Šaputajući potiho

Danima, doslovce danima imam hrpu riječi u sebi i naprosto ih nisam u stanju izbaciti van iz sebe, a izaći moraju – nekako. I zato će ovo biti kupus od posta, jer se trenutno tako i osjećam – kupusasto.

Palo mi je na pamet ovih dana (dobro i prije mi je znala takva misao proći preko sinapsi), koliko je zapravo egoistično pisanje bloga? Jer šta, ove moje (više-manje) baljezgarije vjerojatno čita dosta ljudi. Ako ništa drugo iz dosade, jer moj blog je prije bio na cool listi dok su postojale, a i sada sam odmah dostupna i na ovom novom formatu. Iz nekih neobjašnjivih razloga ne želim znati tko me sve čita i u kojoj mjeri, a opet s druge strane redovno pišem. Često svoju intimu rasipam ovim prostorima i iako sam relativno anonimna ovdje na blogu, prostituiram svoju dušu s vremena na vrijeme. Zašto to radim? Pojma nemam.

I da, ima nekog egoizma i određenog voajerizma u cijeloj ovoj priči. Jer mnogim stvarima/sitnicama ne želim opterećivati ljude s kojima dijelim svakodnevicu, a izbacit iz sebe moram. A ovdje uostalom i tako čita tko hoće i da savjet/komentar koji ponekad znaju biti i više nego na mjestu. Znam, loša sam blogerica, rijetko odgovaram na komentare (i to samo zato jer mi se ne da baš uvijek tipkati), ali sve ih pročitam, u to budite sigurni ;) Čak sam neki dan pročitala cijeli svoj blog i tu i tamo komentare nekih rasprava koje su se svojevremeno razvile u intenzivne debate. Iznenadilo me kada sam naišla na neke komentare koji su ostavljeni i godinu dana nakon što je post originalno napisan. Razveselilo me to jako.

Ima nešto u tom pisanju, kada izvadiš iz sebe stvari koje ti se samo motaju po glavi u nekim čudnim oblicima. Onda ih verbaliziraš, uobličiš, postanu jasne i konkretne. Skoro pa opipljive. Veseli me to, jer onda, kada nešto stavim na papir, kao da sam to pustila, prešla preko toga i oslobodila prostor za nove stvari.

Sada, kada sam u situaciji da mi se puno toga mota po glavi, a nisam baš zrela za izbaciti to iz sebe, onda jednostavno još moram malo pričekati (a i nije svaki tekst za blog, koliko sam ih samo natipkala, a da ih nisam nikada objavila, nego odmah izbrisala). I zato nastaju ovakvi postovi, kada lamentiram o kontempliranju. No dobro, ne može uvijek sve biti jasno i konkretno, jel' tako?