pixiland
23.11.2005., srijeda
temelj
|
ČUDNO JE, KAKO JE MALO POTREBNO DA BUDEMO SRETNI, I JOŠ ČUDNIJE KAKO ČESTO NAM BAŠ TO MALO NEDOSTAJE. reče ivo andrić ja se zamisli i sjeti h se sljedbenika hare krišne. a što je to malo?a ?ja znam, a ti?blogeru pucaj! |
22.11.2005., utorak
satori u p izdi materini
|
jucer sam se ujedinio.postao sam jedan.danas smo postali prijatelji.mislim ja i moja ex.ovo ex zvuci jebeno0 cudno. TUĐA SLOBODA ČINI MOJU BESKONAČNOM!shvatio sam da nemam pravo traziti od nje to sto trazim.zelim joj da se pronađe i da voli ljude na onaj nacin na koji se vole.zelim joj da se oslobodi svih strahova i da konacno pocne postivati i voljeti sebe.kad gledam nju ja vidim sebe.vidim sve vrline i sve mane.ona ima potencijal i ona to moze.zelim joj da izbaci sav bijes iz sebe.ona to moze.jednog dana i ona ce biti sretna, kao ja sto sam sretan dok vidim kako je sve jedno.sretan sam jer joj dajem sve poznate i nepoznate boje, sve zvijezde i toplinu, ali na jedan drugi nacin.ipak je strucna pomoc pomogla.postajemo bolji ljudi i cinimo svijet boljim.shvatio sam da ja ne mogu disati umjesto nje i rijesio sam se kufera proslosti.svih tih jebenih kufera punih nekih starih izlizanih misli.nosili smo ih predugo i prali smo ih non stop.jebiga i najbolja tkanina s vremenom ode.sad imamo samo ono sto je na nama.skidamo se.do kraja.ujedinio sam se .sam sa sobom.necu lagati da me ne boli, pa naravno da ima boli ali tako mi pase.kad kazem da ju volim vise nego ikad ,da li me razumijes,blogeru?da li razumijes vrhunac ljubavi? |
20.11.2005., nedjelja
:)
|
prljavi harry je na tv! |
19.11.2005., subota
zelim da ne zelim
|
trebalo joj je 9 mjeseci da napravi nesto sto bih ja za nju isti dan da me to trazi.ta teska narav, ta izgubljenost,to me v ise ne jebe ni 5 %.smijesno mi je.zao mi je sto joj se sve ovo dogodilo neki dan ali ni nakon tog nemilog događaja ne zeli moju pomoc.opet cu ja morati odlucivati umjesto nje.opet.i opet ce ona upasti u nekakvo sranje radi svoje "dobrote"."dobrota" nije nista drugo nego njena nesigurnost u sebe.ta nesigurnost u sebe je presla na mene,odavno.rekao sam strucnoj osobi koju zovem"zdrav razum" da i pored autoriteta i moje vjere sumnjam u njenu strucnost jer me nije nista ispitivala o djetinjstvu, snovima,cudnim navikama......jebemu zasto nista ne zapisuje????odgovara da ONA TAKO NE RADI!.kaze da uzrok nije bitan????nije bitan moj kurac!mora biti bitan!za ubuduce!da li je ovo moja nesigurnost ili ? odlucio sam prestati sa opsesivno-kompulzivnim ponasanjem.ide mi dobro.ne jebem vise sumiranje brojeva s radija.naplatne kucice su out(uvijek bih uzimao karticu na zadnjoj desnoj a placao bih bilo gdje).volumen nikad nije smio biti na broju njenih godina jer to ne bi bilo dobro za nju(mozda bi umrla,tako sam mislio).lupanje koljenima je najgore!zamisli da moras , jednostavno MORAS lupiti koljeno od koljeno!pa bole me koljena!!!! trazio sam nesto da mi popravi kemiju u mozgu a dobio sam biljke.rekoh "biljke su za mene placebo"odgovori mi"ali pixie, sve i jedan lijek je placebo 50%".mislio sam reci da mi treba nesto da me razbudi, da mogu misliti skoncentrirano, a ne da mi misli lete i da nisu dovrsene.ponekad kad sam hiperaktivan da me skulira ali ne previse. A DA POVALIM NESTO ZA PROMJENU? |
15.11.2005., utorak
samo za mene podsjetnik
|
vruce.crna kronika.ni krivi ni duzni skoro najebasmo.jebem im mater svima!mozda jednom i napisem nesto o tome , za sad neka pisu novinari i neka pricaju na tv-u. |
11.11.2005., petak
danas je jakuza zavirio u arhivu
zivot je mnogo tezi od sanskrta, kemije ili ekonomije.zato intelektualci naginju tome da postanu djeca zatim slaboumnici i najzad, kao sto povijest politike i industrije posljednjih nekoliko stoljeca pokazuje, samoubilacki luđaci i divlje zvijeri...ali u međuvremenu mnogo je lakse biti intelektualno dijete, luđak ili zvijer nego uravnotezen odrastao covjek.zato i postoji(pored drugih razloga) takva jagma za visim obrazovanjem.navala na knjige i sveucilista slicna je navali na gostionice.ljudi zele utopiti spoznaju kako je tesko pristojno zivjeti u tom grotesknom suvremenom svijetu, zele zaboraviti vlastitu zalosnu nesposobnost vjestini zivljenja.neki utapaju svoje jade u alkoholu, ali jos ih vise utapa jade u knjigama i umjetnickom diletantizmu.neki nastoje naci zaborav u plesu, kinu,slusanju radija, drugi opet u predavanjima i znanstvenim hobijima.knjige i predavanja bolja su sredstva za utapanje tuge negoli piće i razvrat.ne ostavljaju glavobolju ni ista od onoga beznadnog osjecaja post coitum triste. sve donedavno, moram priznati,shvacao sam učenost,filozofiju i znanost-sve te aktivnosti sto su razmetljivo svrstane pod zajednicki naslov POTRAGA ZA ISTINOM-vrlo ozbiljno.ali unatrag godinu dana počeo sam uviđati da ta slavna potraga za istinom nije nista drugo do zabava ,razonoda,kao bilo koja druga,prilicno profinjen i istancan nadomjestak za pravi zivot, i da tragači za istinom postaju isto tako budalasti, djetinjasti i pokvareni na svoj nacin kao pijanci,esteti,poslovni ljudi i lovci za užitkom na svoj.također sam uvidio da je potraga za istinom samo uljudan izraz za intelektualcevu omiljenu razonodu da zive mnogostrukosti stvarnosti nadomješta jednostavnim i stoga lažnim apstrakcijama. ali tragati za istinom mnogo je lakse nego naučiti vještinu punog življenja(u kojem ce dakako, potraga za istinom zauzeti svoje dolično i primjereno mjesto zajedno s drugim razonodama,kao što su kuglanje i planinarenje). KONTRAPUNKT-HUXLEY eto zasto ju volim |
09.11.2005., srijeda
jedno nema dimenziju
zivot je jebeno dobra stvar.skuliraj se.vidi mene!veci sam od svih, a tako sam malen.veci sam od sunca a manji od tebe.sunce je vece od nas.nema mjesta logici.sve je jedno.vjeruj, da sve sto smo bili bit cemo opet.jedno bi jednom i zauvjek. |
05.11.2005., subota
fix
|
gledali smo sarene izloge, pili kavu i pricali.obojali smo maglovit i kisovit dan.banane, mandarine i slatkisi na stolu.kao nekad. |
01.11.2005., utorak
1.11.2005
|
problem je u meni.ja sam taj koji je KRIV,ali ne mojom krivicom.ja sam psihicki bolestan.oduvijek sam znao da sa mnom nesto nije uredu.nesto je bilo krivo.nije me strah cuti dijagnozu,vjerovatno ce zvucati ozbiljno kao npr.manicna depresija ili psihoza u kombin. sa bipolarnim poremecajem.danas sam to shvatio nakon sto smo plakali i pojeli lazanje.ravnodusan sam i umoran.svejedno mi je.ne zelim vise nista analizirati, ne zelim pisati pisma samo zelim znati sto mi je.dosao sam do toga da se pitam da li ja nju stvarno volim ili sam ja jebeni narcis koji ju treba samo radi sebe?jasno sam vidio di je ona a di sam ja.mislim da ce s njom biti sve ok i to bi bilo pravedno.mislim , volio bih da i sa mnom sve bude kako treba ali ne vjerujem u to .vise ne osjecam bol.cudno.volio bih biti plitak jer u tome nema nista lose.u pretincu mi je hrpa jebenih papira na kojima je moja najdublja intima,filozofija,moja bolest.dat cu NJIMA da procitaju, pa ce mi mozda pomoci.sam sam sebe dizao na nekakav tron spoznaje,govorio sam uzviseno i kao duboko.je fakat sam bio duboko ali ne u onoj dubini nego u dubini svoje bolesti.ima nekakve veze sa simbolima ali mi se ne da pricati o tome, ustvari nemam pojma |
