U duhu samoudovoljavanja...

Za početak...



...s malenim zakašnjenjem.


A sada jedan poduži post


Ali, što da vam kažem, ludnica je bila ovih dana. Imam poprilično veliku obitelj, a uži dio obitelji je bio pozvan na božićnu ručkovečeru. Kad kažem uži dio, onda mislim na to da nas je za stolom bilo 18. Pa si vi mislite, nisam znala di mi je glava, a di rep. No, bilo je lijepo i stvarno volim ta velika tradicionalna obiteljska okupljanja. U više momenata sam se osjećala kao u filmu „My Big Fat Greek Wedding“, ali mislim da je tako u svim velikim familijama. A i taj film nam često služi kao interna zezancija, vidjet ćete kasnije i zašto.

Da se mene pitalo, a na sreću nije, cijelu tu gungulu bih otkazala iste sekunde. Sve je počelo još u subotu. Iako sam prošli tjedan bez problema napravila dva, već mnogo puta isprobana kolača, premijera recepta za tortu od limuna koji sam našla u nekakvim novinama je ispala totalna katastrofa (btw ako tko ima kakav dobar, provjeren recept za lemon cake neka me uputi, jer neće ovo ostat na tome, ne zvala se ja Semiramida). Razočarana neuspjelim pokušajem, odlučila sam se kloniti kuhinje, a i tako je bila gužva, jer koliko god kuhinja bila velika, kada se nas 4 dame u kući sjatimo peći i nakuhavati, najradije bismo jedna drugu tavom po glavi jer si samo smetamo.

Još u subotu navečer, nakon povratka kući sa badnjeg mini izlaska me hormonski počelo prat. PMS. Da, ja zadrti ismijavatelj dotičnog, kojeg prije nisam niti osjećala, sada me lupilo nogom u dupe. Ne samo da me hormonska neravnoteža tih par dana redovno drma zadnjih godinu dana nego se pretvaram u mrzovoljnu zvijer. Mrgud iz Štrumpfova. I onda je najbolje da se zatvorim u mišju rupu i izbjegavam svaki kontakt s ljudskim bićem, jer sam nepodnošljiva sama sebi, a pretpostavljam da niti drugi ne uživaju u mom neveselom raspoloženju.

Naravno, nedjelja nije započela ništa bolje, probudila sam se u totalno čangrizavom raspoloženju, dok su svi oko mene veselo skakutali. I onda je nervoza postajala proporcionalno veća s njihovom dobrom voljom. Pa da ne budem totalni kill-joy u kući, odlučila sam se baviti fizikalijama, jer nakon fijaska sa tortom od limuna zaključila sam da je ribanje wc školjke puno primjerenije mojim trenutnim vještinama. A i ako ništa drugo zatvorila sam se sama u kupaonu. Nakon toga je uslijedilo usisavanje tepiha koji je prekrasan za gledanje, a odvratan za održavanje ako kroz kuću dnevno prolazi hrpa ljudi, a ona hrpa koja živi u kući se ne uzrujava previše ako hrana padna na pod. Slijedilo je usisavanje od 40ak minuta tog vunenog čuda. A onda pranje poda i brisanje prašine, zalijevanje biljaka, zamatanje zadnjih poklona (jer kod mene se pokloni otvaraju tek kada su svi prisutni, dakle na Božić popodne)... Uglavnom, micala sam se svima sa puta, kao i svi meni.

Do kasnog popodneva kada se family počela okupljat sam uspjela ukrotiti zvijer u sebi, pa sam čak i dobila pohvale kako sam sva vesela i divna i da se na meni uopće ne vidi koji je dan u mjesecu. To se zove postignuće. Ha!

Danas se manje – više svi oporavljamo, moja odluka je provesti ovaj zadnji tjedan u potpunom odmaranju i samoudovoljavanju. Što sam odradila, odradila sam. A onda od iduće godine opet udarnički. Jer brate mili, zaslužila sam. Do jučer navečer sam stalno u nekoj strci i žurbi. I zato sada u prvoj brzini ulazim u Novu Godinu. Jer ja to zaslužujem.

Pa u tom duhu samoudovoljavanja pijem pomalo 'Čarobni čaj keltske svećenice'. Probala sam ga prvi puta ove godine kada ga je kolegica s faxa u termosici vukla na teren, išle smo na Medvednicu u potrazi za nekim šumskim zajednicama. Jako mi se svidio, no nikako da ga kupim i da me put nanese u Kuću zelenog čaja (Ilica – Lovački rog). Prošli tjedan sam se tamo našla igrom slučaja i kupila sam si 100 grama. Kao prvo, kada sam ušla u tu malenu prostorijicu imala sam osjećaj kao da sam zakoračila u mirisni raj. Ajme koja divota. Inače imam glavobolje od intenzivnih mirisa, ali ovo, iako intenzivno, je bilo savršeno. Već vidim da ću redovito hodočastit tamo (btw Medo, ne znam jesi li kad bio tamo, ali ako nisi to je totalni must see za čajokusca poput tebe ).



Ovaj čaj je mješavina crnog i zelenog čaja, cvjetova ruže i imele. Stvarno je savršen i vjerovali ili ne, trenutno mi paše više nego kava, a uistinu sam postala zadrti kavopija u zadnjih godinu dana (ilitiga ovisnica po nekakvoj stručnoj terminologiji hehe).



Naravno, nešto slatko je neizostavno uz čaj, pa sam se ja tako dočepala posljednjeg mini fixed bundt cake-a ilitiga mini popravljenog kuglofa. Otkud ime za početak?

Vratimo se dakle na „My Big Fat Greek Wedding“, tj. „Moje grčko vjenčanje“ kako je prevedeno. Ona scena kad se roditelji upoznaju i onda njegovi starci donesu kuglof. A Maria (njezina mama) kaže: „There's a hole in this cake!“



Kasnije ga donosi, nakon što je stavila cvijeće u njega, sa rečenicom: „There, I fixed it!“

Najlegendarnija scena ikad. I onda kad moja najmlađa sestra radi kuglofe, bilo jednog velikog ili ove malene, onda su to uvijek fixed bundt cakes. Eto, sad znate priču. A evo i mini popravljenog kuglofa:



Iako je ovaj post sada već stvarno predug, ne bi bilo fer da sve sladokusce ostavim bez recepta, koji je stvarno prejednostavan i podložan modificiranju po želji. Mjera je dovoljna ili za jedan veliki kuglof, standardne veličine, ili za barem dvije ture malenih kuglofa.

Ove malene kuglofe radimo u ovakvom silikonskom kalupu koji smo kupile prije par mjeseci u Metrou i kada smo ga vidjele bio je apsolutni must have. Super su ti silikonski kalupi jer stvarno ništa ne ostaje na njima i super se odvajaju od ispečenih kolača.

Za biskvit je potrebno:
(recept je iz prastare kuharice 'Škola kuhanja' mislim da je br. 3, plave boje, tko ju ima, znat će o čem' pričam):

-100g čokolade za kuhanje
-100g lješnjaka ili oraha (sestra je radila bez njih ovaj put jer joj orasi ne pašu, a lješnjaci su završili u jednom drugom kolaču)
-100g maslaca
-50g brašna
-100g šećera
-1 prašak za pecivo
-3 jaja
-malo soli

Usitnjenu čokoladu rastopiti s maslacem na pari. Izmiješati brašno, šećer, prašak za pecivo i sol, te u mješavinu dodati toplu čokoladu, jaja i nasjeckane lješnjake/orahe. Sve izmiješati i staviti u kalup za pečenje. Peći u pećnici cca 30 minuta na temperaturi od 180 stupnjeva Celzijevih.

Krema da ih se popravi, zbog nesretne rupe je jednostavna, iako vam ne znam reći točne mjere. Sestra ju radi otprilike, vrhnje za šlag, onako tekuće stavi da se zagrijava i onda unutra rastopi bijelu čokoladu (iako pretpostavljam može i tamna čokolada, po ukusu naravno) dok se malo ne zgusne krema, i sve to miksa sa mikserom i onda 'popravlja' kuglofe. Krema ne bude nešto pretjerano čvrsta, nego je najbolje ostaviti kuglofe preko noći na hladnome i onda budu upravo ovakvi sa slike. A stvarno su odlični.

Eto, toliko od mene, čaj je već odavno popijen, kuglof je postao prošlost i prije nego sam započela pisati ovaj post. Ali eto, guštam, jer strašno mi fali ovo piskaranje po ovim prostorima, ne možete niti zamisliti koliko. Pa nadoknađujem :).