SAGRANIJSKI LJETOPIS
03.05.2006., srijeda
BRESLOVSKA JESEN
  Evo upravo sam završio jednu priču. Čitajte i uživajte! BRESLOVSKA JESEN Krasna rumena jesen preljevala se bogatstvom preko Breslovskih polja i vinograda, pa bi se čovjeku učinilo kako ni u raju ne bi trebalo biti bolje.Voćnjaci prštaše bojama i plodovima dok su marljivi seljaci prinosili darove u hram svoje Gospe od Jezera zahvaljujući joj na obilnoj berbi. Ingold Sarval, trgovac te je godine imao prihode, čini se ravne kneževskim. Njegova trgovačka radnja, pogotovo nakon proširenja, radila je gotovo od zore do sumraka, a marljivi njegovi trgovci, kalfe i pomoćnici padali su od umora na kraju dana. Volio je Ingold Sarval zlatne grivne. Njihov zvuk mu je ulijevao sigurnost i neku mladenačku drsku snagu koju ne osjeti već desetljeće teških i posnih godina. No jOš veću sreću i zadovoljstvo imao je stari trgovac u svojoj mladoj i ljupkoj ženi koju je držao svojim naj većim postignućem u životu i pored golemog imutka kojeg je posjedovao. Larisja bijaše njegova žudnja, sreća i radost. Njegova strepnja i strah bijahu također potekli od te žene kojoj nije bilo ravne u cijelom Agediru. Mnogi su se za njom okretali. Plemići i prosti puk. Muškarci su je obožavali a žene joj zavidjele na ljepoti i bogatstvu. No samo neki od njih su se probili do njenog srca. Ljubomora je bila Ingoldov jedini grijeh; i čini se kako ga je to izjedalo više nego kostobolja u starim udovima. Stalno je pazio da je ne izgubi iz vida ni trenutka i uvijek je morao znati gdje je i što radi. To je kreposnu Larisiju izjedalo kao neka rana kojoj nema lijeka. Zbog toga njezin život bio je nešto malo više od običnog sramotnog ropstva. Ponad sve te njene nevolje stari trgovac u postelji je bio nemoćnik koji bi jedva uspio i sebe zadovoljiti svaki deseti put, a kamoli još mladu i jedru ždrebicu sposobnu usrećiti tucet mladića u kratko vrijeme i bez imalo umora. Odluči tako Larisja prekinuti svoj prisilni nemrs i udovoljiti svome, vatrom ispunjenom kotliću koji je zahtijevao svoje gorivo. Na bilo koji način! Oko joj zapne za mladog kiparskog pomoćnika Stanela. Nevisoka roda, ali bogato obdarenog od Božice svime što mladić treba imati. Vitak i visok, lijepog lica i ruku k tome preplanuo od rada vani; bio joj je jednostavno neodoljiv. Povrh svega bijaše Stanel dobre i mirne naravi veseo i uljudan što joj je još više potpirivalo strast. Njegov naj veći takmac bio je Vitez Hardrum pl. Cerdado od Veligrada, zgodna pustahija bijelih zubi, divlje crne kose i ulaštenih čizama. Po cijelom Agediru poznat ljubavnik mnogih uglednih dama i djevojaka. Ne jednom morao je on svoja djela pravdati mačem u dvoboju iz kojih je izlazio kao pobjednik; a time i pravednik. Sada već nitko se nije ni usuđivao izazvati ga na megdan, nego su svoju sramotu gutali u tišini misleći kako je bolje biti malo osramoćen nego pod ledinom. Taj Hardrum navaljivao je na gospu Larisju kad god mu se za to pružila prilika. obasipao je poklonima i stihovima koje je masno plaćao trubadurima koji su mu o njoj pjevali do zore u krčmama Breslova na zabavu puka i plemstva. Nije gospa Larisja bila nesklona razmetljivom vitezu koliko je držala nepriličnim njegovo glasno izražavanje naklonosti prema njoj svuda i u svakoj prilici. Što zbog ljubomornog muža; što zbog drugih ljudi. I pored Ingoldove pažljive prismotre, nije se moglo baš sve predvidjeti. Jednog kišnog dana iz kneževa dvora dođe glasnik s molbom Ingoldu Sarvalu da izvoli doći do kneza pomoći mu oko obračuna poreza i sređivanja knjiga u koje se; to je svatko znao; Ingold razumije bolje od ikoga u Agediru. -No, što se mora…- reče Trgovac skrivajući ljutnju držeći je neprimjerenom njegovom statusu i računajući koliki će biti iznos naknade knezu za ovu uslugu koja mu je pomrsila poslovne planove za nekoliko dana. Obazriv i proračunat kakav je bio, nehtjede ništa prepustiti slučaju, nego zamoli glasnika da mu dade par ura vremena da posvršave neke neodložne poslove, pa će doći predvečer do Gospodara na službu kako je i obećao. Glasnik odjuri na konju prema kneževu dvoru kroz vrevu ulica, a trgovac već počne pakirati potrebne stvari svojoj gospi. -Kamo idem?- upita Larisja. -Na selo.- Reče Ingold. Imali su na selu nedaleko Breslova ljupko imanje okrunjeno voćnjacima i maslinicima koje im je služilo za ljetni odmor od gradske gužve. Namislio se trgovac kako će mu mlada i lijepa žena biti na sigurnom dok se on ne vrati s neodgodiva posla kod Gospodara. -Podalje od onih uspaljenih gizdelana koji samo vrebaju priliku!-mislio je nadzirući sluge koji su tovarili tešku hrastovu škrinju gospođinih haljina na kola za put. Tako je gospa Larisja otišla na ladanje, a njezin ljubomorni muž na posao kojem se i nije baš veselio. Ingold obuče svoju najbolju tuniku od pliša boje crnog vina s dva reda pozlaćenih gumba kanivši pokazati knezu kako je on ipak jedan od naj uglednijih Breslovljana. Ogrne se vunenim kaputom porubljenim nercom. Bilo je prohladno, a njegova kostobolja nije baš najbolje podnosila promjene i vlagu poslije ovakve kiše. Uzjaše svog riđana i krenu prema dvoru na vrhu brijega ponad grada sad posve siguran da je ženu smjestio na sigurno i neće morati brinuti cijelo vrijeme. Sad je i Larisja vidjela priliku pa je prije nego je krenula na selo po svojoj vjernoj sluškinji poslala pisamce kiparskom pomoćniku Stanelu da joj dođe u pohode i da joj prikrati puste seoske dane. On iz uljudnosti ne mogaše odbiti tako ljubazan poziv potpuno svjestan opasnosti kojoj se izlaže, pa pohita na selo u društvo prelijepe trgovčeve žene željne ljubavi i utjehe. No nije samo on hitao na selo! Nedugo za njim krene i vitez Hardrum na svom prevelikom bojnom konju zadovoljiti svoju čežnju i ispuniti obećanje svečano dato gospi Larisji od prije nekoliko mjeseci. Dok je mladi Stanel upravo odmarao pored mirisne i raskošne Larisje zadovoljivši je po drugi put, začu se topot kopita pred seoskim imanjem Sarvalovih na drvenom trijemu koji je sav škripao od tereta bojnog konja s kojeg veselo skoči vitez Hardrum privezavši ga za oluk i bez kucanja uleti u predvorje puno zbunjenih sluškinja. Sada počešljan, namirisan i u najljepšoj odori ustrča uza stube prema odajame svoje čežnje. Larisja se uznemiri jer su joj se planovi poremetili i neplanirano otišli u neželjenom pravcu pa brže bolje Mladog Stanela nagura u onu hrastovu škrinju koju je ponijela za svoju garderobu. Upravo u trenutku kad je uletio Vitez na vrata sa onim ljubavnim žarom u očima koji ne trpi -Ne- kao odgovor. Njihova strast mogla je probuditi mrtve! Mogla je pokrenuti neki novi osvajački pohod, a da je proizvodila svjetlost, bilo bi to novo malo Sunce! Mladić u hrastovu kovčegu nije se ni smio buniti, jer tu nije ni trebao biti; nego bijaše sretan što je još živ i neozlijeđen. Za to vrijeme na dvoru Knez je napravio stanku u vođenju knjiga kako bi obilno objedovao. Na kraju krajeva: -Nitko ne bi trebao gladan raditi. Posebno ove dosadne i zamorne račune!- govorio je. I dok je knez organizirao objed veličine omanjih svatova, Ingold ga zamoli da se udalji na kratko samo da provjeri kako mu je žena i odmah se vraća nakon večere. Knez mu to velikodušno odobri pripomenuvši kako je šteta pustiti jaretinu da se hladi i da će mu ipak ostaviti njegov dio večere na toplome. Ingold se zahvali i nakloni pa pojuri, koliko mu je to zdravlje dozvoljavalo, na svoje imanje izvan grada samo da se uvjeri kako mu je Larisja na sigurnom. Biješe ouzet nekom neodređenom strepnjom. S njim su pošle i kneževi lučonoše kako bi osvijetlili put bakljama da se starac može snaći u mraku i da se uspije sretno vratiti na dvor bez posljedica. Kad se približio imanju u pol ljubavnog grča, znojna gospa Larisja spazi one luči u daljini preko dlakavog Hardrumovog ramena i ugleda svoga supruga između dvojice mrkih oružnika. Skoči na noge lagane i baci odjeću Hardrumu jer nije bilo vremena nikakvom objašnjavanju, pa mu reče kad izađe van neka maše bodežom i bijesno viče: -Gdje je! Mali podlac hulja i nitkov! Kad ga uhvatim grlo ću mu prerezati!- Hardrum nije shvaćao zašto to treba činiti, no nije bilo vremena za gubljenje. Reče mu gospa da govori samo to pred njenim mužem što ljuće može i neka se nikako ne zadržava ni trenutka duže. Posluša vitez gospu Larisju i onako zajapuren , što od ljutnje što se njen muž vratio a što od ljubavnog plama, strča niza stube glasno proklinjući i prijeteći "Malom zlikovcu" mašući srebrnim bodežom. Istrča iz kuće i pope se na konja pred preneraženim Ingoldom s bodežom u ruci. Pokušao ga je trgovac upitati o kakvoj se nevolji radi , ali je Hardrum već odmaglio na svom bojnom ždrijepcu kojega njihovi konji nisu ni mogli sustići. Trgovac, vidno potresen i uznemiren, pođe u odaje svoje supruge preplavljen sve samim crnim slutnjama. Razveseli se kad je vidje živu i čitavu pa je upita za objašnjenje ovih neugodnih događaja. -Moj gospodaru!- hineći strah poče mu objašnjavati Larisja…- Gospodar Hardrum je progonio nekog nesretnog mladića koji je bježao pred ljutom oštricom! Što sam mogla nego sakriti nesretnika od pogibelji. -i još k tome doda… -Da ga je srditi vitez našao, sigurno bi ga pogubio pred mojim očima na sred ove kuće! U takvom je gnjevu ušao!- S tim se i trgovac Ingold lako složio, pogotovo kad je vidio izraz vitezova lica s bodežom u ruci. -A gdje je sad taj mladić? upita trgovac. -Tu je moj gospodaru. U škrinju sam ga sakrila, nesretnika.- Ingold podiže teški hrastov poklopac i ugleda doista preplašenog i blijedog kiparskog pomoćnika koji je drhtao kao gol na snijegu. -Izađi momče. Ništa ti se neće dogoditi!- Reče Ingold izvlačeći za ruku momka iz drvenog skrovišta. -Dobro si učinila ženo, što nisi dozvolila prolijevanje krvi u našoj kući. Te svoje razmirice bi oni trebali rješavati na nekom drugom mjestu. Samo bi nam navukli nevolje.- obzirno primjeti stari trgovac. -Ali, reci mi, mladiću, zašto te je onaj vitez progonio?- Ovaj odmahne glavom još uvijek blijed- Ne znam gospodaru! Vjerojatno me je s nekim zamijenio! Kunem se bogovima da mu nisam ništa nažao učinio!-gradio se nevještim Stanel već čuvši Larisjinu priču- Sama Gospa od Jezera zna što je ovaj imao na umu kad me je potjerao u nemili bijeg. Nije mi dao vremena ni da se opravdam! Jedino me je vaša plemenita gospođa, pruživši mi utočište, spasila od sigurne smrti!- Tako je mladić otišao kući , vitez spasio obraz bez dvoboja, gospa Larisja dobila ono za čim je čeznula, a trgovac Ingold Sarval se uvjerio kako i nije sve tako crno kako je on predmnijevao. Snažno i toplo zagrli svoju mladu suprugu - Ponosim se tobom.- reče iskreno pored kamina iznad kojeg su bili rogovi jelena kapitalca na kojem bi mu pozavidjeli svi lovci Agedira. _____________________________________________________________________________ |
