Jačanje imuniteta

Priča mi baka neki dan kako je bila kod doktorice. Ništa novo, baka stalno priča o svojim boleštinama i sličnim problemima. Međutim, ova priča je bila baš hmm poluhoror priča iz našeg zdravstvenog sustava.

Dakle, sve počinje ovako, baka ima 70 godina ravno i polako sve počinje štekat. Jedna od stvari koja ju već dugo muči su ruke, često joj se ukoče, ima nekakve grčeve, nemam pojma, nije ni bitno. I svako toliko za to dobije nekakve terapije, prije je išla na nekakve vježbe, sad najnovije je dobila nekakvu terapiju ultrazvukom ili tako nešto, nisam baš slušala tehničke detalje, a i nisam sigurna da ih ona pohvata najbolje, pa to sve uzimam sa dozom rezerve. No, ono što je pohvatala jako dobro, kao i uvijek su neki detalji. Baka ima smisla za detalje. Pogotovo kad je njezina stražnjica u pitanju :).

Dakle, ta terapija se svodi na to da ona svoje ruke stavi u lavor pun vode i onda oni puštaju to nešto što bi joj valjda trebalo pomoći. I tako, uđe ona neki dan (to joj je već bio 3. ili 4. put) u prostoriju, kad vidi tehničarku ili medicinsku sestru da izlijeva vodu van iz lavora i puni sa novom. Bez ikakve dezinfekcije, ičega. I dobro, odradi baka to i izađe van, kad vidi vani stariju gospođu koja je bila prije nje na terapiji, još nije otišla. I napravi se luda moja baka i počne razgovor, i pita ju jel i ona isto zbog ruku tamo. A ova joj odgovori: „Ne, ja sam tu zbog stopala.“

Naravno, baka je dobila slom živaca, i ravno otišla doktorici i rekla da tamo više neće ni luda. Doktorica vjerojatno nije bila iznenađena, ali je rekla da nisu normalni i da ne ide tamo više. Jer šta, baka je povezala detalje sa činjenicom da su joj po rukama oko noktiju izbili nekakvi plikovi – upale i to baš onda kada je krenula na te nesretne terapije. Jer ruke ipak stalno koristimo za sve i svašta i uvijek postoje neke mikroozlijede i slična mjesta koja su plodno tlo za ulaz bakterija i gljivica. Dakle, jasno je ko dan da je to tamo pokupila. Doktorica joj je dala nekakvu antibakterijsku kremu da si to maže i nadam se da će joj proći bez dodatnih komplikacija. Jer šta, moja baka je i dijabetičar već 30 godina, ima problema sa srcem, cirkulacijom i ne znam čime još sve ne i naravno da su bilo kakve infekcije opasna stvar, pa makar djelovale i bezazleno.

No, meni nije jasno kako si bilo koja zdravstvena ustanova može dozvoliti tako nešto? Dakle očito im je jeftinije liječiti infekcije koje ljudi pokupe na takve načine nego dezinficirati taj jedan lavor (kad si već ne mogu priuštiti 2 – jedan za noge drugi za ruke) sa 60% etanolom. Mislim ono, EtOH je stvarno učinkovit za takve stvari, a i relativno jeftin. Zapravo, svakako je jeftiniji od krema za takve upale (antibiotici, antimikotici), a da ne pričam ako se stanje mojoj baki ili bilo kome tko je tako pokupio nekakvu infekciju zakomplicira koliko će novaca biti ulupano u liječenje infekcija kod oboljelih.

Jasno mi je da se štedi, nema se novaca, bla bla. Ali ono, ovo je čista matematika. I ovo je samo jedan maleni primjer, strah me pomisliti kakvih sve divota i krasota ima i koliko ovakva vrsta nemara u krajnjoj liniji više košta, umjesto da se sve dva tri puta pošprica sa EtOH i dezinficira. Znam da je nemoguće dobiti takve brojke, ali onak, čisto me zanima.