Koliko puta jedna cijev može puknuti?

Koliko je normalno da na potezu jedne ulice od recimo hmm 20 metara, u dva mjeseca čak tri puta pukne cijev?

Ok, istrpit ću još dva - tri sata bez vode (opet), ali mi nije jasno, pa kako pob(l)ogu opet?

Inače, to stanje sa cestama/vodovodom i ostalim divotama me već dobro naživciralo. Prošle godine je bilo pitanje ceste, ova godina, po svemu sudeći, će biti godina vodovoda.

Naime, vjerovali ili ne (ma, ovakve konstrukcije čak postaju poprilično besmislene, obzirom na sve što se događa oko nas), prošle godine su nam glavnu cestu radili ni manje ni više nego od 01.08. pa do 15.11. Ne moram niti spominjati kako nisu sve niti uspjeli napraviti, ostao je još dobar komad, koji će valjda ove godine (ako uopće i budu).

Prve procjene su bile da će bit svi radovi gotovi do početka školske godine - how yes no, rekao bi Izet. Na kraju su optimistične procjene bile ako će završiti do 1.10. I tako, radovi su se pomicali, dok konačno cesta nije postala funkcionalna 15.11. Ništa od toga ne bi bio problem, da po toj istoj cesti ne vozi bus, koji uistinu nije niti vozio tih par mjeseci - a radni narod nek se snađe.

Uf, koliko mene takve stvari mogu naživcirati. Ne moram vam ni pričati koje su sve peripetije bile oko te nesretne ceste i zašto je sve odgađano toliko. A o tome koliko su radovi ofrlje napravljeni, neću niti govoriti. Naime, nije da ja živim u nekom lošem kvartu (podsljemenska zona), ali uistinu se primijeti koji kvartovi su jednakiji od drugih, da se tako izrazim (naime, silom prilika sam počela i promatrati izvedene cestovne radove, nevjerojatno kako se fušeraj stvarno lako može primijetiti).

Što se konkretno moje ulice tiče, da stvar bude bolja, cijevi i sve skupa je mijenjano unazad nekih 7 - 8 godina, ne sjećam se više kada, ali po mojoj procjeni prenedavno da bi cijevi pucale k'o kokice.


Uglavnom, da. Pretvaram se u grintavu babetinu. Ne mogu si pomoć, kada me te neke stvari stvarno lako izbace iz ravnoteže. Zbog toga, budući da na ovom blogu toliko već dugo uglavnom samo izbacujem frustracije, odlučila sam slijediti Medu i na jednom drugom mjestu pišem samo lijepe stvari. Naravno, nemojte misliti da će ovaj blog ostati jadan zapušten i pod paučinom, neće naravno, sve dokle ima ovakvih situacija, ja ću imat nešto za reć, a di bolje nego ovdje. Trenutno je malo zapostavljen, ali tako je to kada završavate hrpu poslova, pripremate se za kojekakva putovanja i terene, a usput i pokušavate diplomirat.