Mlaćenje prazne slame

Moram petljat po nekakvom programu i to malo vježbat kako funkcionira. Inače ću sutra na vježbama biti totalni debilček i klikat sve i svašta, a asistentica će me samilosno gledat i po x-ti put objašnjavat nešto. Događa mi se u zadnje vrijeme da se izgubim, kada mi je nešto dosadno, pobjegnu mi misli. Baš mi treba iznenađujuće puno energije da se skoncentriram na nešto što me ne intresira. Prije to nije bilo tako, sve je nekako lakše išlo, a sad se osjećam kao mala klinka kojoj mama nešto objašnjava, a ona vidi nešto šareno u daljini i gotova je priča.

Prošli tjedan čini mi se, da to je bilo prošli tjedan, imala sam predavanje. Jutro je, sjedim, ispred mene je profesor koji priča nešto, s desne strane je prozor i pogled na livadu, vidim jaglace. Sunce me počinje grijati, jer je prozor na južnoj strani. Odjednom dolaze dva leptira, igraju se oko onih jaglaca, i cijeli taj prizor je začinjen zrakama sunca. Skoro nerealno. U pozadini čujem profesora kako priča. Teško se bilo odlijepit od tog prizora.

Teško mi je ponekad, jer profesori postavljaju pitanja i onda moram pratit sa 100%, a nekad mi se baš ne da. I ne, nemojte mi pričati o koristi predavanja, jer bez brige znam koje su koristi i ne markiram predavanja, štoviše dio sam faxovskog inventara, ali ponekad su neke stvari toooliko dooosadne. I onda tu dosadu čitaju sa slajdova. Gubljenje vremena, stvarno.

Vjerovali ili ne, u petak ću si najvjerojatnije kupit novi fotić, ili najkasnije idući tjedan. Taman sam uspjela uštedit neke pare, a hitno hitno mi treba novi fotić. Ništa preskupo, a čini mi se da sam našla nešto zadovoljavajuće. Ne volim slikat ljude, uglavnom mi smetaju na slikama. Ne volim slikati sebe, ništa mi ne znači slika na kojoj se vidi moja malenkost, a u pozadini nešto. Nagrđujem sliku hihihi. Objekti mojih fotografija su, oh velikog li iznenađenja, biljke (a tu i tamo uleti i koja životinja). Naravno, totalni sam amater, ne obrađujem slike kasnije, čak mi se ne da ni to sve toliko proučavat, ne da mi se razvijat opsesije fotićima i slikama. Bitno mi je da se sve lijepo vidi i super mi je slikat detalje i neke fora stvari, uostalom, već svi znate kakve su moje slike. Pročeprkajte po arhivi.

Btw, u nedjelju sam imala veselo druženje sa Oscarom. Ošišala sam ga na kratko. Skroz kratko. Nikad nije bio tako kratko ošišan, ajme da ga vidite, ko da imam novog peseka. Sav je smiješan. Mami izgleda kao pudlica, mene podsjeća na nekog malo većeg terijera (ok, puno većeg :). Ajme koja je to bila borba, nemate pojma. Nisam ja to htjela radit, u subotu sam bila na terenu i bila sam mrtva, htjela sam se odmorit, ali eto, mama me uspjela na trik uhvatit da ga sredim. No, budemo imali fotosešn kad kupim novi fotić, pa ćete vidjet to čudo od psa. Presmiješan je.

Usput sam imala i doživljaje obiteljske prirode. Uživali su i susjedi, to svakako. Ja sam bila samo promatrač, ali zanimljivo je slušati kada se ljudi pokače oko nečeg na dvorištu. I još je zanimljivije vidjeti kako u krugu od sto metara ne možete čuti ni vranu kako se glasa, a kamoli nekakvog psa koji inače konstantno laje. Uglavnom, baka je bila u elementu. Ona i ujak su imali okršaj, verbalni. Mnogo zanimljivo, šta da vam kažem. Ne smiješ se smijat, a sve je smiješno. Ne smiješ ništa reć, ispast ćeš kolateralna žrtva. No, zabavno je promatrat. Nemojte mislit da se to svaki dan sad tu odvija, naravno da ne, ali moja baka je posebna biljčica pa to zna baš bit zabavno kad se desi. Svi smo imali drame s njom u životu, barem jednom. Čak i ja nisam s njom skoro godinu dana razgovarala. No, to su sad teme za neki drugi post.

Htjela bih ići čitat knjigu... A moram se bavit tim programom. Ujutro moram na fax pa neću stić. Ah... Uglavnom, jedva čekam vikend. Vjerovali ili ne, ovo će mi bit prvi slobodan vikend u zadnjih mjesec dana. Nemam nikakvih obveza, u smislu da moram nekud ić. Imam drugih obveza, ali ako ih mogu obavit u pidžami, onda to i nije toliko strašno. Hmm, ako kupim fotić, mogla bih na Medvednicu, ili čak tu po šumi malo petljat. No, vidjet ćemo. Slatki su to planovi, ali prvo da odradim četvrtak :D.