Eh moj Zagrebe...

Ima par stvari koje mi u životu mogu opako dići tlak. Zagreb je moja bolna točka, tu sam rođena, tu živim, poznajem ove ulice, znam ga kako diše... Možda neću jednog dana živjeti ovdje, tj. sigurno neću, jer boli me što mu se događa, ali to neće promijeniti činjenicu da je ovo moj rodni grad i da ga zaista volim i osjećam nešto posebno prema njemu.

Znam ja da svi misle da je ovdje divno i bajno živjeti, Metropola naprosto mami, mogućnosti su veće. Sve je to meni jasno. Ali nije sve uvijek kako se čini. Mislim da ostatak Hrvatske zaboravlja kako mi sve što imamo krvavo i preskupo plaćamo. Zagrebčani i oni koji se tako osjećaju plaćaju najveći prirez u državi od 18%. Cijene komunalnih usluga su među najvećima u državi. A i naravno imamo velikog Njega.

Jedna od stvari na koje mi automatski izbije žešća alergijska reakcija jest kada mi netko spomene jednu od podružnica Holdinga – Zagrebparking. Kada čujem za njih automatski sam u predinfarktnom stanju. Jer ako ne znate kako biste napunili proračun, oderite narod još malo – preko parkinga i naravno uz najrevniju službu u gradu – Pauk službu.

Zagreb ima taj problem da je apsolutno sve u strogom centru. Dakle sve službe, sjedišta ministarstava, sudovi, MUP, fakulteti, srednje škole, sve se nalazi vrlo koncentrirano u centru grada. Naravno dnevne migracije su nevjerojatne i zbog toga je prometni kolaps svakodnevica ovdje, a ne iznimka. Ujutro kada idete prema svome odredištu ili se poslijepodne vraćate kući, naprosto ste već odrvenili na zvukove trubi nervoznih vozača, pokoji srednji prst kroz prozor i prisjećanje familije bliže i daljnje u kombinaciji sa muškim ili ženskim genitalijama, te na prespore tramvaje i totalnu nepovezanost između stvarnog stanja i onoga što piše na displayevima (za koliko će minuta tramvaj doći).

I ne želim sada ulaziti u lamentiranja oko toga kako je ponekad jednostavnije otići sa autom, već sam prije pisala o tome. Nego povod ovog posta je nešto sasvim jednostavnije, a to je licemjerje. Jeftino i otrcano, ali očito pali, tj. vidjet ćemo. Naime, dragi moji Zagrebčani i Zagrebčanke, ako niste znali od petka pojeftinjuje naplaćivanje parkinga.

Tako će cijena parkiranja za sat vremena u prvoj zoni iznositi 12, a ne 14 kuna kao do sada, u drugoj 5 umjesto 7 kuna, a u trećoj se zoni sat parkiranja smanjuje za kunu pa će iznositi dvije kune.
preuzeto sa zagreb.hr

Is it just me or what? Zar su to potezi očajnika? Zar tako moramo gledati kako se valja u blatu? Antirecesijska mjera? Ma nabijem te na spolni organ! Zar stvarno misli da će tako dobiti glasove? Očito misli, budući da je isto napravio i u kampanji za gradonačelnika, pa su ga moji sugrađani izabrali. Opet. Ah, a kako im je samo vratio, i to brzo – proširivši naplatu parkinga za čak 73 ulice.

Prisjetimo se samo davne 2000. godine. Tada je očito još bog po zemlji šetao, u Zagrebu pogotovo.

Kada je u svibnju 2000. godine sadašnji zagrebački gradonačelnik preuzeo grad cijena parkiranja na sat vremena u prvoj zoni, koja se nalazila samo u stogom centru grada, iznosila je 6 kuna. U drugoj zoni vozači su sat vremena parkiranja plaćali 3 kune, a u trećoj zoni 2 kune.
preuzeto sa index.hr

Uz ovo moram napomenuti da se parking plaćao od 08:00 – 19:00h, a subotom od 08:00 – 12:00h. Onda je došla vladavina velikog Njega. Parking se počeo naplaćivati od 7 ujutro do 9 navečer radnim danom, a od 7 do 3 subotom. Sat vremena u prvoj zoni se naplaćivao čak 16 kuna, u drugoj 8 kuna, a u trećoj 4 kune. I naravno uz ograničenja, u prvoj zoni niste mogli parkirati duže od 1 sata, a u drugoj duže od 2 sata i u trećoj duže od 3 sata. Bez obzira jeste li u mogućnosti to platiti. Ne moram niti spominjati da je to nedavno palo na Ustavnom sudu. (U ove podatke ne uključujem Siget jer tamo je nešto totalno čudno sa naplatom parkiranja, još uvijek to nisam uspjela shvatiti)

A onda su došli izbori prošle godine, pa je veliki On smanjio cijene za velikodušne 2 kune u prvoj zoni, te po kunu u drugoj i trećoj zoni.

I naravno, kao ultimativni udar zdravom razumu, sada i ovo, već spomenuto novo sniženje cijena. Kako samo pravi debile i kretenčiće od svih nas.

Sjećam se bio je jedan intervju sa dotičnim, tamo negdje u vrijeme kada je bio završen Kvaternikov trg. I problem je bio što se ljudi ne žele parkirati u javne garaže. A i tko normalan bi se parkirao kada su skuplje, a onda sam pročitala negdje ili čula na nekim vijestima, ne sjećam se više, kada je veliki On izjavio nešto u stilu: vidjet ćemo tko će se gdje parkirati kada se srede cijene parkinga na cesti. Naravno ovo je parafraziranje i tako mi je prokleto žao što to ne mogu pronaći, ali u tom trenutku je bahatost dotičnog imala megalomanske razmjere.

Nemojte misliti da mi je druga opcija draža – nije. Nije mi nikako simpatičan. Ali sve, sve je bolje od onoga koji iza sebe ima afera više nego što ja imam godina u dupetu.

I da, podcjenjuje nas. Hoćemo li mu dozvoliti da se zadnji bahato smije?