Ajme, pa šta govno smrdi??

ante scriptum: Hvala svima na konstruktivnim komentarima u prošlom postu. Ne odgovaram na komentare trenutno jer ne stignem, ali u principu sam sve i rekla u postu. No bez obzira na to, sve sam jednako pažljivo pročitala :)





Smrdi, smrdi, užasno smrdi. Kao u onoj glupoj reklami sa patuljcima.

Neopisivo mi idu na živce neodgovorni vlasnici pasa. U nekakvoj pauzi neki dan, odlučila sam sa N. sjediti na Zrinjevcu. Kada smo došli tamo, vidjeli smo da ima dosta ljudi koji leže na onim mini livadicama. Prezakon mi je to običaj i drago mi je da se počinje i kod nas malo dublje ukorijenjivati. Nije li super kada u pauzi na faxu/poslu možete uzeti nešto za jesti piti i sjesti se u prekrasnu, mirišljavu, zelenu travu?

Hm, stani malo, mirišljavu? Guess again.

Izležavamo se mi tako neki dan, ponavljamo talijanski za ispit, i svako malo me zapuhne smrad. Smrad izmeta, govneta, fecesa, otpadnih produkata probavnog sustava neke životinje iz Canis roda. Znam da je pseće jer znam kako pseće govno smrdi. Ali bilo je i puno primjeraka te vrste koji su veselo trčkarali okolo, dok su im nadrkani vlasnici nervozno šetali gore dolje ili pričali na mobitel, jer životinja baš sad mora na wc, a vani je milijun stupnjeva celizijevih. Vratit ću se na ovaj problem malo kasnije.

Postoje dvije vrste vlasnika pasa – odgovorni i neodgovorni. O odgovornima nema potrebe niti pričati, imaju pse jer to žele, jer ih veseli, uživaju u tome, brinu se za njih svim srcem, i čiste njihova govna za njima.

Neodgovorni su oni kojima pas šeće bez nadzora. Kada pas dotrči do vas, oni se iz daljine deru: „Ma neće vam ništaaa...“ Ma nabijem ja tebe. Osobno mi ne smeta ako nepoznati pas dođe do mene, ne bojim ih se (bez obzira na neugudnu prošlost i ugriz psa), ali ima toliko ljudi koji se istinski boje. I razumijem da im nije svejedno kad pas (nije bitno jel' to mrcina od 50kg ili pinč od pola kile) trči prema njima, a vlasnik se udaljen 100 metara dere da neće ništa. A što ako psu baš pukne u glavi, što ako mu se ne svidi miris te osobe? Sve je moguće. A može li taj kreten od vlasnika udaljen 20, 50, 100 metara nešto učiniti? Dok on dotrči, pas već može pošteno ugristi drugu osobu.

Kao što i sami znate imam veliku mrcinu od psa, i ja znam da on neće ništa i da je opasan kao ovca, ali drugi to ne znaju. I ne pada mi na pamet priuštiti drugima strahove. A što ako mu i nešto pukne u glavi, on ima zube koji su u stanju zdrobiti kost bez problema, a ja sam odgovorna za njega i tu odgovornost ozbiljno shvaćam.

Možete mi sada doći sa argumentima kako se pas treba negdje istrčati, ne može biti stalno na uzici, po cijele dane je u stanu, bla bla...

E pa dragi moji, postoje mjesta u bližoj okolici Zagreba gdje nema ljudi, gdje se pas može istrčati, samo treba uložiti dragocijeno vrijeme u to. Jer ako kupujete psa i živite u stanu, jasno vam je koje to probleme za sobom povlači. Ne može se pas istrčavati na Zrinjevcu ili Tomislavcu. A i o tome ste trebali razmišljati kada ste nabavljali životinju. Zna se koje su potrebe psa.

E sad, ovi što puštaju pse i boli ih briga koliko se ljudi boje, ti isti pse ne hvataju kada idu u susret sa nekim drugim psovlasnikom. Svaki susret dva psa, pogotovo dva mužjaka ima izvjestan rizik. Ok, psi mogu biti miroljubivi i mahati repom, ali i nemoraju, mogu se poklati do krvi. Trebam li ići u šetnju sa strahom da postoji mogućnost od odlaska veterinaru nakon? Kome to treba? Naravno, uvijek se može dogoditi nešto nepredviđeno, ali zašto ne spriječiti one stvari koje se očito mogu spriječiti.

E sada se vraćam na svoje izležavanje na Zrinjevcu. Dakle, neki pas se posrao, a neodgovorni vlasnik nije pokupio izmet za svojim četveronožnim ljubimcem. Ne razumijem to.

N e r a z u m i j e m.

Gadljivi ste? E pa newsflash for you – psi seru i to govno smrdi, a ako niste spremni na to, onda niste spremni niti imati psa! Psi također znaju imati i proljev, pa i to treba pokupiti za njima, jer to je izašlo iz probavnog trakta vašeg psa i ja to ne moram gledat.

Nije mi jasno kako netko može nonšalantno nastaviti dalje nakon što mu pas ostavi hrpicu toplih govana na livadi? Kako, kako? Nemate maramice ili vrećicu da to pokupite? Pa jeste li mutavi? Poanta izlaska u šetnju je da se pas posere i/ili popiša. Dakle, uvijek treba biti spreman.

I tako je moje, a vjerujem i ostalima blizu mene, uživanje bilo oskvrnuto zbog smrada izmeta nekog psa i neodgovornog vlasnika.

A moja iskustva sa mojim psom?

Ovisno o tome gdje idem u šetnju, različito se ponašam. Prije, kada je Oscar bio mlađi znali smo nekada potegnuti do Maksimira, osim što je UVIJEK bez iznimke bio zavezan (da mu ne bi palo na pamet kupat se u jezerima i lovit labudove), redovito sam skupljala sve što je izašlo iz njega. Maksimir je prepun kantica za smeće, a ja uvijek na duže staze, osim boce vode za njega, nosim i nekoliko vrećica.

Kada šećem po kvartu s njime, obično idem na mjesta gdje se ne zadržava puno ljudi. Najčešće hodamo po šumi i to izvan staza, tako da tamo nema smisla skupljati izmet. Šuma je jako velika, a ljudi po njoj jedva da i hodaju. Tada on hoda pušten i non stop mi je na oku, a u njegovih 9 godina nisam imala neugodnih iskustava pri susretima s drugim ljudima. Kada hodamo po cesti da bismo došli do šume obavezno je zavezan, a po cesti ne sere, jer i tako zna da će uskoro doći u šumu :D.

Imam veliko dvorište, i pola dvorišta je Oscarovo carstvo. Ne bismo nikada uzeli tako velikog psa da nemamo uvijeta za njegovo držanje. Nije nikada zavezan, stalno slobodno šeta i uživa. Naravno da i u dvorištu obavlja veliku nuždu, ali pametno je to pseto, pa ju obavlja samo u jednom dijelu, i to u najudaljenijem kutu. Ne ide više svaki dan u šetnju, već je star i teško mu je, pogotovo po ovim vrućinama. Ali i dalje se jednako veseli kupanju u potoku i velikim količinama vode.