četvrtak, 19.04.2012.

Kategorija: bizarno


S godinama sam naučila prihvatiti da su sve moje ozlijede u većoj ili manjoj mjeri bizarne. Uvijek nekako uspijem nešto slomit/iščašit/ozlijedit na upravo najnevjerojatniji mogući način.

Zašto bi ova najnovija ozljeda bila iznimka.

Ravno mjesec dana sam živjela sa komadom drveta u ruci. Naime, ostao je unutra, zato jer nisam skužila da mi se nešto i zabilo u ranu kada se dogodila. Ok, peklo je i boljelo prva tri dana, bilo je malo upaljeno, ali ona je prošlo. Međutim, nekakva kvržica je ostala unutra.

Nitko mi nije vjerovao, svi su mi pričali da je nemoguće da mi je nešto ostalo, budući da je sve savršeno zaraslo, ugnojilo bi se. Aha. How yes no. (Palo je meni na pamet prije jedno dva tjedna, da to ne mora nužno biti tako.)

I tako sam ja jučer, ne budi lijena, otišla do kirurga da mi malo to pogleda. Izvadio mi je 2 centimetra dug komadić drveta, jer ipak nisam htjela dalje živjeti sa stranim tijelom u sebi (a nije da sam ga svojevoljno tamo stavila). Sreća je da nisam neki jako bitan živac sredila koji je jako blizu bio, ali ono treba malo i sreće imat.

I nek netko kaže da ne volim biljke, ma obožavam ih toliko da se čak integriraju sa mnom.

Ah. zubo

- 12:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #