SAGRANIJSKI LJETOPIS
28.04.2006., petak
PORIJEKLO SAGRANA
Nažalost, ne mogu vam više davati odlomke jer ipak želim objaviti u cijelosti. Zato ću vam dati dodatke priče koji će vam malo pojasniti situaciju i odnose u priči. Vargazarin  PORIJEKLO SAGRANA Još nije potpuno jasno odakle dolaze Sagrani. No, neprijeporno je da dolazi iz pravca juga za velikim stadima jelena i divljih goveda koja se , zbog suše kreću prema sjeveru ka obilnijim i zelenijim pašnjacima. U ta doba Sagrani još ne poznaju željezo, ali se vješto koriste broncom , koštanim alatom i oruđem. Živjeli su pod šatorima ,a plemena su brojala do 150 duša. Muškarci su se bavili lovom i ribolovom dok su žene i djeca sakupljali gomolje, voće i divlje plodove. Ustrojstvo društva bilo je rodovsko. Rodovi su veće skupine srodnika , a na čelu im je starješina (SAREMNO) – najstariji i najiskusniji član roda koji se svojim znanjem i iskustvom izborio za vođu i čuvara rodovske zajednice. Rodovi se udružuju u plemena. Pleme je zajednica dva ili više rodova koji su postali srodni međusobnim mješanjem. Žene su se udavale u druge rodove , jer su već onda znali da nije dobro miješati se sa srodnicima. tako su neki rodovi bili toliko izmješani da se više nisu ni smjeli ženiti ni udavati međusobno. Susretima plemena istog naroda dolazilo je do razmjene žena. Tako su se plemena povećavala. Došavši na sjever Sagrani su naišli na prve prave prepreke. Bande Orkova krstarile su ravnicama u potrazi za plijenom. Najdraži plijen bili su im ljudi! Pljačke i nasilje toliko su ometali Sagrane u normalnom životu da su se, prije oko dvije tisuće godina udružili u plemenski savez na čelu sa iskusnim starješinom Gadola klana – Vjesprenom. Vjespren je bio izuzetno mudar čovjek , ali i neustrašiv borac. Nije se baš odlikovao velikom tjelesnom snagom koliko umnim sposobnostima i vještinom zapovjedanja. On je udružio plemena : Gadola, Massa, Nitve, Barane, Krije i Sonole i krenuo u čiščenje terena od Orkova. Taktika mu je bila da skupi sva ta plemena na jedno mjesto i okruži ih drvenim i kamenim ogradama te zaduži ratnike jednog od plemena da po cijenu vlastitih života brane žene ,djecu, stoku i materijalna dobra svih drugih plemena. Vjespren i ostali ratnici udruženih plemena pročešljavali su kraj uzduž i poprijeko u krug od oko tristo i pedeset vrsta zatirući Orkove gdje god su na njih naišli. Mladići jednog plemena , za to vrijeme su lovili divljač i ribu , a meso solili i sušili da bi vojska imala dosta hrane na pohodima. Isto tako su opskrbljivali hranom i Utočište u kojem je znalo biti i po nekoliko tisuća žena djece i staraca svih sagranijskih plemena. Orkovi su bili izbezumljeni! Iako brojčano višestruko nadmoćniji, nisu bili složni. Njihove bande od po 30 do 50 ratnika nije imao tko ujediniti, pa su one postajale lak plijen za disciplinirane sagranijske ratnike koji su primjenjivali, vrlo razvijenu , lovačku taktiku. Bilo je tijekom tih pet krvavih godina pokušaja da Orkovi prodru u Utočište ali im ni jedan nije uspio. Pa su nakon pet godina krvavog progona , ali i gladi i zime, odustali te gotovo prepolovljeni, povukli se na istok Preko rijeke Plite kroz južni Mariot u visoke Crne Planine. Vjesprenova vojska došla je do obale Plite i odmah je utvrdila u dužini od 550 vrsta drvenim kulama i osmatračnicama kako se Orkovi nikad više ne bi odvažili vratit u njegovu novoosvojenu zemlju. Iako iscrpljeni ratom, Sagrani su se brzo oporavili u plodnim ravnicama, a novi ustroj društva zadržali su kao civilizacijsku stečevinu. Vjespren je bio prvi pravi vladar, no još nije nosio titulu kralja. Bio je skroman i nije koristio vladarske privilegije iako je vladao vrlo vješto i mudro. Umro je u dubokoj starosti ostavivši za sobom grandiozno životno djelo. Imao je tri sina i jednu kćer. najstariji sin nije bio dorastao zadatku nasljednika, ali drugi po starosti , Vainir bio je više nego prikladan za tu dužnost. nakon grandioznog Vjesprenovog pokopa došao je na red sabor i izbor novog vladara. nije bilo puno dvojbe – očevo mjesto zauzeo je Vainir uz punu potporu svih plemenskih starješina i naroda, dok su njegova braća i sestra uživali blagostanje i poštovanje do kraja života. tako je nastala prva kraljevska kuća nazvana “Kuća Crnog Ovna” jer je zaštitnik Vjesprenova plemena Gadola bio crni ovan. U sljedećih desetak generacija Sagrani su se oformili u jedinstvenu naciju i sve više došljaka priključivalo se velikom savezu koristeći blagodati mira i slobodne trgovine. U tih blaženih dvjesto godina mira Sagranija se utrostručila. Nekako u to doba upoznaju uzgoj i upotrebu konja, pa im to omogućava znatno brži gospodarski napredak. Vojska Sagranije nije bila stalna i okupljala se prema potrebi. Bila je podjeljena u tri poziva. Prvopozivci bili su profesionalni vojnici , straža i kraljeva garda no oni su bili uistinu malobrojni. Njihov se život svodio na policijske zadaće održavanje reda, lovljenje preprodavača i progon pljačkaša i ubojica. , dok su u ratne pohode išli vrlo rijetko. Tek tu i tamo po koja žešća intervencija na istoku kao reakcija na upad Orkova ili Goblina, a ti pohodi bijahu prvorazredna senzacija pa se o njima nadugačko i u detalje raspravljalo i prepričavalo mjesecima uz pivo i pečenje. Drugopozivci bili su mladići u dobi od 17 do 30 godina i oni su bili glavna sagranijska uzdanica obrane ili napada. Jednom godišnje odlazili bi na obuku baratanja oružjem, taktici, jahanju, plivanju strijeljaštvu i preživljavanju u prirodi. Njih je u nekim godinama znalo biti i do 40 000! U drugopozivce su se ubrajali i konjanici koji su se sami opremali. To je bio začetak sagranijskih vitezova. Isprva su u ratove išli sami, a kasnije su vodili i po nekoliko pratilaca također na konjima tzv. “Ešrak” (pridrug, pratilac, suradnik) no njih u ta doba bilo malo, ne zna se točno ali prema procjenama ne više od 4000. Najveća skupina bili su trećepozivci i to su bili svi, za oružje dorasli muškarci za slučaj općeg napada ili velikog obrambenog rata , no u tom prvom razdoblju nikada nisu bili dizani, samo su postojali opsežni popisi trećepozivaca sa detaljnim opisima što bi koji trebao raditi u slučaju rata. Žreci, svećenici i šamani nisu podlijegali vojnoj obvezi, osim ako se sami nisu prijavili. Isto tako ni stranci nisu bili obvezni ići u vojsku , ali su svoju službu trebali “otkupiti” Najčešće u hrani ili novcu te konjima, ili onim dobrima koje su proizvodili ili trgovali. :kožnatoj opremi, oružju i oklopima, konopcima, šatorima, bačvama, vinu, ulju, soli, zobi, platnu, odjeći , obući, čamcima, sedlima, svijećama , krznom i tako dalje. (Zob je bila izuzetno cijenjena jer je prehrana konja ovisila o zobi, dok ljudi mogu jesti bilo što, konji ne mogu! Često je na tržištu znala biti i dvostruko skuplja od žita.) |
