"I would rather be the offspring of two apes than be a man and afraid to face the truth." Thomas Henry Huxley
A da malo objasnim...
Dnevnik. Komentari situacija koje se događaju meni i u mojoj blizini. Zavijanje za vrijeme punog Mjeseca. Lajanje na Mjesec ostalim danima. Komentari nekih pojava, onako kako mi dođe. Filozofiranje sa razlogom, a ponekad i bez njega. Mjesto za ispucavanje viška energije. Mjesto otvoreno za konstruktivne rasprave. S vremena na vrijeme stavim i koju sliku. I tak... ma zapravo niš spektakularno. Čitajte ako vam se da pa ćete vidjeti. Mislim ne morate. Ali mogli biste. Da.
Mail za sva pitanja, pa i ona koja se javno bojite pitati (na koja ćete valjda dobiti odgovor :), filozofske razgovore i rasprave, a i sve ostalo je sljedeći:
semiramidin.vrt@gmail.com
Također, sve slike koje su potpisane (a i neke koje nisu) su moje autorsko djelo, zajedno sa svim tekstovima (osim ako nije naglašeno drugačije), pa ako imate želje, volje ili potrebe za nečime na ovom blogu, pitajte - dogovorit ćemo se :)
"Near this spot are deposited the remains of one who possessed Beauty without Vanity, Strength without Insolence, Courage without Ferocity, and all the Virtues of Man, without his Vices. This Praise, which would be unmeaning Flattery if inscribed over human ashes, is but a just tribute to the Memory of Boatswain, a Dog." George Gordon, Lord Byron,
Epitaph to a Dog
utorak, 05.01.2010.
Ništa posebno
Da, teleća jajca su točan odgovor iz prethodnog posta. Bravo Luka sa Hvara.
Nego da se ispričam odmah na početku što ne odgovaram na komentare, evo bit ću iskrena – ne da mi se. Lijena sma za poludit, fjaka me neka uhvatila. A nije da vas ne čitam, čitam hrpetinu blogova, ali nikako da napišem nešto suvislo. Jbga, bit će bolje.
Uhvatila me nekakva upala grla, koja svojim prizvukom dok se davim u kašlju i osjećaju u gornjem djelu pluća neodoljivo podsjeća na neki početni stadij upale pluća. Još mi samo to treba. Već sam imala dvije u životu, ali ne da mi se davit iduća dva tjedna u suhom kašlju.
Vani pada snijeg. Najradije bih se išla sanjkat, al eto to kašljanje me nekako spriječava.
Idući tjedan krećem sa spremanjem jednog opakog ispita. Plan mi ga je dat u 2. mjesecu. Vidjet ćemo šta će bit. Zanimljivo je to sve skupa, ali ga ima ko u priči.
Čekam da se Medo vrati u Kajland, pa da možemo zajedno sredit moj komp. Formatirat ga jel'. Nikad nisam to radila, a i mislim da bi bilo vrijeme, još malo pa će bit 2 godine da ga imam. Prvo moram kupit vanjski hard, a kako sam ja seljak za takve stvari, onda će kolega samnom. I da, ima tome mjesec dana kako mi je krepao adapter ili punjač za komp. Moram i to kupit. Našla sam na netu da sranje košta oko 500 kuna. Jebeno. Kad se skupi sve što mislim utucat u ovaj komp, komotno bi ga mogla kroz prozor i kupit si onaj jedan mali kompić. Ahh... I da, pokušala sam na tavanu pronaći instalacijske cdove za vistu, jer nju imam i zadovoljna sam, ali to je bila nemoguća misija, jer gore kao da je manja H – bomba pala. Ali nakon što mi je Medo rekao da je vista Windowsov preživjeli abortus, rekoh nema veze, preživjet ću i sa windows 7. Kaže da je bolje. Šta ja znam. Sve je to isto.
Dolazi mi N. večeras prespavat. Majka najdraža će kuhat sogan dolmu. Još sam joj u Sarajevu slala poruke da mi to mora napravit. A tata je samo rekao da je njemu puno puta to obećavala napravit, ali eto nikako. Vidjet ćemo danas. Nego, N. dolazi zbog mnogo prizemnijih motiva. Naime moja sestra je za Božić od svog bivšeg dragog dobila čokoladnu fontanu. Da skratim priču, to totalno nije poklon za nju, pa su izbile neke svađe. Ali N. kada je to vidjela skoro je upala u neku vrstu deliriuma. Pa eto, to ćemo krstiti danas.
I tako, eto još jednog blesavog posta, al nek se nađe.