(Ne)talentiranost

Ja definitivno imam najbolje prijatelje na svijetu. I pitam se čime sam to zaslužila.

Danas mi je bio poprilično naporan dan, tj. još od jučer se maltretiram sa nekim stvarima i da nije bilo te nesebične pomoći, sad bih vjerojatno bila u Vrapču ili na nekom tako lijepom mjestu.

Ne bih ulazila u besmisao tih glupih stvari koje sam morala raditi, ali da sam se dobro naživcirala, bome jesam. Ili možda ipak bolje da se ispucam ovdje, tome blog i služi, a i bolje da ovdje grintam nego da Medu gnjavim dok se bavi osjetljivim poslovima instalacije mog novog kompjutera.

Dakle, ja za neke stvari jednostavno nisam talentirana. Kompjuteri i kojekakvi programčići bi spadali u tu kategoriju (zato se Medo sad i bavi instalacijom). Nije da ja to ne bih mogla razumjet i naučit, bih naravno, ali me ne zanima. Dosadno mi je to i mene zanimaju konkretne stvari, živa biljka u rukama i prljave gojzerice. Jednostavno se bolje snalazim sa takvim stvarima, ove puste 0 i 1 prepuštam onima koji se u to bolje razumiju, jer i tako nema smisla da svi moraju znati sve raditi.

Ono čime sam se bavila jučer i danas toliko intenzivno je bila vizualizacija određenih podataka. Na temelju tih podataka se mogu dobiti grafički prikazi srodstvenih odnosa između različitih vrsta. E sad, problem nisu bili podaci sami po sebi, nego natjeravanje tih programa da naprave ono što žele. Majkemi prije bih neko stablo natjerala da se prošeće 10 metara, nego da ti programi prorade.

Uglavnom, ovo sve mi je oduzelo jedno 10 godina života, popila sam 3 kave u roku dva sata, i općenito se osjećam beskorisno i nesposobno. I živcira me kada se nađem u takvim situacijama gdje sam doslovce nemoćna. No dobro, ne moram uvijek sve držati pod kontrolom i neopisivo sam sretna što u ovakvim situacijama vidim sa koliko divnih osoba sam okružena.

Eto, toliko.