System error

Pitate se možda zašto ne pišem? Pitam se i ja, i stvarno imam hrpetinu ideja i želja za prenijeti ovdje na ove prostore, ali ne da nemam slobodnog vremena, nego sam uopće zaboravila što je to.

Da, ovo će biti jedan grintajući post. Jer se raspadam. Doslovce.

Fizički sam uistinu na granicama izdržljivosti, navečer legnem u krevet i ne mogu zaspati od umora, jer me sve boli, muskulfiber u cijelom tijelu jer sam cijeli dan na nogama u nekakvom poslu i onda se probudim ujutro, sa istim bolovima, kao da nisam spavala cijelu noć.

Da se razumijemo, imala sam omanji problem sa nattovarivanjem previše poslova, međutim to sam riješila, ne radim ništa što nije vezano za fax. Tereni su odavno završili, nema gubljenja vremena na to, no ovaj semestar sam morala upisati čak 7 predmeta da bih skucala bijednih 30 bodova (neupućenima: svaki predmet nosi određen broj bodova, a u svakom semestru je potrebno upisati predmeta u vrijednosti od 30 bodova). I naravno radim diplomski. Zapravo, bolje rečeno radila sam do prije dva tjedna, ali sada ni to ne stižem jer stalno imam nekakve vježbe, predavanja i slično.

Kao na zadnjoj godini bi sve trebalo biti jednostavnije i lakše. How yes no. Kod mene nema izostajanja jer je sve obavezno. Vježbe su obavezne, jednom se može izostat, ali to se onda mora nadoknadit. Predavanja kao nisu obavezna (iako ima i onih koja jesu), ali usudi se izostat, jer nas je svuda toliko malo, da ako me nema to se itekako primjeti, jer činim 20% auditorija.

Danas sam iz kuće izašla oko 08:15. Negdje na putu prema faxu sam pojela lisnato sa sirom. Sa frendicom sam popila kavu i u 10:15 su počele prve vježbe. S njima sam završila u 13:10 (nemamo neku fiksnu pauzu za vrijeme vježbi, nego kad hoćemo možemo stat i odmorit se, međutim da sam stajala i odmarala u bilo kojem trenu, kasnila bih na iduće predavanje). U 13:15 je počelo iduće predavanje, koje kao nije obavezno, ali ne zna se do kad traje, a odmah nakon njega su vježbe koje jesu obavezne, pa moramo svejedno doći. Ovih 5 minuta između od 13:10 do 13:15 sam iskoristila da se fizički premjestim iz jedne zgrade do te druge, zračno su udaljene jedno 300m. Nakon tog predavanja koje je završilo oko 14:45 su odmah počele vježbe, koje su trajale do nekih 17:20h. Doma sam stigla u 18:00.

Svaki dan mi je otprilike ovakav. Dobro, danas stvarno nisam stigla ni jest u međuvremenu, što inače ipak imam vremena barem 15ak minuta, ali generalno nema puno razlike od ostalih dana.

I sada sam doma, piskaram nekakve zadaće i gluposti koje moram odraditi. Seminare koji me još čekaju, neću niti spominjati. 2 sam odradila, još me samo 3 čekaju. A računajte da svaki seminar iziskuje nekoliko sati mog života, a često i više, ovisi koliko literature imam na raspolaganju. Uglavnom, cijeli taj proces se protegne na nekoliko dana.

Na kraju cijele priče nemam snage za ništa. Samo želim spavat i da me svi puste na miru. Nemam vremena za sebe niti malo. Ne sjećam se kada sam zadnji put gledala tv. Knjigu, koju bih inače pročitala za 2 do 3 tjedna rastežem već 2 mjeseca jer ju čitam samo u tramvaju, taman stignem po poglavlje na putu do faxa i jedno natrag. Iako zadnja dva tjedna ni to ne radim, nego samo gledam kroz prozor dok se vozim i pokušavam natjerat mozak u meditate-mode.

Najgore od svega mi je to što živim u zajednici sa svojim roditeljima i sestrama i od mene postoje određena očekivanja u smislu toga da moram doprinijeti čistoći kuće i slično. Isto tako imam i prijatelje koji me žele tu i tamo vidjeti. Sve to zahtjeva vrijeme (koje nemam) i energiju (koja je iscurila iz mene).

Jedva čekam praznike da intenzivno par dana ležim u krevetu i gledam u strop. I da me nitko ništa ne pita.