Sladoled kroz oči botaničara

Jučer sam jela poseban sladoled u slastičarnici Zagreb (Masarykova). Ne, nije mi cilj ništa reklamirati, nego samo da znate gdje sam jela taj super sladoled.

Dakle, kada su moje oči spazile da nude sladoled od kadulje znala sam da to moram probat. Botaničar u meni si ne bi tako nešto oprostio. Nevjerojatno je kako ponekad ne možete sebe odvojiti od onoga čime se bavite. Na sreću, ja uistinu obožavam to čime se bavim, tako da problema nema, samo dodatno veselje.

Nisam znala kakav okus da očekujem, naime imam podvojena mišljenja oko tih biljaka koje spadaju u porodicu usnača (Lamiaceae). Naime, u tu porodicu, od poznatijih i čovjeku zanimljivijih vrsta, spadaju menta, bosiljak, kadulja, lavanda, matičnjak, origano i majčina dušica*. Kao što možete vidjeti, to su sve manje – više začinske biljke, i biljke ove porodice su poznate po tome da sadrže različita eterična ulja, stoga ne čudi što su čovjeku zanimljive zbog različitih aroma koje podražuju naše okusne pupoljke.

Kada kažem da imam podvojena mišljenja oko tih biljaka, to bi značilo da mentu ne mogu primirisati, slabo mi je odmah od nje. S druge strane, bosiljak mi je donekle opsesija, mogla bih ga na kolač stavit, mislim da bi mi bio dobar, toliko daleko ide moja opsesija tom biljkom (nije da sam probala – još). Lavandu volim kao miris iako zna nekad biti vrlo intenzivan, pa me zna glava zaboliti, origano mi je jedino na pizzi dobar, matičnjak imam u vrtu, ali osim što fino miriši ne koristim ga za ništa, jedino me počeo iritirati, budući da se vegetativno luđački širi na sve strane, moram smisliti kako da ga ukrotim. Majčina dušica mi je tek nedavno otkriće i volim popit čaj od majčine dušice koju sam sama pobrala na nekoj livadi (ima nešto narcisoidno u tome kada piješ čaj od biljaka koje si sam nabrao, can't help it).

A gdje je kadulja u cijeloj toj priči?



Pa nije da sam imala neko ultra super dobro mišljenje o njoj, niti mi je bila odbojna kao menta. Općenito su mi kadulje drage, kao botaničaru, jer osim što imaju zanimljive cvjetove i način na koji kukcima zalijepe svoju pelud, do sada nisam imala previše muke s njima kao botaničar. A i prekrasno je hodati po mediteranu u proljeće i promatrati kako su pčelice vrijedne dok obilaze busenove kadulje. No, postojala je opravdana bojazan da mi se možda ipak neće svidjeti taj sladoled (da, o sladoledu pričam, nisam zaboravila, iako sam se zapetljala u objašnjavanje na dugo i na šroko ). Jer, okus je lako mogao biti previše mentast, a to nikako ne volim, dapače, slabo mi je od toga (povezano je sa traumama u djetinjstvu, neumjerenosti i brnohi bombonima).

No, ipak, ispalo je da je sladoled super. Onako blagi okus, definitivno podsjeća na tu porodicu usnača, ali nije tako intenzivan kao menta, puno blaži. I još mi je bilo zanimljivo to što je bio u slatkoj kombinaciji, jer sve te biljke nabrojane gore su zapravo začini za slana jela. Definitivno mi se sviđa i svakako ću ga ponovo probati. Osim njega sam jela i sladoled s okusom jabuke i cimeta. I to je bio još jedan pun pogodak, ali o tome vam nemam šta puno pričati, jel' tako?



*kada kažem menta, naravno da se to općenito odnosi na rod Mentha, jer većina ljudi ne zna da u Hrvatskoj raste 8 različitih vrsta tog roda + još toliko hibrida. Isto je i sa ostalim nabrojanim vrstama, čemu zamarati ljude, a ovaj disklejmer je tu samo u slučaju da na ove prostore slučajno zaluta neki botaničar