova iduća bude upola toliko intenzivna bolje da dobro udahnem i spremim se za sve nove izazove.

Svim čitateljima, ako ih ovaj blog još uvijek ima, želim sretnu Novu Godinu, puno sreće, veselja i dobrog društva, a sve ostalo će nekako i doći.