Lagala sam vam...

...u prošlom postu. Moja draga prijateljica N. koja me poznaje u dušu (a dogodi se to kada s nekim 8 godina stalno provodiš mnogo vremena) i zna sve moje navike, mane i vrline, nakon što je pogledala post rekla je da širim laži i obmane. Naime, napisala sam tamo negdje kod slike moje terase da mi je to najdraže mjesto u kući. Kako se samo usudih? Neke stvari uzimamo zdravo za gotovo. Izostavila sam veoma važnu činjenicu, a to je da je moje najdraže mjesto u kući zapravo wc. Eto ga, rekla sam na glas. Svatko tko je malo pročaćkao po arhivi ovog bloga moga je vidjeti neke blistave postove vezane uz ovu tematiku. A ako niste, još stignete nadoknaditi, evo linkić ovdje i ovdje.

Druga stvar koju sam zaboravila pripomenut i stavit sliku, a morat ću naknadno kada opet krenem u pohod vrtom, jest postojanje jedne biljke. Tu biljku mi je moja draga N. poklonila kada smo bile na Floraartu prošli tjedan. Naime, dobih od nje biljku latinskog imena Rudbeckia purpurea (syn Echinacea purpurea). Oduvijek ju je podsjećala na mene (zbog imena, postoje neke sličnosti, ali vam neću reći koje) i naravno da je biljka zaslužila svoje mjesto na ovom blogu. Draga N. čim biljčica procvjeta slike ću staviti na blog, sada mi nema smisla samo stavljati zeleno lišće. Eto ga, ispravih nepravdu. Nadam se da su bogovi sada sretni :D.



Nevezano uz ovo gore ajmo dalje. Bijah na Kleku ovaj vikend, kao što znate. Bilo je prekrasno, nisam se htjela vratiti doma. Baš sam uživala. Kada sam se vraćala u Zg bila je neka prometna nesreća na A1, stajali smo u koloni oko 1/2 sata. Osim što sam ležerno šetala cestom, preskakala sam i ogradu jer sam morala na wc. Mislim da vam je jasno zašto mi je kupaonica najdraže mjesto u kući. Jbga crijeva i mokraćni sustav upravljaju mojim životom. Šta da vam kažem.


Digresija:
Hehe gledam zvjezdane staze i spominju planet Keto-Enol. Hahahahaha netko od scenarista je kemičar. Baš me zanima koliko ljudi je čulo za pojam keto-enolne tautomerije. Inače to se radi u srednjoj školi u 4. srednje, organska kemija. O happy day.


Sutra idem gledati Tijela u Klovićeve dvore. Ne očekujem ništa spektakularno. Zanima me naravno kako to izgleda, ali čula sam različita mišljenja. Ljudima se ili jako sviđa ili im je ok, ništa spektakularno. I obično u ovu drugu skupinu spadaju kolege koji su čuli i učili anatomiju na faxu, pa im je to sve već viđeno. Ne znam, ja ću vidjet sutra. Ne smijem zaboravit index.



Razmišljam zadnjih dana o zrelosti. Potaknuta jednom raspravicom na faxu. Što to čini osobu zrelom? Način razmišljanja? Godine koje ima u guzici? Završen fax i neke titulice napisane ispred ili iza imena? Dal' je za zrelost potrebna odvažnost? Ili možda oni koji mudro šute ispadaju zreli? Ili možda odjeća. Jel' zreliji onaj koji je pristojno obućen, popeglan i čist, ili netko tko ne mari za boje i izgled odjeće jer mu je sve dobro? Tko određuje kriterije zrelosti?


Digresija:
Netko je napisao na blogu danas, tj. jučer da je 18 godina punoljetnost. Zašto baš ta brojka, zašto ne okrugla 20? Tko je to odredio?


Pitanja je mnogo, a odgovora nemam. Naslućujem obrise neke, kao i uvijek i jasno mi je kako je na kraju sve zapravo individualno i kako se svi razlikujemo i kako svi imamo različite kriterije. Ono što je meni zrelo, nekome drugome ne mora biti. Možda ja baš volim jesti zelene jabuke i meni su dovoljno zrele, a netko voli samo i isključivo one koje su same pale s drveta.

Sad već baljezgam. A kasno je, moram se ustati ujutro.



p.s. Nije li ovo prekrasno?