Crtice...

Fascinantno je kako ljudi više trzaju na slike nego na tekst. Očito je istina da slika govori tisuću riječi. Evo sad sam se uvjerila.


Ima nešto u brzoj vožnji što me fascinira, ne znam. Taj osjećaj da te samo trzaj djeli od moguće katastrofe mi je baš wau. Da, da znam da je adrenalin u pitanju, ali baš me opušta brzina, jer tada ne razmišljam o ničemu osim o cesti. Samo cesta i ja... Divota. I vožnja po noći po gradu mi je super, obožavam svoje puteve i cestice kojima se vozam. Da, da znam, trošenje benzina, staklenički plinovi, sve to nije dobro, ali šta da radim, ponekad je jače od mene. Pogotovo kada mi netko doma digne tlak (čitaj: tata).


Boli me glava trenutno.


Sestra mi je vani, sa frendom u autu, bili su na plesu i sad još (koliko vidim) pričaju. Ne, ne špijuniram, ali morala sam pogledat koja to kretenčina ne gasi auto ispod mog prozora u ove sitne sate. Uglavnom, pala mi je ideja na pamet, da obučem kućni ogrtač, klompe na noge i da sa polurščupanom frizurom odem joj pokucat na prozor da ju pitam jel mi kupila wc papir, zato šta me stislo. Ali osim što me boli glava, ne da mi se dići iz kreveta. Bit će prilike za sramoćenje :).


Farsa oko izbora je završila. Konačno. Više mi je bilo muka. Ali zato ću svog dragog gradonačelnika gledat i dalje. Riga mi se od pomisli.


Najmlađa sestra je otišla u Italiju (Rim i Napulj) večeras. Ah kako bih sad rado bila na njezinom mjestu i drndala se negdje po autocestama... Brings up memories.


Sutra počinjem sa učenjem vertebrata... Poželite mi sreću. Trebat će mi. Hvala unaprijed.


Još uvijek sam prehlađena. Već ravno tjedan dana se davim u kašlju i kihanju. Za ništa sam. Nisam iz kuće izlazila. Ne sjećam se kada me neka boleština tako dugo držala. A ja kao prava predstavnica svoje familije sam samo ponavljala: ma nije mi ništa, samo malo kašljucam, i usput se davila u popriličnom kašlju. Super je što mi nije prešlo na pluća. Ne da mi se to opet proživljavat.


Kontempliram, razmišljam, slažem kockice, slažem slagalicu i na kraju cijele priče i dalje ništa ne znam. Ah, a i tako ne želim sve znat... Bljah :P


Još uvijek me boli glava...


Hoćem proljeće...





Do nekog pametnijeg i boljeg posta, pozdrav...